On je svjetski glumac, glazbenik, redatelj i pjesnik, a njegovo ime znaju sve generacije - Rade Šerbedžija (77) nakon koncerta u Beču, odvojio je nešto vremena kako bi otkrio detalje o svojoj svestranosti, iskustvima iz Hollywooda i privatnom životu. Nakon bečkog koncerta „Evo pjesma", isti će održati i 17. listopada u Zagrebu, a nakon toga nastavlja turneju u Ljubljani.
Publiku u Zagrebu očekuje spoj više umjetnosti i zanimljivi gosti.
„Ovog ću puta u Zagrebu napraviti poetski koncert. Želja mi je da umjesto konferanse, koju ću svesti na minimum, govorim što više poezije. I to onu zagrebačkih pjesnika, bit će i mojih nekih. Ali želim govoriti neke zagrebačke pjesnike. Božanstvenog Nikicu Petraka, Danijela Dragojevića, Vidrića, Zvonimira Goloba”, kaže Šerbedžija koji, kad govori o svim svojim profesionalnim ulogama, ističe da je „najviše glumac” i to je njegova „najjača energija, otkrio je za Jutarnji list.
A ovaj legendarni glumac zadnjih godina u kazalištu glumi samo u predstavama svoje supruge Lenke, koja je umjetnička direktorica i redateljica u njihovom kazalištu Ulysses na Brijunima, a koje su osnovali s pokojnim Borislavom Vujčićem. Šerbedžija igra „Kralja Leara“ nekoliko puta tijekom ljeta, a nešto više „Tko se boji Virgine Woolf“ jer s tom predstavom gostuju po drugim kazalištima.
„Režirao sam i predstavu u kojoj su igrali Pero Kvrgić, Ivica Vidović, Zijad Sokolović i ja - „Play Beckett“, lijepa predstava. U zadnje vrijeme kazalištem se bavim malo. Više se bavim filmom, od 93. godine sam počeo raditi u stranim filmovima i moja najveća aktivnost je film.“
S vremenom je imao i sve više koncerata, a to je njegov nadomjestak za susret s publikom u kazalištu u tim njegovim gradovima u kojima je nekada punim plućima punio kazališne dvorane.
Iako je danas u umjetničkim vodama, kao dijete sanjao je da će biti profesionalni nogometaš, a brojne legende hrvatskog nogometa mogu potvrditi i da je bio dobar u tome.
„Oduvijek sam mislio da ću biti profesionalni nogometaš. Uspio sam se poluprofesionalno baviti nogometom. Dobro sam igrao nogomet, što mogu mnogi svjedoci prvoligaški igrači potvrditi, počevši od Pere Močiboba, do Slavena Zambate s kojim sam igrao, i svim onim Dinamovcima - Ražićem, Bradvićem, Vilsonom Džonijem…“, kaže i dodaje kako mu je nogomet bila velika ljubav.
U vrijeme upisivanja studija želja mu je bila upisati književnost jer je ljubav prema književnosti u njemu rasplamsao njegov profesor u vinkovačkoj gimnaziji, Miroslav Joler.
„Bio je tek negdje 7 godina stariji od mene. Bio je moćan, briljantan, strašno smo se zavoljeli, družili. Kroz te četiri godine gimnazije u Vinkovcima sam se toliko družio s tim profesorom da je on mene kroz te četiri godine naučio – kao da sam završio 2 godine književnosti fakulteta. Govorio mi je o literaturi, različitim pjesnicima, piscima, tako da sam imao velike koristi od toga i želio sam se baviti time”, prisjeća se za Jutarnji list.
Put ga je ipak odveo u glumu, a da proba akademiju nagovorili su ga Vanja Drach i Ivo Fici. S njima je govorio poeziju još kao gimnazijalac, a oni su odmah osjetili da ima dara za glumu. Međutim, ljubav prema književnosti nije jenjavala niti na akademiji, stoga je na drugoj godini upisao komparativnu književnost i završio je dvije godine studija.
„Poslije više nisam mogao jer sam postao toliko popularan mlad glumac da mi je bilo neugodno biti na predavanjima, ali nisam ni stizao jer sam bio na filmovima. Čak sam jednu godinu izgubio na akademiji jer sam snimao filmove. To je moja neka zajednička ljubav – literatura, teatar i film”, priznaje.
