Rasulo se svud po svitu to šibensko staro sime. Tako sugeriraju stihovi "Šibenske balade", odražavajući životne pute fetivih Šibenčana. Obitelj Vasiljević nije iznimka u tom smislu. Braća su se odavno otisnula od rodnog Šibenika. Kao riba u vodi pokojni Vlado snalazio se desetljećima u Parizu, nešto mlađi Vuko dugo je kao stalnu adresu imao Hamburg (op.p. potom se sa suprugom preselio na otočić Vrgadu!), dok je Manči bacio sidro u Vrboskoj na Hvaru, odakle mu je supruga Olga.
Mančijeva kći, doktorica Katarina Vrcan odbila je nastaviti niz obiteljskih odlazaka na kontinent, zapad. Iz zaista posebnog razloga. Nije prihvatila ponudu da se preseli na bolje radno mjesto, jer tamo gdje su je slali na novi posao ne može ići u ribolov!
Liječnica je, naime, istodobno i jedna od najuspješnijih hrvatskih sportašica. Odavno afirmirana reprezentativka Hrvatske u disciplini udičarenja s obale.
U statistici Svjetske sportske ribolovne federacije lako je uočiti podatak da se Katarina domogla 11 odličja, od kojih su dva zlatna. U pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. "Sve me vodilo moru." Tako bi naša sugovornica vjerojatno parafrazirala pjesmu "Sve me vodilo tebi" Arsena Dedića, ćaćina susjeda iz šibenskog Varoša, kad bismo tražili odgovor na pitanje zašto je liječnica i uzdanica "Pfizera" infišana u ribolov.
Ribolov je gušt
– Ribolov je gušt, koji ne mogu baš razumjeti oni koji se nikad nisu družili s tunjom ili ribičkim štapom. Prvi put sam ga osjetila kao mala djevojčica, kad sam s ćaćom i materom otišla na lignje. Upijala sam svaki ćaćin pokret. I moj hvarski nono Bartul Damjanić je bio uspješan sportski ribolovac. A onda sam srela svoga supruga Mlađana Vrcana, koji je dodatno nalio ulje na moju vatrenu strast za ribolov. Kao bivši reprezentativac, iskusni morski vuk...
Dalje je manje-više sve poznato. I drago mi je što nisam jedina žena koja je infišana u ovaj sport. Ponosim se i svojim kolegicama iz reprezentacije – krenula je Katarina. Imala je potrebu i da naglasi razliku u uvjetima sportskih ribolovaca na Jadranu i drugim, tuđim morima.
– Kod nas na natjecanjima bacaš štap s kamenite obale. I kad riba zagrize, čeka te sitniš: špari, knezi, pirke... Katkad jedino zaluta manja orada ili arbun. Na svjetskim pješčanim plažama moraš se dobaciti štapom gotovo 100 metara. A tamo te čekaju morski psi, bakalari, listovi... Ovisi u kojem dijelu svijeta loviš, natječeš se – pojasnila nam je simpatična Katarina.
Naša sugovornica je relativno brzo napredovala u svojoj struci. Od liječnika opće prakse na Hvaru, preko uglednih tvrtki "Boeringer Ingelhem" i "Oktal Pharme" do "Pfizera", multinacionalne farmaceutske kompanije, u kojoj radi kao stručni suradnik u hospitalnom timu. Silno spominjane svjetske tvrtke zbog cjepiva i aktualne svjetske pandemijske krize.
– U "Pfizeru" radim od 2003. Moji sportski uspjesi su bili samo plus u CV-u kad sam se natjecala za posao. Riječ je o velikoj i uglednoj tvrtki, u kojoj su na visokoj cijeni učenje, ustrajnost, okrenutost cilju, timski duh i poštenje. Bila sam nekoliko puta proglašavana za najboljeg stručnog suradnika, a jednom su me nagradili i putovanjem u New York, gdje je centrala "Pfizera" – otkrila nam je Katarina.
Uspješna generacija
Rođena Šibenka danas radi i živi na relaciji Split – Vrboska. Daleko od svjetla velegrada. Indikativan je i podatak da je šibensko-splitsko-hvarska liječnica bila i zagrebački student. No, ni to je nije moglo odvojiti od mora.
– Bilo mi je lipo ka studentici u Zagrebu. No, to je kao da gledaš neki lipi film, ali ti nisi u tom filmu. Za razliku od mora, Dalmacije, di si u svom filmu. Svejedno bio on u nekom trenutku tužan ili veseo. Zato nikad nisam kao studentica ostavila nijedan ispit za jesen. Sve sam polagala u ljetnom roku kako bi što duže mogla guštati u mom Šibeniku, Vrboskoj. Iako mi to roditelji nisu baš odobravali, odbila sam i prvu ponudu za liječnički posao u Zagrebu – imala je potrebu još jednom objasniti svoj unutarnji dalmatinski zov. Sjećate li se sjajnog splitskog sociologa i sveučilišnog profesora Srđana Vrcana? Njegov sin Mlađan je suprug Šibenke Katarine.
– Bila sam posebno sretna kad sam shvatila da se Mlađanu sviđa moj rodni grad. Da je, kako kažemo mi Šibenčani, "popija šibensku paru". Ilustracije radi, on ponekad ne kaže lubenica i lampa, već, po šibenski, čentrun i bumbeta – na pomalo duhovit način nam je objasnila šibenski "štih" svoga supruga Katarina. Dr. Katarina Vrcan je dio uspješne generacije šibenskih liječnika, kojoj pripada i ugledni infektolog dr. Rok Čivljak, dr. Danira Radovčić, bračni par Marijana i Alen Gulin...
– Ponosna sam na svoju generaciju, te posebice na svoje kolege liječnike koji su "na prvoj liniji" i neumorno mjesecima ratuju s aktualnom bolešću – priznala nam je Katarina. Na kraju razgovora nismo mogli izbjeći šlager – pitanje o cjepivu, cijepljenju, nepridržavanju rasporeda...
– Ne, nisam se još cijepila. Moj je stav da rizične skupine pacijenata te liječnici koji vode brigu o COVID bolesnicima, jednostavno rečeno, moraju imati prednost kad je riječ o redu za cijepljenje. Ja sam se, kao i svaki drugi građanin Lijepe naše, prijavila svom obiteljskom liječniku i strpljivo ću čekati svoj red – završila je Katarina Vrcan.
Da je meni...
Kao u Cocinoj "Da je meni s tobom kroz pasike", Katarina govori: "Da mi je napraviti đir novouređenom Poljanom."
– Slika šetača na Poljani vratila me u moju šibensku mladost. Probudila sjećanje na đir "onom" Poljanom, Kalelargom, rivom... Nemojte to preskočiti, ali i vi ste dio mojih dragih šibenskih sjećanja. Ponajviše zbog strastvenih radijskih prijenosa utakmica košarkaša Šibenke. Volim Split i Vrbosku, ali Šibenik je ostao u srcu mom. I vuče me želja da se vratim u rodni grad. Fale mi, kako je napisao Arsen, "mrvu grezi, ali dobri ljudi" – emotivno je priznala Katarina.