Marin Šparada, 22-godišnji vratar reprezentativnog kalibra, vratio se iz 'Mornara' u Crnicu: Nesuđeni košarkaš na braniku 'Solarisa'

Iako je dugo bio "u ljubavi" s narančastom, Marin Šparada je sportsku karijeru ipak izgradio (i još je gradi, tek su mu 22 godine) uz žutu, vaterpolsku loptu. U šestom razredu osnovne škole, zbog problema s koljenom, preselio je s košarkaškog parketa u vodu, gdje je stigao sve do statusa hrvatskog reprezentativca! Taj status trenutno nije aktivan (što ne znači, kako kaže, da je reprezentaciju prekrižio), ali je za šibenski vaterpolo itekako važno da je on ovoga ljeta aktivan u Crnici.

Nije, doduše, mjesecima bio miran, baš kao ni čelnici "Solarisa" – sve dok s "Mornarom", s obzirom da je imao važeći ugovor sa splitskim klubom, nije postignut dogovor oko ispisnice!
– Iako ispisnicu nisam vidio, rekli su mi iz kluba da je sve riješeno, pa ću im vjerovati.

Uzlet u Splitu

Bez dvojbe, "Solaris" je Šparadinim dolaskom dobio najveće pojačanje uoči nove, s puno ambicija najavljene sezone, i to na jednoj od ključnih pozicija, vratarskoj. Iako je, uz "mentorstvo" Grge Renje, vaterpolski stasao u Crnici, stigao i do nekoliko klupskih uspjeha (medalje s juniorima i mlađim juniorima), pa i statusa juniorskog reprezentativca, "u orbitu" su ga ipak lansirale obrane tijekom triju sezona u Splitu.

– Otišao sam, i to iz "Adriatica", kad su bila teška vremena za šibenski vaterpolo, kad je došlo do podjele na dva kluba, ocjenjujući da je za moj vaterpolski razvoj bolje pronaći jaču i stabilniju sredinu. Nisam požalio što sam izabrao "Mornar", gdje sam vrlo brzo, nakon nekoliko mjeseci, stekao status prvoga vratara. S njima sam konstantno bio među četiri najbolje momčadi u Hrvatskoj, stigao do polufinala LEN Kupa, igrao kvalifikacije Lige prvaka, na koncu bio i član reprezentacije.

Sve to ipak nije bilo dovoljno da ostane na Poljudu još koju sezonu. Kažu da u "Mornaru" stanje nije više tako dobro, pa je Marina poziv iz Šibenika vratio kući.

Žestoki treninzi

– Bio je to splet okolnosti. Možda i presudni su bili pozivi pokojnog trenera Renata Vrbičića, koji me nagovarao na povratak. Tjedni i mjeseci nakon toga su pokazali da se ovdje doista opet misli ozbiljno, da se klub diže na svim razinama. Zašto onda ne biti dio te dobre priče, pogotovo jer su u nju uključeni i neki momci iz moje generacije, poput Bulata i Karla Eraka.

Uključen je i Marinov tri godine mlađi brat Toni (koji je prije njega počeo trenirati vaterpolo), tako da će, ako isključimo sezonu u "Adriaticu", njih dvojica konačno zaigrati u istoj momčadi!
 

Može li ta momčad opravdati ambicije uprave, koje sežu do ulaska u regionalnu A-1 ligu?
– Uh, s Jurom Mareljom se žestoko treniralo. Ono što smo pokazali na prvim trening utakmicama, s "Jadranom" i Mađarima, njega je zadovoljilo. Meni je bilo i iznenađujuće dobro. Na nama je da igrama i rezultatima zadovoljimo upravu, ostvarimo postavljene ciljeve. Očito je da imamo dosta potencijala, mladih momaka, ali i dosta novih ljudi u momčadi, čak i nove trenere, pa, umjesto bombastičnih najava, ipak treba vremena da se vidi kako će to izgledati kad počnu natjecanja – veli Marin Šparada, koji je, službeno, u Crnici dosad nosio crvene kapice "Šibenika", "Adriatica", "Mornara", pa i reprezentacije Hrvatske (na utakmici Svjetske lige s Nizozemskom). Stiglo je vrijeme i za "Solarisovu"!