Bez obzira kako naposljetku završila, sezona 2020./2021. imat će istaknuto mjesto u šibenskim sportskim analima. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da su u sudarima sa šibenskim kolektivima redom padali velikani hrvatskog sporta. Zato su neki posegnuli i za izrazom 'luda šibenska sportska godina'.
Naime, nogometaši su rušili i Dinamo i Hajduk, i to da stvar bude veća, na Maksimiru i Poljudu. Pred košarkašima su padali Cibona i Split, u vaterpolskom miljeu odjeknula je pobjeda Solarisa nad dubrovačkim Jugom- prva u ovom mileniju...
Šlag na šibensku sportsku tortu mogle bi staviti košarkašice, koje se u nedjelju bore za trofej u Kupu Ružice Meglaj Rimac s dubrovačkom Ragusom. Ženska košarka najtrofejniji je šibenski kolektivni sport, ali na titulu se čeka još od 2008. godine kada je tadašnji Jolly JBS uzeo obje krune u Hrvatskoj.
Ozbiljne privatno- poslovne inicijative već smo imali u šibenskom sportu (čitaj: Josip Stojanović Jolly i turska Dogus Grupa), međutim ova sezona ostat će upisana i kao godina privatizacije nogometnog kluba Šibenika. Poslije dugog administrativnog natezanja formalizirana je kupnja većinskog paketa dionica HNK Šibenik kojeg je u vlasništvu držao Grad Šibenik od stane tvrtke Football Smart International, iza koje stoji kolumbijsko- jordanski kapital. Ne bismo imali ništa protiv da ta transakcija i generalno označi prestanak neodržive prakse financiranja profesionalnog sporta javnim novcem. Sada kada se Šubićevac uvelike skinuo sa gradske sise, mogli bi prodisati i oni koji su vječno grintali kako su im ruke vezane jer većina novca iz šibenskog sportskog proračuna ide nogometu.
Što će klubu sa Šubićevca donijeti privatizacija još je rano suditi. Jer sve dobro što su Šibenčani napravili u dosadašnjem tijeku sezone, napravili su uglavnom na temeljima koje je izgradila 'stara' uprava na čelu s Jurom Zoričićem i braćom Bulat te stručni stožer kojim je upravljao, sad već bivši trener, Kurnoslav Rendulić.
Naime, Narančasti su se pod njima vratili u 1.HNL nakon devet godine izbivanja iz elitnog ngometnog razreda. Na početku sezone, uoči gostovanja u Rijeci, momčad je ispraćena na put poput janjeta koje se sprema na ražanj. No, Narančasti su demantirali nevjerne Tome i devet kola prije kraja sezone na dobrom su putu da izbore opstanak, što je bio temeljni cilj.
Najkonkretniji potez kojeg su u svojoj eri povukli novi vlasnici kluba sa Šubićevca koje operativno predstavlja Kolumbijac Edouarda Zapata jeste smjena trenera Rendulića i postavljanje Španjolca Sergija Escobara. Procijenili su da treba prodrmati momčad koja je upala u rezultatsku krizu i sudeći po prvoj utakmici s Dinamom- pogodili. No, rano je, prerano, za konačnu ocjenu Escobarovog rada, kao i ere Kolumbijaca na Šubićevcu. Kakva je njihova politika bit će puno jasnije nakon prvog idućeg prijelaznog roka u kojem budu vodili glavnu riječ.
Pomalo u sjeni svjetala reflektora koja su na sebe privukli nogometaši, 'toplo-hladno' sezonu žive košarkaši Šibenke. Priredili su i oni lijepih trenutaka svojim navijačima. Ali, bilo je i onih gorkih. Upravo u jednom crnom razdoblju trenutačno žive momci s Baldekina. Izgubili su sedam od zadnjih osam utakmica i ozbiljno ugrozili plasman u doigravanje koje se ne tako davno činilo kao da je u džepu.
Odgovorni na Baldekinu će se braniti tezom da je osiguran ostanak u ligi, što je bio primarni cilj. Međutim, teško je objasniti navijačima, naročito onima koji još uvijek žive u osamdeset i trećoj, da Šibenka ima tako skromne ciljeve u kvalitetom poprilično skromnom hrvatskom prvenstvu. I u pravu su ako se zna da je Šibenka imala dobar temelj s Freemanom, Širkom, Mikoviće, Šarićem da napravi kudikamo bolji posao u ovoj sezoni. Prava je šteta što uprava kluba nije uspjela iznaći sredstva za angažmanom još dva-tri kvalitetna igrača (zašto ne i šibenska kojih je u pečalbi ohoho) i 'potukla' se za vrh tablice.
