Kladionice važnije od sportaša: djeca i niželigaši još nemaju odobrenje za povratak u dvorane

Lijepo je vidjeti djecu škole košarke Dražen Petrović kako organizirano, uz trenere, vježbaju na igralištu uz spomenik legendarnome igraču. Nije lijepo što to moraju činiti vani, usred zime, po vjetru i hladnoći. Nije da dvorana i termina u njima nemaju, ali im je nacionalni stožer civilne zaštite zabranio pristup dvoranama, a sve pod brigom za zdravlje nacije.

Stožer je mjesecima ustrajan u ocjeni kako djeca (izuzev juniora prvoga državnog ranga), baš kao rekreativci i niželigaši iz dvoranskih sportova, ne mogu vježbati u zatvorenome, pod krovom. U tolikoj brizi, čak su kladionice i kockarnice dobile dozvolu za rad, imaju prioritet pred djecom! Ili će ipak biti da je „zdravlje“ biznisa iznad stvarne brige o zdravlju.

Na to navodi i činjenica da sportaši iz prva dva državna ranga (koji, za razliku od djece i amatera, ipak „vrte neku lovu“) imaju zeleno svjetlo za treninge i utakmice, a niželigaši ne. Takve „diskriminacije“ su dodatno deprimirale one koji gotovo tri mjeseca čekaju ulaz u dvorane. Među njima je upravo par stotina djece iz spomenute škole košarke.

Propada i druga sezona

Donedavno nisu mogli trenirati ni odbojkašice i odbojkaši Šibenika 91. Zadnje informacije govore kako od 15. veljače oni mogu na Baldekinu koristiti svoja dva termina tjedno, i to s juniorima, koje su prijavili za državno natjecanje u sezoni 2021/22. Takvih termina u gradskoj dvorani, pa ni takve sreće (sve i da su se prijavili za juniorsku ligu), nemaju cure Šibenika, koje, poput Šibenika 91, igraju u Prvoj B ligi odbojkašica (trećem državnom rangu). One su još na čekanju. Oba kluba okupljaju gotovo isključivo cure školske dobi. No, školske dvorane su im nedostupne, gube praktički i drugu sezonu normalnih treninga i sportskog razvoja...

- Ne znam više što reći, komu se obratiti. Nije nam se svo ovo vrijeme obratio bilo tko, od državne razine do lokalnoga saveza sportova, pa da nam bar kaže – strpite se, pregovaramo. Dok prvoligaši čak i u našem sportu mogu normalno igrati, mi kao da smo prepušteni sudbini. Kad ćemo nastaviti ligu, možda usred ljeta? Kad ćemo raditi s djecom koja su propustila toliko treninga? Kako ću uopće pripremiti djevojčice, one što bi trebale naredne sezone zamijeniti gotovo cijelu postavu koja mi odlazi na fakultete? Hoće li nama netko isplatiti novčanu naknadu jer nam je zabranjeno natjecanje i bavljenje sportom, ili će nam, zbog neigranja, grad uzeti i ono malo što nam daje? – niže logična pitanja Stevo Branković, trener odbojkašica Šibenika, svjestan da njegov klub ne vrti puno novaca, pa je podoban za onu „crkni sirotinjo“!

Bez podrške

Navodno, nacionalni odbojkaški savez nastoji ishoditi dozvole da se niželigaši početkom ožujka vrate u dvorane. Dosad nisu puno uspjeli napraviti...

- Kako smo ostavljeni bez ikakve podrške, čak nisam daleko od misli da odustanemo od natjecanja. Ne mogu shvatiti one koji donose ovakve odluke i zabrane. Pitam se imaju li oni potomke, imaju li ikakvog osjećaja za djecu koju su ovim zabranama zatukli, koja će 'zakukati' sjedeći kući ispred računala. Zašto ih, za razliku od prvoligaša i njihovih juniora, tretiraju kao najveći otrov, nositelje nekog novog, hrvatskog soja koronavirusa – zaključio je Branković.