– Glazba će biti moja budućnost! Sa svojih 11 godina Antea Čvorak ni sekundu ne dvoji oko pitanja što bi u životu željela raditi. Nitko u njezinoj obitelji, smije se, nije se nikada bavio glazbom. Ni za koga čak ne može reći barem da lijepo pjeva pod tušem. Jednostavno, ne zna se na koga se uvrgnulo to dijete, a nedavni uspjeh na 59. državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa održanom u Zagrebu samo je potvrdio o kako vrijednoj i nadarenoj djevojčici je riječ. Antea je, naime, bila najbolja u državi iz solfeggia, ali nije osvojila samo prvu nagradu nego i maksimalan broj bodova, što nije pošlo za rukom ni jednom kandidatu na cijelom natjecanju ni u jednoj disciplini i kategoriji.
– Znam da ću se baviti glazbom. To definitivno! Bilo je lijepo pobijediti, pogotovo s osvojenih 100 bodova – ponavlja Antea i dodaje kako su na njezin uspjeh u Zagrebu svi u kući vrlo ponosni.
Ponosna je i njezina profesorica i mentorica Mira Grujić, pročelnica teorijskog odjela u Glazbenoj školi Ivana Lukačića, u kojoj Antea pohađa 4. razred i uči violončelo u klasi profesorice Vanje Bošnjak.
Društvo najboljih
Takav uspjeh, reći će Grujić, šibenska škola odavno ne pamti, iako joj vrsnih, nadarenih i nagrađivanih učenika ne nedostaje!
– Mi smo mala škola i u odnosnu na druge, veće, puno smo više zastupljeni na natjecanjima. Naša škola zaista obiluje nagrađenim učenicima. Imali smo i puno učenika s prvim nagradama, ali je Antea prva u našoj školi koja je osvojila 100 bodova nakon Maksima Mrvice koji je to ostvario na natjecanju ratne 1993. godine. Njezin usmeni ispit koji sam odslušala kao mentorica bio je sa-vr-šen! Znala sam da je sjajna, ali ipak tu je i trema i nije lako izići pred pet članova žirija koji te slušaju i stalno nešto bilježe. Svi su joj oni čestitali i prije službene objave rezultata – s neskrivenim ponosom ističe Grujić i dodaje kako je Antea bila najbolja, također s maksimalnih 100 bodova, i na regionalnom natjecanju koje je prethodilo državnom.
Valja znati kako je bodovanje na natjecanjima iz glazbe i plesa poprilično komplicirano. I dok na regionalnom prvu nagradu osvajaju svi koji dobiju od 90 do 100 bodova, taj je prolaz u društvo najboljih na državnom natjecanju znatno sužen, pa se odnosi samo na one koji ostvare od 98 do 100 bodova. A koliko se vještina i znanje precizno ispituju govore i ocjene, tj. bodovi izraženi s dvjema decimalama!
No Antea se tim pravilima previše ne zamara. Odlična je učenica 5. razreda OŠ "Meterize". Kaže da nije super-odlikašica, jer je jednom u svojih pet godina školovanja, iz nekog testa dobila trojku! U školi su joj, reći će, najdraži "dosadni" predmeti: hrvatski, matematika, geografija i povijest. Možda bi se u toj ljubavi, posebno prema matematici, mogla pronaći i neka poveznica sa solfeggiom. Učenicima glazbe to je obvezni teoretski predmet, ali rijetki za njim luduju. Mnogima je, baš poput matematike u "običnoj" školi, težak i dosadan.
– Nisam se ja uhvatila samo solfeggia. Bavim se i violončelom i dosta sam dobra u tome. Eto, krajem tjedna odlazim u Čakovec na natjecanje iz violončela, tako da mogu reći da sam se uhvatila i teoretskih predmeta i violončela – ozbiljno će Antea dok objašnjava kako na solfeggiu uči važne stvari: tonove, ritmove, intervale...
Ne voli online nastavu
– Učimo osnovno u glazbi, a na instrumentu to zapravo primjenjujemo. To što sam naučila na solfeggiu pomaže mi da budem bolja na instrumentu i mislim da sam se nekako unaprijedila u sviranju.
Nije lako biti učenik u ovo pandemijsko doba, napominje Antea. Bilo je, kaže, vrlo teško, zapravo nemoguće, na početku korone raditi i učiti online, pogotovo instrument. No, nakon mjesec i pol dana u "lockdownu" prije godinu dana, nastava iz instrumenta u ovoj se školskoj godini ipak održava uživo, jer je riječ o individualnoj nastavi, ali skupni predmeti, a to znači i solfeggio, već je godinu dana online. Ali, ni takav način rada, Antei nije bio prepreka na putu do titule najbolje u državi!
– Malo je čudno učiti solfeggio online, jer sam navikla biti s drugim učenicima. Sada sam se već malo privikla, ali zapravo je i dalje čudno. Najviše mi u ovoj koroni nedostaje druženje s prijateljima i škola, jer i kada imamo nastavu uživo moramo držati razmak, nositi maske i opet se nekako neslobodno osjećamo.
I dok čestitke za uspjeh u Zagrebu još stižu, Antea je jednom nogom već u Čakovcu, na natjecanju iz svog instrumenta – violončela. Njezin uspjeh, vjeruje i Grujić, bit će poticaj i drugim učenicima. Iz godine u godinu sve je više i onih koji se žele okušati i koji osvajaju nagrade na natjecanjima iz solfeggia.
– Tijekom 25 godina koliko radim u Glazbenoj školi Ivana Lukačića, odnos prema solfeggiu polako se popravljao. Nije više nešto usput, teško i strašno nerazumljivo. Cijeli teorijski odjel radio je na tomu da se pridobije djecu da vide da solfeggio nije bauk. To je zapravo pismenost u glazbi i, baš kako je Antea rekla, pomoći će ti da budeš bolji u svom instrumentu, jer ćeš glazbu razumjeti, nećeš svirati samo po sluhu i kako ti je profesor kazao, nego ćeš znati što radiš. Tako smo malo-pomalo mijenjali klimu i djeca su se počela javljati, ali nikada nisam nikoga forsirala, ako nije želio ili nije bio spreman za natjecanje koje se uvijek odvija u dvije etape: pismeni i usmeni dio. Samo ocjenjivanje vrlo je egzaktno i nema subjektivne procjene, a od natjecanja u instrumentu razlikuje se i po tomu što učenik unaprijed ne zna što ga očekuje, ne može kao kod instrumenta pripremiti i uvježbati program, nego mu je zadan samo opseg gradiva, pa što ga dopadne. Sve to, znam, nije lako, kao što djeci teško pada i to što imamo online nastavu. Ali to ne mora biti kočnica, jer je, eto, Antea pokazala da se i u takvim okolnostima može dobiti državna nagrada – zaključila je Grujić.