Ovako, trener Dženan Rahimić nerijetko je bio primoran igrati s preuskim rosterom, sa samo jednom ili dvije zamjene, ili stilom koji je nezamisliv za ozbiljnu košarku. Napokon, hoće li Šibenka u konačnici biti osma ili deveta, manje je važno. Bitnije je što je napokon proširena rotacija šibenskim mladcima (Pleadin, Klarin, Antić, Živković,...) koji bi se trebali čeličiti da se vidi može li Baldekin ubuduće letjeti na njihovim krilima.
Ženski dio Baldekina već po tradiciji kuburi s financijama, ali u konačnici trener Stipe Bralić i predsjednik Neven Periša smiksaju materijal koji uvijek nešto ozbiljno kaže. Početni cilj je bio minimalan- opstanak. Ne u ligi, nego kluba, da domaće cure imaju negdje ozbiljno trenirati. A sada, u proljeće, Šibenik se bori za trofej! Ujević, Cigić, Dujić, Washington, Jeremić bore se s jakom Ragusom za titulu u Kupu. Da je ostala Silov koja je zimus otišla baš u Duborvnik, Bralićeve cure bile bi favoritkinje. Ovako, vaga preteže na stranu Raguse. Isto kao i kod muškaraca,tako je i kod košarkašica možda važnije od samog rezultata činjenica da opet dolaze mlade snage (Ćuklin, Milković, Barišić, Skrozić...).
I vaterpolisti Solarisa doživjeli su velike promjene na početku sezone. Otišli su trener Joško Kreković i tercet najiskusnijih igrača (Vlahović, Kovačić, Mudražija). Kao da je to samo ubrzalo odluku čelnika Crnice koji proklamiraju politiku na duge staze. Na mjesto šefa struke postavili su Juru Marelju, kojeg vide kao dugoročno rješenje. Angažirano je niz potentnih igrača (Penava, Kreković, Stahor) koji su nakalemljni na kostur domaćih u koje ubrajamo i one sa zadarskog područja (Pelicarić, Koprčina). Jasno, uslijed takvog strateškog zaokreta nisu postavljeni visoki rezultatski ciljevi, premda se Solaris sjajno predstavio na polufinalno Regionalnom turniru gdje je u šahu držao kragujevački Radnički, kasnijeg osvajača lige. U rezultatskom smislu, Sunčane tek čeka najvažniji posao. Plan je osvojiti barem peto mjesto u Hrvatskoj kako bi se i dogodine izašlo na međunarodnu scenu.
Jednako važne stvari kao u bazenu, događaju se i u kancelarijama Crnice. Povratak Antuna Gorete u Šibenik mogao bi označiti samo početak planirane 'rijeke povratka' vrlo dobrih šibenskih vaterpolista koji kruh zarađuju u inozemstvu. U tom slučaju, Sunčani bi mogli početi pucati i na domaće trofeje. S obzirom da bi uprava Solarisa u načinu prikupljanja financijskih sredstava (op.p. najrjeđe kucaju na vrata gradske uprave) mogla biti primjerom nekim drugim šibenskim klubovima, takav scenarij za godinu-dvije sasvim je izgledan.
Za kraj ovog šibenskog sportskog pregleda ostavili smo mali nogomet. U tom sportu se valjaju lijepe stvari. Prvo, lako je moguće da Šibenik uskoro bude jedini grad u Hrvatskoj s dva prvoligaša. Naime, uz već etabliranu hrvatsku futsal kvalitetu (Crnica), prigodu za ulazak u elitu ima i Šibenik 1983. Klub navijača Funcuta, naime, igra mini ligu za popunu 1.HMNL s Uspinjačom, Pulom, i Slavonskim Brodom. Redom, riječ je o ekipama koje proračunom nadilaze Funcute. No, momčad trenera Andrije Bakule već je puno puta ove sezone 'rušila' favorite. Tako je bilo i u dvomeču za naslov drugoligaškog prvaka Dalmacije gdje su Šibenčani bili bolji od Splita. Zašto ne bi i u ligi za popunu 1.HMNL ispričali priču o Davidu i Golijatu?
U usporedbi s Ollmisumom poput Davida se čine i malonogometaši Crnice, kada se govori o borbi za titulu prvaka Hrvatske. Međutim, momčad iskusnog trenera Mladena Perice već je nekoliko sezona pri vrhu hrvatskog fustala. Ove godine imaju popriličnu širinu igračkog kadra, stekli su i neprcojenjivo iskustvo nastupa u doigravanjima. U ovosezonski play off kreću s treće startne pozicije. Protivnik u četvrtfinalu im je sesvetski Alumnus. Šibenčani imaju prednost domaćeg terena i lijepe izglede da se plasiraju u poluzavršnicu gdje bi trebali igrati s pobjednikom dvoboja Novo Vrijeme- Vrgorac. Niti protiv jedne od te dvije momčadi Crnica nije autsajder. Dapače. A to znači da je ulazak u finale sasvim realan. A u finalu... sve je moguće.
Kao što naj još puno iznenađenja i uzbuđenja čeka do kraja ove 'lude' šibenske sportske sezone.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....