Kad sam u šibenskom kazalištu vidjela film "Varoški amacord", bila sam silno dirnuta, gotovo potresena. No, njegovo prikazivanje dan poslije na HRT-u nametnulo mi je logičnu dvojbu hoće li na isti način šibensku epizodu serije doživjeti, pa i razumjeti u drugim gradovima Hrvatske – tako je šibensku epizodu serije "Varoški amarcord" autora Ivana Živkovića komentirala iskusna novinarka i aktualna glavna urednica Radija Šibenik Živana Podrug.
U priči iz šibenskog Varoša naslovnu je ulogu gotovo nehotice, ali na zanimljiv i elokventan način prigrlio Milutin Dedić, rođeni brat znatno poznatijeg Arsena. Šibenčanin koji je gotovo 60 godina na beogradskoj adresi. Zato je frapantno da Milutin, kojega Šibenčani pamte kao mladog prosvjetnog radnika i nadarenog slikara, nije izgubio ništa ili gotovo ništa od svoga šibenskog govora.
– U Beogradu sam se oduvijek najviše družio s mojim Šibenčanima. Braćom Markom i Lukom Ježinom, od kojih je ovaj potonji bio sportski komentator, starim pjevačem Guloznićem, spikericom Dušankom Kalanj... Kad u beogradskoj galeriji otvorim izložbu s motivima moga rodnog grada, sve se rasproda u roku od pola sata. Žao mi je što je nas Šibenčana sve manje u glavnom gradu Srbije. To nadoknađujem odlaskom u beogradski Klub Hrvata, koji vodi Dalmatinac Stipe Ercegović. A kad želim na pravi način predstaviti rodni Šibenik, onda najradije spomenem kako smo na Kalelargi i prije petsto godina postavili kamene posude u koje smo lijevali vodu za žedne pse – rado govori Milutin, koji kao iz rukava sipa imena ljudi s kojima se družio u šibenskoj mladosti. Spominje Vladimira Golda, Branka Sekulića, Anđelka Runjića…
Na zanimljiv način stariji se Dedić vratio i u dane najranijeg djetinjstva.
– Ja sam se trebao zvati Luka, a želja moje matere je bila da se mlađi brat zove Igor. Tome se suprotstavio pravoslavni svećenik Kojo, pa sam ja dobio ime po kralju Milutinu, a Arsen po Arseniju Crnojeviću. Stoga je kao emotivni dug materi Jerki Arsen svoje prve pjesme potpisivao pseudonimima Luka Juras i Igor Krimov – otkrio nam je Milutin obiteljsku tajnu.
Akademski težak iz Varoša
Treba li dodatno objašnjavati Arsenovu vezu sa šibenskim Varošem ako je on sebe najradije etiketirao kao "akademskog težaka iz Varoša"!? Sa Zagrebom se Arsen volio tajno, a sa Šibenikom javno. Strasno, do bola. Rodnom je gradu bio intelektualni zaštitnik i sponzor. Zato su ga i boljele sitne šibenske nepravde. Znao je posezati i za parolom "Nikad više u Šibenik!". A onda se svojem Varošu i rodnom gradu vraćao gotovo pokajnički, iskreno kao dijete. Posebno je bio privržen Šibenskoj narodnoj glazbi, koja mu je zasvirala i u "Varoškom amarcordu" i na bezbroj šibenskih rođendana.
– Šibenska narodna glazba nerazdvojni je dio moje obitelji. Tamo nisam svirao samo ja, nego i moj otac, brat, bratić… Zato šibenskim glazbarima nikad nisam kazao "ne" – objašnjavao je Arsen dugu, emotivnu vezu sa ŠNG-om.
Arsen je bio nepopravljivi cinik. To ga je etiketiranje malo ljutilo, pa je za sebe govorio da je "blagi ironik". A u cinizmu nije štedio nikoga, pa ni životnu družicu Gabi.
– Ja nemam dovoljno novaca za predgrupu na mojim koncertima pa sa sobom vodim Gabi – šalio se Arsen.
Ne zna se jesu li Gabi više zavoljeli Arsenovi roditelji Jovo i Jerka ili je ona više srcu prigrlila dom Dedićevih u Varošu. I Matija je vjerno slijedio roditeljsku ljubav prema (starom) Šibeniku.
– Više voli Matija da ga u Varošu udru nogom u guzicu nego da mu u materinom Hvaru kupe najveći sladoled – (polu)ozbiljno je zborio Arsen.
Kad je usred Domovinskog rata na HRT-u vidio majku Jerku kako stoji kraj ruševina susjedove kuće u Varošu, Arsen se posve izbezumio. Iznerviran tom slikom, odbrusio je Radi Šerbedžiji, koji ga je pozivao na koncert pod nazivom "Za mir", ljutitim reternom: – Ja sam za rat!
Arsen je, ako niste znali, bio nositelj Spomenice Domovinskog rata, a u vremenu koje je bilo dodatno kontaminirano neshvatljivim izjavama o zavičaju, naciji, državi i vjeri, "akademski težak iz Varoša" progovorio je na svoj (lokal)patriotski način:
– Države se mijenjaju, a šibenski zavičaj i moj Varoš nitko mi ne može oteti!
Vicin brat je bolji?!
