Na Šubićevcu je spuštena koltrina na jesenski dio drugoligaškog natjecanja. "Narančasti" nikako ne mogu biti zadovoljni prvim dijelom prvenstva. Okončali su ga na osmom mjestu sa samo 23 boda, ili svega tri boda iznad zone ispadanja. Neuspjeh je to veći ako se zna da se uoči sezone iz kancelarija Šubićevca emitirao silan optimizam i otvorena borba za povratak u 1. HNL. Kao jedan od glavnih razloga loše polusezone navodi se činjenica što je u pripremnom razdoblju Šubićevcem prodefiliralo četrdesetak nogometaša manje - više sumnjive kvalitete. Neki od njih nisu bili samo prolaznici, već su postali i stalni stanari šibenske svlačionice. S toliko novih igrača logično je bilo da se dugo vremena potrošilo na uigravanje, ali i međusobno razumijevanje. Zato je posljednji u nizu trijumvirata trenera Šibenika - Stipe Balajić - ustvrdio kako je momčad Šibenika tek u zadnjem kolu sa Sesvetama postala ekipa. Stoga Balajić ne želi ponavljati grešku jednog od svojih prethodnika Ivana Katalinića i dopustiti "autobusni kolodvor" tijekom zimskih priprema koje startaju 16. siječnja:
– Bio bih zadovoljan kada bismo se pojačali s trojicom, četvoricom iskusnijih igrača na pozicijama stopera, lijevog beka, veznog i krilnog veznog. O konkretnim imenima još nismo pričali. Puno toga ovisi o financijama i eventualnom ulasku u klub litavskih ulagača. Tada ćemo moći pričati o ciljevima za proljetni dio sezone – kazao nam je Balajić.
I dok na Šubićevcu ne bude novih imena, mi smo se odlučili pozabaviti starima. Odnosno, analizirali smo učinak igrača koji su ovog ljeta odjenuli narančasti dres. Podijelili smo ih u tri kategorije. Oni koji su zadovoljili dobili su palac gore. U sredini su oni koji zaslužuju još vremena, dok smo palac dolje okrenuli onima za koje mislimo da nisu opravdali angažman.
Palac gore
Jonathan Brito– Kada je ovaj brazilski krilni napadač ljetos dolazio na probu u Šibenik tadašnji trener Ivan Katalinić je u šali kazao: "Zaključajte ga u sobu da ga nitko ne otme!". Time je "Kate" jasno dao do znanja što misli o njegovoj kvaliteti. I Brazilac je manje – više to opravdao svojim igrama. U početku mu je trebalo malo više vremena za prilagodbu, vjerojatno i zbog jezične barijere. Kako je prvenstvo odmicalo bio je najkonkretniji igrač Šibenika. Premda držimo da nije do kraja iskoritio sve svoje potencijale svakako zaslužuje ostanak.
Ivan Roca
– Mladi Vodičanin koji je prošao sve mlade kategorije u Šibeniku nogometno se kalio u Australiji. Iz zemlje klokana samozatajno se vratio na Šubićevac tražeći afirmaciju u europskom nogometu. Malo- pomalo svojim poštenim pristupom radu zadobio je povjerenje Ivana Katalinića. Budući da se pokazao kao jedan od rijetkih modernih i funkcionalnih nogometaša Šibenika niti drugi treneri nisu mogli zamisliti početnih 11 bez ovog trkača i borca bez mane. Nema sumnje da će i u Balajićevoj proljetnoj kolekciji imati značajnu ulogu.
Mehmed Alispahić
– Iskusni veznjak priključio se Šibeniku tek u drugoj polovici jeseni. Mogao je i ranije, ali nije šmekao Kataliniću. Zato je bio po guštu Anđelku Godiniću. I možemo zaključiti kako je šteta što nije došao i prije. Jer, s "Mešom" je igra Šibenika dobila neki gušt. Važno je i to što je Alispahić u puno boljem tjelesnom stanju nego što je bio prošlog porljeća kada nije baš pomogao Šibeniku u dramatičnoj borbi za ulazak u 1.HNL. Sada je priča drugačija.
Palac dolje
Luka Čagalj– Kada je ovaj stasiti stoper iz Omiša potpisivao struka Šibenika bila je uvjerena da dobija provjerenog drugoligaškog igrača. Možda je to i točno, ali igrama na Šubićevcu bio je daleko od izvedbi koje je pružao u bivšim klubovima. Zato i nije čudno da aktualni stručni stožer traži pojačanja na stoperskim pozicijama.
Kim Sungyul
– Ovaj Korenac samo je jedan u nizu stranaca koji su ovog ljeta stigli na Šubićevac. Pomalo apsurdno je zvučalo da oni koji su ga dovodili nisu imali ni najtočniji uvid u njegovu dotadašnju igračku biografiju. Dakle, u startu je bilo jasno kako se radi o mačku u vreći. Katalinić mu je davao nešto minuta na lijevom boku. No, kada je Kate otišao kopnile su i Korejčeve minute. Da će biti bivši svjedoči i podatak da je prije kraja polusezone otišao u domovinu izrađivati osobne dokumente.
Roberto Alviž
– Iskusni 31- godišnji veznjak vjerojatno je najneugodnije iznenađenje do svih Šibenikovih akvizicija. Od igrača koji je u karijeri prošao "pola svijeta" očekivalo se da bude šibensko ljepilo. Naročito slijepo mu je vjerovao Katalinić. Međutim, Alviž to povjerenje nije vraćao igrama. Kartu u jednom smjeru definitvno si je ispisao katastrofalnim greškama na gostovanju u Lučkom. Tada je trenerom već postao Stipe Balajić, a on neke stvari ne tolerira.
