Ovaj Brodaričanin svestrani je sportaš i uspješan tekstopisac: 'Kad zatvorim oči' dijelim karate udarce

U slučaju Brodaričanina Petra Tanfare sjajno pristaje ona dobra stara sintagma sport i glazba. Naime, Tanfara je svestrani sportaš i tekstopisac iza kojeg je gotovo 200 pjesama, što na hrvatskom, što na engleskom jeziku.

No, krenimo redom – od sporta. I tu za Tanfaru vrijedi stara izreka kako jabuka ne pada daleko od stabla. Budući da je Petrov otac Ante jedan od pionira šibenskog karatea, logično je bilo da i sin krene njegovim stopama.
– Kako sam počeo? Jednostavno, otac je uzeo metar, izmjerio koliki sam i onda mi stavio kimono na krevet dok sam spavao. Sutra ujutro morao sam biti na strunjači – (polu)ozbiljno je započeo naš razgovor Petar Tanfara.

Međutim, Petrovo sportsko opredijeljenje nije bilo jednosmjerna ulica. Dapače, kako sam kaže, lutao je mnogim sportovima.
– Bavio sam se košarkom, igrao vaterpolo u 3. HNL za Brodaricu, ali osim borilačkih sportova, najviše sam zagrizao za nogomet. Dogurao sam čak i do kapetanske vrpce NK "Mihovil" iz Mandaline, koji se natjecao u Županijskoj ligi. U "Mihovilu" sam igrao s Antom Vrcićem, čovjekom koji je dao posljednji gol za Šibenik u 1. HNL. Drago mi je da se "Mihovil" revitalizirao. Vrcić je predsjednik kluba, a ja sam u Nadzornom odboru.

Ipak, karate je Petrova prva i posljednja ljubav. Doduše, na tatami se vratio nakon pauze od 10 godina.
– Da, klub "Osvit" se ugasio i ja nisam htio ići ni u jedan drugi klub. Kada su se "osvitovci" opet okupili i ja sam se vratio karateu.

I to odmah vrlo uspješno.
– Može se i tako reći, budući da sam osvojio drugo mjesto na "Istra Openu" u apsolutnoj kategoriji, koja se smatra "kraljevskom" kategorijom.

Lijep je to rezultat poslije duge stanke.
– Iskreno, pripremali smo se više od godinu dana. Bilo je teško vratiti se u trenažni proces. Znate, mišići osjećaju takve duge pauze. Ipak, dobar stručni stožer i genetika su napravili svoje.

Što se borilačkih sportova tiče, imali ste izlet i u kickboxing?
– Ah, to je više bilo rekreativno, da se ne udebljam jer se nisam bavio karateom. Ozbiljno se mislim baviti samo karateom, sve dok koljena ne otkažu... a i tada se mogu prebaciti na paraolimpijadu.

Imate li kakvih ozbiljnijih planova u karateu?
– Ma, samo žetva medalja. Šalim se, meni je već 30 na plećima. Mogu samo kazati da ću se baviti ovim sportom dok dura-dura. Jer, karateom se bavim isključivo iz ljubavi, nema tu nikakve zarade. Evo, reći ću vam radi primjera da pobjednik turnira u karateu zaradi 500 kuna.

Koliko ste vi zaradili za drugo mjesto u Istri?
– Ništa! Dobro je ako dobijete bon za ručak!

Možete li zaraditi kao tekstopisac?
– Iskreno, više sam zaradio od tantijema za pjesmu "Korak", nego sve zajedno u sportu.

Za one slabije upućene, pjesmu "Korak" izvela je klapa "Brodarica" na šibenskom Festivalu dalmatinske šansone 2012. godine i pobrala silne nagrade.
– Je, ta pjesma je uzela tri nagrade. Drugu nagradu žirija i publike i za kantautorsko djelo. Zaista, fin uspjeh.

Član klape "Brodarica" Nikola Sunjka je "kriv" što ste počeli pisati pjesme.
– Čujte, u srednjoj školi smo imali bend i ja sam svirao bubnjeve. Nisam bio nešto posebno dobar i onda sam odlučio kao bubnjar Lars Ulrich iz "Metallice" posvetiti se više pisanju. Istina, i moj rođak Nikola je "kriv", budući da je napisao jednu pjesmu, a ja sam morao biti bolji od rođaka.

Iza vas je lijepa brojka pjesama.
– Napisao sam 3040 pjesama na engleskom i oko 150 na hrvatskom. Najprije sam pisao na engleskom, potom sam se prešaltao na hrvatski.

Još jedna vaša pjesma izvedena je na šibenskoj Šansoni.
– Bilo je to 2010. godine. Pjesma se zove "Kad zatvorim oči", a izveo ju je Matej Miličić, u to vrijeme jako popularan zbog sudjelovanja u prvoj sezoni TV showa "Hrvatska traži zvijezdu".

Sprema li se uskoro neki novi hit?
– Trenutačno klapa "Kampanel" snima moju pjesmu "Hladno srce", no nikako da je izbaci. Teško je moje pjesme nazivati hitovima. Sve su to manje-više "teške" pjesme, nisu baš za širu javnost poput Huljićevih.

Većina vaših tekstova su ljubavne tematike. Dakle, čovjek koji se bavi grubim sportom je "meka" duša?
– Uvijek govorim da za pravu pjesmu treba doživjeti težak brodolom! Međutim, ja više ne planiram tonuti, već ploviti sigurnim vodama. Dakle, ubuduće možete očekivati samo "sladunjave" tekstove.

Ne pišete samo tekstove, nego ste napravili i jednu slikovnicu?
– Tako je. Riječ je o slikovnici na engleskom "Leteća vjeverica". Tekst je tek napisan i još treba nacrtati likove. Inače, priča ide tako da vjeverica ima puno prijatelja dok joj sve ide od ruke. Kada joj loše krene, svi joj okreću leđa i vjeverica želi pobjeći na Mjesec...

Napisali ste i himnu za šibensku Školu nogometa Joso Bego.
– To je bilo lako! Tu himnu je mogao napisati svatko koga je Joso Bego trenirao. Taj čovjek je bio najveći pedagog od svih šibenskih nogometnih trenera. Himna se zove "Joso Bego, više od imena".