Braća Valent i Martin Sinković uvijek s guštom treniraju u šibenskom akvatoriju

- Naše mladenačke emocije uvelike pripadaju Šibeniku i šibenskom kraju. U šibenskoj smo luci shvatili da imamo pravo na visoke ambicije. Koliko smo puta veslali na relaciji Zaton-Mandalina. Ne morate nam vjerovati, ali nam srce svaki put poskoči, kad sa Skradinskog mosta ugledamo Prokljan. Nebrojeno smo puta brodili tim prekrasnim ušćem Krke, od Skradina do Šibenika. U zadnje vrijeme vezani smo i za Vodice. Imamo samo riječi pohvale za smještaj u vodičkom hotelu "Olympia" - rekli su braća Valent i Martin Sinković, kad smo započeli šibensko-veslačku ćakulu u sinjskom hotelu "Alkar" samo sat vremena poslije njihova treninga na Peručkom jezeru.

- Šibenika i šibenskog kraja podsvjesno se sjetimo i kad na treningu krenemo u najdužu i najtežu rutu od brane Peruča do Vrlike, dugu 34 kilometara. Do granice Šibensko-kninske županije. Nema bolje vježbe za zaveslaj, kad toliko kilometara odvališ bez prekida. Na Peruči nema logistike, ali su uvjeti na vodi gotovo idealni. I pravo je čudo što se od Sinja do Knina nije rodio ni jedan veslački klub - čudi se Martin Sinković.

Problem s ribarima

Njegov brat Valent, otvoreniji i duhovitiji od Martina, na simpatičan je način korio šibenske i zatonske ribare:
- Ne postoji bolji akvatorij za veslačke treninge na jesen i proljeće od tzv. zatonske staze. Ona je nezaobilazni dio naših priprema u tom razdoblju. Problem su, međutim, šibenski i zatonski ribari. Oni nas uvjeravaju da su najbolje "pošte" za ribolov upravo u onim dijelovima zaljeva koji su nama optimalni za trening. Mi se u pravilu povučemo pred ribarima, iako smo uvjereni da u takvim stavovima ima dalmatinskog "mudrovanja".

Za Šibenik je, ne krije, emotivno vezan i trener Nikola Bralić, koji ima vikendicu u Tribunju.

- Previše se spominje moja tribunjska kuća. Ja sam emotivno vezan za Šibenik još od Mediteranskih igara 1979. Onda sam vodio kombinirani četverac, sastavljen od Zagrepčana (Mikšić, Vujević) i Šibenčana (Huljev, Radečić). Pozdravite mi puno Mimu (op.a. tako Bralić zove Krkina trenera Milana Radečića) - kazao nam je Bralić.

I tako malo pomalo stigosmo do šibenske veslačke problematike. Do nadarenosti i ambicija "krkaša". Do trenutačno neuhvatljive razlike između braće Sinković i najboljih dalmatinskih veslača.

- Nije lako, bez dovoljno novaca, imati vrsne seniore i nadarene juniore. Zadnje je europsko prvenstvo za juniore nagovijestilo posade koje bi se mogle približiti europskom vrhu. To su dva četverca, u kojima veslaju trojica Šibenčana - Jerko Radovčić, Kristijan Papak i Nino Perišić. Njima bi dodao i Franu Garmu. Oni su velika budućnost Krke, a mogli bi se približiti i europskim visinama - kazao nam je trener Nikola Bralić.