Barakude srušile Italiju: nakon drame oko peteraca Hrvatska je treći put prvak svijeta

DOHA - Plivalište Aspire Dome. Gledatelja 1.000. Suci: Ohme (Njemačka) i Dervieux (Francuska). Opunomoćenici: Farid (SAD) i Willis (JAR).

Nije sve u novcu. Ima nešto i u zlatu! Da nešto, ima sve, ako nas baš sada pitate i ako pitate njih - Barakude. Pozlatili su pijesak pustinjski, razveselili naciju, ali ipak mislimo, najviše nagradili sebe same. Za minule tjedne i tjedne, mjesece napora, treninga, nadanja, tobogan emocija, puno stresa, ali na kraju najviše sreće, veselja, smijeha i čestitke.

Ljudi, Hrvatska je prvak svijeta u vaterpolu. Treći put u povijesti ili u posljednjih 17 godina. Od Melbournea 2007. preko Budimpešte 2017. Do Dohe 2024. U Katar su došli s jednim, primarnim ciljem. Izboriti Pariz. Ma koliko je to trebalo biti lagano, ipak je to bio osnovni zadatak. Kada su to ostvarili, ha onda lagano apetiti "rastu" pa su ciljali, željeli korak više, u zonu medalje. To su ostvarili pobjedom nad Srbima u četvrtfinalu. E, sad su "pucali" na medalju. Nju su osigurali ulaskom u finale, četvrto naše finale SP od osamostaljenja (u Kazanju 2005. smo bili drugi). Ali ne, niti to nije bilo dovoljno. Zašto i bi uostalom jer kada dođete u finale, podrazumijeva se da "grizete" do kraja. Znate kakve su ribe barakude. U čoporu izgrizu do kostiju sve što u vodu uđe, neovisno veličini. Naše Barakude grizu na drugi način. Do fizičke iznemoglosti, suparnika, ali i sebe samih, no grizu, drže, ne puštaju. Sve dok se na najviši jarbol ne priveže hrvatski jarbol. Tako je to bilo u subotu na Bliskom istoku. Hrvatska na krovu svijeta!

Otvorili smo utakmicu golom Koste Harkova. Tako je počeo i polufinale, dobro je da ga "drži" i dalje, no tek će se kasnije Kosta iskazati bravurom.

Ako ste pak mislili da pretjerujemo s hvaljenjem talijanskog kapetana, početkom 2. minute se moglo vidjeti, spoznati tko je i što je Di Fulvio. Sa 6-7 metara, nepogrešivo sa srednjeg vanjskog. Marko Bijač je spojio dvije obrane od kojih je ona Fondellija, "zicer" s 2 metra iz kategorije teških, vrlo teških. Stoga i velikih.

U 4. minuti majstorija Konstantina Harkova na desnom krilu. U "mrtvom kutu" prima loptu, driblingom se rješava pratitelja, izvlači pred vratara Del Lunga, "drži ga na škarama", čekao ga je da potone i trese mrežu za naše vodstvo 2:1. Možemo biti zadovoljni rezultatom, ali sucima... Nikako! Neovisno u tom trenutku pozitivnom omjeru u našu korist. Naime, ovaj njemačko-francuski par su prvo prosječni suci, a drugo nemaju baš ni iskustva, treće ne znaju baš dobro vaterpolo. Dva kristalno čista kontra-faula, prekršaja u napadu Talijana Ohme i Dervieux ne vide. Jer ne znaju! Bravo za World Aquatics. Stvarno znaju odabrati suce. Mogli su par iz Kazahstana i Južne Afrike. Ti su odlični!

Talijani su do kraja prve četvrtine uspjeli preokreni (3:2 za susjede) preko Presciuttija i Fondelija. Sve iz vanjske linije. Naravno, nemaju baš jake centre. To je malo "razljutilo" našeg Kostu. Rus je ljut, a kad je Rus ljut, onda to završava novim projektilom početkom druge četvrtine. Sjajan gol za 3:3.

