Estradni mendažer Zoran Škugor pod čijom palicom su rasli Tony i Nina otkriva kako će promijeniti hrvatsku glazbenu sliku: Mojim pjevačima pišu skladatelji koji rade za Adele, Rihannu, U2...

Rodni je Šibenik Zoran Škugor napustio kao izuzetno perspektivni stolnotenisač, a u Zagrebu osvanuo kao najuspješniji estradni menadžer. Pod njegovom su "palicom" rasli Tony Cetinski, Nina Badrić… No, nikad nije propuštao servirati golu istinu o svojim štićenicima. O hrvatskoj estradi.

- I dalje tvrdim da pedeset posto estrade ne postoji u poslovnom smislu. Nemali broj pjevača "odradi" jedan - dva singla i jednak broj spotova godišnje. Njihovi nastupi u medijima i na festivalima prolaze praktički nezapaženo. Tako ispada da se godišnje "baci u more" više od dva milijuna eura. To je taj lažni dio estrade.
Druga velika laž o estradi je da su svi popularni i sretni. Dosta njih živi usamljeno. Slike iz medija nisu mjerilo njihova zadovoljstva - počeo je Zoran Škugor.

S estrade ste se, navodno, povukli, jer su vam Zrinko Tutić i Ivić Pašalić "prijetili da će vas uništiti"!?
- S estrade sam se povukao 2000. Počelo je prijetnjama Tonča Huljića da će me on i Pašalić uništiti. Nakon par dana me nazvao Tony Cetinski s informacijom kako ga Croatia records nagovara da prijeđe kod njih, iako je imao ugovor sa mnom, dug još gotovo sedam godina. Na sastanku su, po njemu, bili Lilić, Pašalić i Huljić, koji su me kanili maknuti iz glazbenog biznisa. Ozbiljan signal bio mi je i poziv Jasenka Houre, vođe Prljavog kazališta, koji me upozorio da me "po Zagrebu traži Huljićev tjelohranitelj". Na kičmu mi je sjeo i ZAMP, čiji su čelnici toliko sitničarili da su tražili da platim autorska prava za nosač zvuka šibenske klape "Jadrija", iako su sve snimljene pjesme bile narodne. Sud je odbio tužbu ZAMP-a jer je bila neutemeljena. No, uvukli su me u još jedan spor, pa sam morao platiti, kakve li ironije, odštetu piratu, koji je presnimio moja izdanja!

I vi ste, čujem, svašta radili. Izmišljali svojim pjevačima ljubavne afere, ali ih i spajali u sretne veze…
- Pomogao sam Sandiju Cenovu da upozna prekrasne misice Fani Čapaliju i Branku Bebić. Potonja je veza i završila brakom. Mnogi su zaboravili strasnu vezu Sanje Doležal i Dražena Petrovića, gdje sam, također, bio "časnik za vezu". Sve sam, dakako, koristio kao marketing za svoje izvođače. Dodatno zadovoljan što su neke veze postale ozbiljne, završile brakom.

To zvuči bezazleno u odnosu na vaša namještanja pobjeda na Jugoviziji ili viza za Euroviziju!?
- Osamdesetih sam godina, priznajem, pomogao da se Eurovizije domognu Doris Dragović i Novi fosili. Fosili su jedva prošli, jer je za TV Beograd nastupala Tereza Kesovija. Sve se lomilo na glasovima TV Priština, gdje je Ćiro Blažević, kao trener nogometaša Prištine "intervenirao" za Terezu. No, moji su aduti bili jači. Televizijski urednici Silvije Hum i šibenski gimnazijalac Miro Lilić, s kojim prijateljujem i danas. Najviše se isplatilo lobiranje oko zadarske grupe Riva, u čemu smo se ujedinili Lilić, Rajko Dujmić i ja. Zadrani su, hvala Bogu, došli i do europske titule. Doveli Euroviziju u Zagreb.

Sad je, čini se, nemoguće da hrvatska pjesma ponovi sličan uspjeh!?
- Mislim da je teško očekivati da Hrvatska ponovo pobIjedi na Eurosongu. Kakvu-takvu mi nadu daje podatak da su nas zadnje dvije godine na Eurosong odveli strani autori i producenti. Ako nastavimo tu praksu, pobjeda ne bi bila posebno iznenađenje.

Pričom o pobjedi Rive vraćamo se u početke devedesetih minulog stoljeća. Želite li demantirati ćakulu da ste hrvatsku estradnu scenu devedesetih godina formirali po receptu Franje Tuđmana?
- Kad je počeo rat pozvali su me ljudi, vezani za predsjednika Tuđmana i rekli: "Bez obzira na rat život ide dalje, pa tako i zabava". Kako je devedeset posto sportskih dvorana i hotela bilo pretvoreno u izbjegličke centre, za naš projekt ostali su samo "diskači". Zato je trebalo izmisliti hrvatsku klupsku scenu. Tako je nastala pop-dance scena koja je izbacivala svaki mjesec dana minimum jedan hit. Za razliku od današnje situacije, kad takva glazba u Hrvatskoj ne postoji. Kad su klubovi pretvoreni u narodnjačke. Strašno!

Je li vaš glazbeni "dream team" bila i ostala ekipa u sastavu: Tony Cetinski, Nina Badrić, E.T. i Sandi?
- I danas se ponosim spomenutim izvođačima. Prve su velike uspjehe doživjeli sa mnom, a traju i danas. Svi su nedavno proslavili 25 godina karijere. Drago mi je da su se nastavili družiti i surađivati poslije mene. Ne mogu iz tog perioda ne spomenuti suradnju s grupama Latino, Big Blue - Goranom Karanom, Colonijom… U ugodnom sjećanju ostali su mi Ana Maria Đumbrek, Vlatka Pokos, Ivana Plechinger, Viktorija Đonlić - Rađa, RenMan, Guido Mineo, Miro Buljan…

Kad ste se povukli silno ste žalili što propuštate priliku da lansirate Šibenku Saru Škugor…
- Teško je kazati je li ta cura ima bolji glas ili stas, ali s njom, nažalost, nisam ništa radio.

Na estradnu se scenu, čujem, vraćate s još anonimnim pjevačima, kojima skladbe pišu strani autori…
- Na estradu sam se vratio prošle godine s mladim talentiranim pjevačima Mateom Božić Angie i Dinom Petrićem. Njima upravo završavam albume. Ovih dana sam u pregovorima s još nekim glazbenim talentima. Angažirao sam jedan švedski i američki tim da mi rade pjesme i produkciju. Shvatio sam da su naši autori u velikoj krizi, pa mladima omogućio skladatelje koji rade i za velike svjetske zvijezde poput Adele, Bruna Marsa, Rihanne, Beyonce, Justin Biebera, U2-a … Uvjeren sam da ću na taj način promijeniti hrvatsku glazbenu sliku.

Za kraj, zašto još niste izdali svoju knjigu "Moja istina", koju ste najavili prije tri godine?
- Knjigu sam planirao izdati, ali sam upozoren od jedne osobe iz vrha SDP-a "kako je bolje da ne izlazim vani s njom jer bih mogao imati problema." Tako sam sve ostavio za neka druga vremena. Nadam se bolja - završio je Zoran Škugor.