Devetnaest obrana u jednoj (vaterpolskoj) utakmici i nije baš tako čest slučaj. A ostvario ih je Marin Šparada, 23-godišnji vratar šibenskog Solarisa. U odlučnom susretu za plasman u vaterpolski Final Four, gdje će se Šibenčani naći u društvu europskih velikana. Dubrovačkog Juga, zagrebačke Mladosti i splitskog Jadrana.
- Hvala na komplimentima, ali, vjerujte mi, nisam imao pojma da sam toliko puta zaustavio suparničke udarce. Nisam od onih koji za vrijeme utakmice broje svoje obrane, koševe i golove. Dakako da sam bio izuzetno zadovoljan kad su mi desetak minuta poslije susreta priopćili taj zavidan statistički podatak – odmjereno priča Marin.
U njegove obrane na spomenutoj utakmici ne računa se promašeni peterac suparnika u zadnjoj minuti susreta. Splićaninu Jerkoviću je pritom, kažu, od straha, zbog goropadnog Šparade, praktički ispala lopta iz ruke. Kao da je osjetio da Marin ima posebnu motivaciju protiv svog bivšeg kluba.
- Nemojte i vi pretjerivati s tezom da se Jerković prepao. No, istina je da sam imao posebnu motivaciju protiv Mornara. Neovisno o tome što mi je bilo lijepo u Splitu. U klubu koji je tada vodio splitski Šibenčanin Vicko Batinica Šturin. Vlasnik klupskog sponzora Brodospasa - otkriva Marin.
Nadareni igrači
Naš sugovornik priznaje kako mu je žao što nije imao prilike osobno upoznati šjor Vicka, o kojemu je čuo samo dobro. Da pomaže ne samo splitski, već i šibenski sport (čitaj: jedriličarski klub Val).
- Batinicu sam vidio samo dva-tri puta na utakmici. Nije on kao naš Cico Ninić, koji je gotovo na svakom treningu, a kamoli na utakmici. Mornar je bez Batinice, koji se povukao, puno slabiji. Financijski i organizacijski. I nije čudo što smo ih preskočili na dubrovačkom turniru. Nama je samopouzdanje posebno naraslo poslije europskih utakmica s talijanskom Ortigiom i Španjolcima. Neovisno o tomu što nismo pobijedili – nastavlja u pozitivnom tonu Šparada.
Ne bi Šibenčanima puno vrijedilo što su nadmašili regionalnog prvoligaša Mornara da nisu uvjerljivo nadigrali bivšeg prvoligaša POŠK-a. U utakmici, u kojoj su posebno zablistala dva momka s biogradskog područja, Roko Pelicarić i Eugen Koprčina.
- Njihovih osam pogodaka protiv POŠK-a su na razini mojih 19 obrana. Riječ o dva sjajna momka i nadarena igrača. Bit će oni uskoro još bolji, još opasniji za suparnike. Uostalom, Pelicarić je svoj instinkt rasnog strijelca brzo potvrdio sa sedam golova protiv istog suparnika u ligaškom dvoboju. Roko je još uvijek privatno malo samo zatajan, ali ima zavidan repertoar šuta, hvali Marin svoje suigrače.
Sportski respekt
Ako je vjerovati našem sugovorniku, onda je ove jeseni Solaris puno bolje posložen od prošlosezonskog sastava. Točnije, vlada uvjerenje da se i te kako pogodilo s pojačanjima.
- Kad Željko Kovačić sa svojih 30 „i nešto“ ljeta prednjači radom na treningu, nitko se od ostalih ne usuđuje zabušavati. Mladi Branimir Herceg je dobro rješenje za centra, a pojačanje je, nema sumnje, i Nino Mudražija. On nam je dodatno drag, jer je korijenima iz skradinskog zaleđa. Otac mu ima kućicu u Dubravicama. U takvoj konstelaciji snaga lakše je i treneru Jošku Krekoviću. Vježbamo i igramo bolje, uvjereni da se neke prošlosezonske slabosti ne mogu ponoviti. Jači nam je šibenski dišpet nego sportski respekt prema suparnicima – širi Marin optimizam na početku nove vaterpolske sezone.
Mudražija je, kako rekosmo, dite skradinskog kraja, dok je Marin Šparada emotivno razapet između ćaćinih Šparadića i materinog Žirja. Otoka, odakle potječe još jedan reprezentativni vaterpolski vratar Dalibor Perčinić. Solarisov veteran.
- Više sam, pogotovu ljeti u Šparadićima. Otamo mogu lakše i brže na trening u Crnicu. Drago mi je i susjedstvo. U Šparadićima gušta i splitski Šibenčanin Ante Žaja, veteran Hajduka i Šubićevca, nekad direktor splitskog prvoligaša. Na Žirje sam ljetos svratio, kad je na rivi koncert imao Tedi Spalato. On i mješovita klapa Žirje napravili su štimung, kakav ne pamti otok mojih predaka. Priznat ću da nisam znao da i Perčinić vuče korijene sa Žirja. Sad mi je jasno zašto su on i Štritof igrali za Žirje na Bodulskim pripetavanjima. Tu ljetnu manifestaciju svakako valja oživjeti. Kako zaboraviti da su se u otočnim valama, osim Perčinića i Štritofa, nadmetali Perica Bukić, Edi Brkić, Luka Petričević, pokojni Renato Vrbičić… Ili mnogi, koji su okusili reprezentativnu kapicu, rado se sjeća Marin.
Isprika izborniku
Spomen reprezentativne kapice posredno nas je gurnuo u, za Marina, vrlo škakljive vode. Pogotovu što smo ga malo zbunili citiranjem nedavne (polu)službene izjave izbornika Ivice Tucka, koji nam je poslije plasmana Solarisa na završni turnir Kupa Hrvatske izjavio: „Šparada je odličan vratar, ali ne mogu lako zaboraviti glupost koju je napravio na pripremama reprezentacije prije nešto manje od tri godine.“
- Priznajem, kriv sam. Izbornik je u pravu, jer takvu grešku ili, kako Tucak kaže, glupost nisam smio napraviti. Zato mu se ispričavam i ovim putem. Kajem se „debelo“, silno uvjeren u dobru, staru poslovicu da se čovjek na greškama uči. A koliko želim poziv u reprezentaciju, to ne trebam posebno objašnjavati! To je san svakog mladog sportaša. Pogotovu kad znaš da je hrvatski vaterpolo na vrhu svijeta – završio je Marin Šparada.
Umalo košarkaš
Marin Šparada je zgodan momak, visok 198 centimetara. Nije stoga ni čudno što umalo nije završio na Baldekinu.
- Vježbao sam košarku do šestog razreda osnovne škole u Školi košarke „Dražen Petrović“. Pamtim da je Martin Junaković bio gotovo jednako nadaren kao Dario Šarić – sjeća se Marin.
Kragujevac prijeti
Kad smo ga pitali kakve su ovosezonske šanse Solarisa u borbi za vrh Druge regionalne lige, za tren nam je pokazao raspored natjecanja.
- Napravili smo već dva ozbiljna koraka pobjedama u Rijeci i Nišu. Bit će sve lakše, ako nadvisimo kragujevački Radnički u svom bazenu- vjeruje Šparada.
Novi ugovor
U razgovoru s Marinom nismo osjetili želju da napusti Crnicu. Neslužbena informacija govori da mu je klupsko vodstvo ponudilo novi trogodišnji ugovor!?