Napad Italije i... izmišljen, vjerujte izmišljen igrač više za Italiju. Udarac Di Fulvija briljantno brani Bijač, istegnuo se desno nisko i uspio. Tada jest, ali sredinom druge dionice, koju minutu kasnije dakle, Di Fulvio pogađa za 4:3. Sva opasnost Italije polazi od ovog igrača. Napadi s igračem više ne briljiraju kod obiju momčadi. Sredinom druge, Italija ima 1-4, mi 1-5. Obrane, obrane su dobro. Obrambeni blokovi, a kod nas još i Bijač. Naš šesti igrač više završavaju Barakude s pogotkom. Krasno izrađeno, a opet Harkov u ključnoj ulozi. Navukao je na sebe "pola" talijanske obrane, sasvim logično od suparnika jer Kosta ih "buši", ali onda netko mora ostati sam. Ostao je, Marinić Kragić. Vidi to Harkov i odmah slijedi munjevita egzekucija, (4:4). isti je igrač pogodio i iz peterca kojeg je iznudio Vrlić. Pred kraj druge četvrtine ponovo vodi Hrvatska (5:4). Ne baš jako dugo jer pola minute do poluvremena Italija je poravnala iz napada s igračem više (osobna je bila Lazića). Na polovici utakmice, a kao da smo na početku. Daleko od razrješenja, što je i bilo za očekivati. Igra gol na gol, kida se živac po živac.

Kako li je tek Talijanima. Njih naime "ništava" ruska napast. Konstantin Harkov je u prvom napadu treće četvrtine, "zafitiljio" i četvrti svoj gol – 6:5 za Barakude. No, potom u samo 59 sekundi dva peterca za Italiju. Ne možemo reći, bila su. Prvo Vukičević, drugi Harkov u sprječavanju kontre. Izvođač sigurni u oba navrata Fondelli - (7:6 za Italiju). Hrvatska je izjednačila nakon što je Lončar zaradio 4. izbačaj. Fatović je asistirao Vrlića, a kada se grdosija od 130 kg digne na 2 metra, pa sa sobom podigne i pola metra vode u bazenu, to je jasno kao dan – gajba! Gol za 7:7.

Samo 41 sekundu do kraja, nakon obrane i zarađenog izbačaja, sijevnula je kontra 3 na 1 (Fatović, Butić i Burić), a koju potonji završava golom za 8:7. No, suci nastavljaju s "briljiranjem". Očigledne prekršaje za isključenje Talijana karakteriziraju ili "običnim" prekršajem ili kontrafaulom Barakuda!? Neshvatljiva je razina neznanja sudaca određenih za jedno finale. Da ne spominjemo iritiranje sa suđenjem prekršaja u napadu, jednako Talijanima kao i Hrvatima. Biljaka je pola minute nakon gola za 9:8 vodstvo (asist Fatovića), zaradio treću osobnu već (Lazić je već vani). Ima i Settebello jednog raspoloženog strijelca - Andrea Fondelli. Točno 4.44 do kraja utakmice daje svoj 4. gol za 9:9. Slijede napad za napadom, gol za golom. Marinić Kragić za naših 10:9, ali Talijani okreću - Condemi 10:10 s igračem više, te vodstvo Settebella 11:10 iz peterca (skrivio Žuvela), a strijelac opet Fondelli.

U zadnjoj minuti s igračem više, "zapela" je jedna lopta Marinića Kragića u bloku, s igračem više, ali Talijani samo troše vrijeme, ne idu u napad. Zadnji napad SP je hrvatski. Ide i Bijač naprijed. Gledamo na semafor, bazen, semafor, bazen. Bijač na 2 metra, Fatović gradi, asist Buriću i.... gooool!!! Pet sekundi do kraja - 11:11. Idemo u raspucavanje peteraca. Raspucavanje koje nam je donijelo šokove, preokrete, obranu Anića, gol Žuvele i.... ma ne mogu više.

Donijelo nam je naslov svjetskog prvaka!!!