Nije isključeno da su ratne ruševine u Varošu kraj kojih je vidio majku Jerku bile najbolja inspiracija Arsenu, Vici Vukovu i njihovu susjedu pjesniku Krsti Jurasu za pjesmu "Kad raziđe se dim". Za stihove koji su potencirali obećanje da ćemo, kad završi Domovinski rat, izgraditi još ljepši Šibenik.
U Varošu, koji je ne samo neiscrpno vrelo talenata, nego i sočne šibenske zajebancije, nisu štedjeli nikoga, pa ni Arsena, ni njegova susjeda Vicu. Kad se Arsen na vrhuncu slave pojavio u Ulici Nikole Tesle, za njim su vikali "Vice, Vice…", a kad je Vukov dosegao zenit svoje popularnosti, Šibenčani su ga zezali povicima "Arsene, Arsene…" Od dana kad je kao gimnazijalac dobio ulogu Janka u opereti "Ševa" bila je jasno kako je belkanto jasno opredjeljenje Vice Vukova. Svejedno, radilo se o talijanskim kanconama, dalmatinskim šansonama, kajkavskim popevkama ili tamburaškim pjesmama. I tu su ga u njegovu Varošu dohvatili na šibenski, zajebantski način.
– Od Vice puno bolje piva njegov brat Joško, ali on ti nema volje za bavljenje glazbom – grizli su Šibenčani svoga sugrađanina, koji je triput bio proglašen najpopularnijim televizijskim licem u bivšoj državi.
U neovisnoj Hrvatskoj Vukov se još intenzivnije vraćao svome šibenskom Varošu. Kao predsjednik Kluba Šibenčana u Zagrebu, kao saborski zastupnik… Nije bježao ni od svojih obiteljskih korijena sa Zlarina, otoka koraljara. Kad se Miši Kovaču dogodila obiteljska tragedija, smrt sina Edija, među prvima su mu utjehu pružili njegovi susjedi iz šibenskog Varoša Vice Vukov i Arsen Dedić. Kao jasna "kontra" onima koji su sumnjali u njihovo prijateljstvo.
– Isplakali smo se kao nikad, jer smo silno suosjećali s Mišom. Vice i ja osjećali smo se kao da smo izgubili svoje dijete – rekao nam je poslije toga Arsen.
Svoj zadnji nastup u uspješnoj i dugoj karijeri Vice Vukov je imao upravo na velikom šibenskom koncertu u zagrebačkoj dvorani "Lisinski". Makar na tom koncertu Vice nije dobio najveći pljesak, Mišo je bez pardona kazao: – Vice je bio i ostao naš najbolji pjevač.
Oskoruša razdora
Šibenski skladatelj Dušan Šarac pokušao je i glazbeno spojiti Arsena i Mišu. Malo tko zna da je Dedić napisao čak pet skladbi za Mišu, no sve je zapelo na pjesmi "Djevojka iz moga kraja".
– Molio sam Arsena da izbaci riječ oskoruša. Tu riječ ne znaju ni svi u Šibeniku, a kamoli svi u Jugoslaviji, koja me obožavala. Na to se Arsen naljutio pa sam mu morao vratiti sve pjesme. No, time se nije promijenilo moje mišljenje da je on jedan od najboljih kantautora u Europi, pravi umjetnik – kazivao nam je prije tridesetak godina Mišo.
Arsen i Vice bili su šibenski gimnazijalci, dok je Mišo, čija je kuća bila na završetku Tesline ulice, išao na zanat za, kako Šibenčani kažu, tapecijera. Zato mu je puno bliži bio legendarni nogometaš Pero Nadoveza, koji je, također, imao obiteljsku kuću na kraju Varoša, ispod tvrđave Barone, a s kojim je Mišo trenirao kao mladi vratar na Šubićevcu.
Ivan Živković, autor "Varoškog amarcorda", sjajno je poentirao kad je pustio Mišinu rečenicu: "Teže mi je bilo doći od Varoša do Poljane nego avionom od Londona do New Yorka."
A Mišo je u doba najveće popularnosti stalno plesao između silne samouvjerenosti i povremene jednako pretjerane samokritičnosti.
– Da je na koricama telefonskog imena moja slika, i on bi se prodao u 100 tisuća primjeraka – znao je govoriti pjevač, koji je prodao više od 20 milijuna nosača zvuka.
Posve suprotno zvučala je njegova izjava poslije dolaska na američki koncert Elvisa Presleyja.
– Da me je poslije koncerta netko pitao čime se bavim, ne bih od srama kazao da sam pjevač. Lagao bih da sam pomorac – bio je Mišo impresioniran Elvisom.
Višak godina i sjećanja na mladost u šibenskom Varošu spojili su Mišu i Arsena u jedinu, zajednički snimljenu pjesmu s indikativnim naslovom "Mi smo lišće s iste grane".
U svojem zadnjem velikom showu na HRT-u Arsen je okupio gotovo sve uspješne ljude iz njegova šibenskog Varoša. Nije zaboravio ni na Ivu Pattieru, ni nadarenu opernu pjevačicu Neru Gojanović, ni pjesnika Krstu Jurasa… Sjetio se i pjevača Duška Jaramaza, duhovitog glumca Mate Gulina, slikara Vlade Petkovića…
– Znači, u vašem Varošu i općenito Šibeniku nema nikoga tko nije talentiran? – pokušala je Arsena "ubosti" voditeljica Danijela Trbović.
Arsen joj je uzvratio na svoj, neizbježan i ciničan način: – Ne, Danijela. Zasad ne!