Roko Zvonimir Strika
– Napadač porijeklom iz okolice Zadra, a rođen i odgojen u Australiji, pokazao se zanimljiv u pripremnom razdoblju. Iskazao se kao napadač iskoristiv na više pozicija. Od klasične špice do oba krilna napadača. Ali, kako je prvenstvo odmicalo Strika je padao u drugi plan. Shvatio je Roko da će teško na Šubićevcu u prvi plan, pa je džentlmenski zatražio raskid ugovora. Pametno za obje strane.
Allessio Sallustio
– Talijanski napadač je klasičan primjer menadžerskog parkiranja igrača na Šubićevac. Rođeni Torinez u Šibenik je došao na posudbu kao igrač Catanie. Bilo je to u vrijeme kada su Talijani iskazivali interes za ulaganje u klub. Pametnome dosta. Jedina olakotna okolnost kod ovog transfera je ta što je igrač bio besplatan, odnosno Šibenik mu je bio dužan osigurati stan i hranu. O njegovom učinku tijekom jeseni dovoljno govori podatak da je Sallustio već u skupini "bivši" zajedno s Alvižom i Strikom.
Simonas Stankevičius
– Za Litavca vrijedi gotovo sve isto kao i za Talijana. Samo što je Stankevičius još uvijek aktualan, jednako kao i potencijalna investicija grupe njegovih sunarodnjaka u klub sa Šubićevca. Kada je dolazio u Šibenik lijepo je zazvučala informacija da je igrao u Leicesteru. Međutim, visoki napadač tu referencu na Šubićevcu ni izbliza nije opravdao. Što dodatno analizirati učinak centralnog napadača koji u cijeloj polusezoni nije postigao niti jedan zgoditak.
Mirko Livaja
– Mlađi brat "zločestog dečka" hrvatskog nogometa Marka Livaje nije se uspio nametnuti u Šibeniku. Premda je imao jedan sjajan bljesak. Kada je ušao kontra Lučkog i okrenuo igru Šibenika u pozitivnom smjeru - odmah smo prozvali Katalinića - kako je moguće da taj ne igra više? Ali, ni Katalinić, ni njegovi nasljednici očito nisu mislili da je Livaja pravi. Tko smo mi da bismo mislili drugačije...
Zaslužili novu prigodu
Ikuepamitan Ayotunde– Nigerijski vratar na posudbi iz Rijeke, već je prokušana varijanta na Šubićevcu. Nakon što je kapetan Hrvoje Slavica zbog problema s ozljedama i discilinom propustio konac polusezone, "Ayo" je stao među vratnice. Grubo bi bilo kazati da je nešto specijalno zgriješio. Ali, nije ništa spektakularno ni obranio. Iz aviona se vidi da mu fali iskustva. Zato bismo na golu voljeli vidjeti nekog iskusnijeg. Da, "Lavića" Slavicu, zašto ne?
Matej Rodin
– Ima visinu i solidnu tehniku. Fali mu brzine, pa čak i čvrstoće za stopera. Uglavnom, igrao je toplo- hladno i nije ulijevao pretjeranu sigurnost što je glavna odlika pravih stopera. No, ključno je pitanje – zašto bi Šibenik razvijao igrače za račun drugih. U konkretnom slučaju za zagrebačku Lokomotivu, s kojom Rodin ima potpisan ugovor.
Yusuf Musa
– Ovom hitronogom lijevom braniču "u pirju" ide podatak da ima ugovor sa Šibenikom. Osim već spomenute brzine, koja kronično fali momčadi Šibenika, forte mu je i silna mogućnost ponavljanja. Musa se s lakoćom ubacuje u napad, ali slaba je vajda od toga kad pravi centaršut uputi svake prijestupne godine. Tjelesna konstitucija mu je takva da nije "za vitar", no brzinom puno toga uspije kompenzirati. Da zaključimo. Ima nešto u tom momku. Ali, ne zaziva Balajić zaludu dovođenje iskusnog lijevog beka.
Albi Dosti
– Kada smo ljetos u društvu Gorana Tomića gledali prijateljsku utakmicu Šibenik - Dugoplje, Tomić je kazao: "Vidio sam samo jedno pravo pojačanje". Ciljao je jasno na albanskog veznjaka. I nije samo Tomića Dosti zavarao "lažnim šarama". Sjajan dribling, pas, prekid... Mislili smo - kako je ovaj nas dopao. I vrlo brzo saznali zašto. Od sjajnog kontrolora lopte dobio je nadimak carinik. Jednostavno, Dostijev nogomet je "past tense", prespor, s viškom dodira. Ipak, Dosti ima ono nešto što nogomet čini predivnom igrom.
Ivan Stanić i Frane Bitunjac
– U ovu skupinu, na žalost, spadaju i dvojica nedvojbeno talentiranih nogometaša. Kažemo na žalost, jer teško razumijemo svu trojicu trenera Šibenika koji tim momcima tijekom jeseni nisu pružili pravu šansu. Ohrabrujuće zvuči najava Stipe Balajića da su Bitunjac i Stanić, uz još neke mladce budućnost Šubićevca. Zato s njima u vatru, dok nam ne pobjegnu. Pa nisu valjda bili slijepi oni u Fiorentini koji su uzeli Bitunjca. A nije slijepac ni Mirko Labrović, koji je lani Stanića gurao u prvu momčad. Za razliku od onih koji su sinjskog trenera potjerali sa Šubićevca...
Preneseno iz Šibenskog lista od 22. prosinca 2016. godine