Ljubav prema umjetnosti provlači se kroz cijelu obitelj Šerbedžija. Rade je ponosan otac jednog sina i četiri kćeri. Sin Danilo filmski je režiser koji se školovao u SAD-u, a otac mu je dao savjet prije upisivanja studija.
„Moj Danilo je želio nakon gimnazije studirati filmsku režiju, a ja sam mu tada predložio da nešto završi prije toga. Nisam inzistirao na tome, ali on me poslušao, pa je upisao jedan od najtežih fakulteta. Upisao je filozofiju i starogrčki“, kaže nam kako je nakon toga Danilo postao uspješan student režije u Americi, a danas režira aktualni film o životu Dražena Petrovića.
„Amerikanci u tim školama imaju novca da mladi studenti koji studiraju režiju stalno snimaju i da nauče. Kod nas na zagrebačkoj akademiji imali smo takve divne profesore, ali nije bilo novca za traku i za filmove“, prisjeća se Šerbedžija.
Kći Lucija, koju uz Danila ima s bivšom pokojnom suprugom Ivankom Cerovac, bavi se teatrom, filmom i glazbom. Sa sadašnjom suprugom Lenkom ima tri kćeri.
Nina je užasno talentirana za glumu. Igrala je Cordeliu u „Learu“ nekoliko godina, Mirandu u „Oluji“, ali nije željela studirati glumu. Njezina strast je znanost, interes i za literaturu. Ona je magistrirala antropologiju hrane u Engleskoj, a sada piše doktorat“, govori nam.
Njegova kći Vanja uspješna je mlada odvjetnica koja je završila pravo u Australiji, a vratila se da bude bliže svojoj obitelji te sada radi u Londonu.
Milica se najviše bavi glazbom, a završila je glazbenu akademiju u Liverpoolu LIPA, koju je osnovao Paul McCartney. Piše pjesme, pjeva svoje pjesme i objavila je nedavno svoj prvi album pod umjetničkim imenom Eliot Alma.
„Jedna od stvari kojih mi je žao jest to da u ovoj mojoj zemlji u kojoj sam živio i u kojoj sada živim kad sam se vratio iz Amerike… mnogo filmova koje sam radio u svijetu nisu bili ovdje. Možda čak i jedne od mojih najboljih filmskih uloga“, govori nam. Žao mu je što domaća publika nije doživjela uloge u „Fugitive Pieces“ (2007.) gdje je igrao glavnu ulogu sa Stephenom Dillaneom i Rosamund Pike. Igrao je Grka koji spašava malo židovsko dijete u Drugom svjetskom ratu, a poslije ga odgaja. Za istu ulogu dobio je Grad Prix na međunarodnom filmskom festivalu u Rimu. Zatim je tu i uloga u filmu „La Tregua“ (1997.) u režiji Francesca Rosija, u kojem je glumio glavnu ulogu s Johnom Turturrom. Posljednje ističe film „Broken English“ (1996.) koji je radio na Novom Zelandu, a film je bio o Hrvatima te je postigao velik uspjeh na američkom tržištu.
Supruga mu je čitala neke dirljive poruke pratitelja, ali naišli su i na negativne komentare.
„To je suludo. Sav se stresem. To su nacionalisti, šovinisti, grozni ljudi. Žao mi ih je. Čak sam mislio da im nešto napišem. Što da im napišem? Da ja to nisam, da nisam takav? To je nažalost tako“, kaže nam i priznaje kako zbog toga ne prati poruke pratitelja.
Iako ima 77 godina, Šerbedžija ne planira stati raditi i stvarati, pa nabraja brojne projekte koji ga očekuju, na kojima radi i radio je nedavno.
„Sad ću ići raditi u Španjolsku jedan akcijski film američko-španjolski, bit ću mjesec dana u Bilbaou. Prošle godine sam radio u dvije strane serije, naročito je uspješna bila „Slow Horses“, s Gary Odlmanom sam imao scene. Jako lijepa serija i super je prošla. Još uvijek radim. Imam dva do tri američka filma koja ću raditi, a čeka se da se završe štrajkovi. Film je moja najjača aktivnost. Više se bavim glazbom nego kazalištem. Više imam koncerata“, otkriva nam Šerbedžija i poziva sve na svoj koncert 17. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.