StoryEditorOCM
LifestyleAnte Beban

Geni bodulski: Posljednji zlarinski koraljar Ante Beban zagazio u 100. Otkrio je i tajnu dobrog zdravlja i dugog života

Piše Marija Lončar
18. lipnja 2020. - 18:01

Posljednji zlarinski koraljar, kralj zubataca i kapetan Ante Beban ovih je dana zagazio u stotu. Svoj 99. rođendan, s čak dvije rođendanske torte i nezaobilaznim štrudlom od jabuka koji je sam ispekao, proslavio je u krugu obitelji: sa kćeri Nives, unukom Inkom i 11-godišnjim praunkom Ivanom, a slavlju se pridružila i susjeda Tonka koja mu povremeno pomaže i ode do dućana po spizu kada mu treba te enolog Jadran Kale iz Muzeja grada Šibenika i njegova mlađa kolegica, etnologinja Sandra Barešin. Šjor Ante ruši sve predrasude o starenju, a svoju vitalnost, reći će, najviše, duguje genima.

- Zdravlje me dobro služi. Nekada bolje, nekada gore. Pazim se i vodim računa što jedem. Imam aritmiju i pijem tablete protiv zgrušavanja krvi. Svaka četiri mjeseca odem na kontrolu. Puno sam teških stvari u životu doživio. Prvo dvoje djece su mi bili teško bolesni i rano umrli, a i sam sam nekoliko puta mogao izgubiti život. Uvijek sam živio skromno i nikada nisam pio ni pušio. Ne pijem ni kavu, ali ipak mislim da su za moj dug život najviše zaslužni geni. I moj brat doživio je 96, a sestra je umrla u 95. godini, reći će šjor Ante i otkriva kako stan na Vidicima gdje živi uglavnom sam održava. Pomalo kuha i pere, redovno čita, a vrijeme rado prikrati i partijom karata s obitelji i susjedima.

Jedna od rođendanski torti koja je krasila njegov kuhinjski stol na kojem je pogled privlačila i vazom s velikim buketom bijelih ljiljana, stigla mu je iz Muzeja grada Šibenika, kako i priliči kada se na rođendan dolazi čovjeku koji je, nastavljajući višestoljetnu tradiciju svojih Zlarinjana, lovio koralje, uglavnom po šibenskom akvatoriju te je otkrio do tada nepoznate lokalitete i o njima pedantno vodio bilješke i radio skice, čak usavršio i neke koraljarske alate. Zbog svega šibenski su etnolozi u šjor Anti pronašli dragocjena kazivača uz čija se sjećanja i priče mozaik bogate zlarinske koraljarske baštine još bolje slaže.

- Ajme, torta je bila baš velika i ukusna. Svima sam podijelio po komad i još je ostalo, zadovoljno će šjor Ante i dodaje kako je druga torta stigla iz Zagreba. Poslala ju je tvrtka kod koje redovito naručuje i koja mu dostavlja hranu, uglavnom ribu! Njihova je stalna mušterija već godinama, a torta za rođendan, ili, primjerice za Uskrs, njihov je znak pažnje i mala nagrada za vjernog kupca.

Četvrto dijete

Raduje šjor Antu i što su stroge mjere zbog korone iza nas, jer od sredine ožujka, kada je epidemija zahvatila i Hrvatsku, nije mogao nigdje iz stana, pa sada, kaže, osjeća kako su mu mišići oslabjeli. Nije u kondiciji, ali vratit će je, vjeruje, čim počne više izlaziti vani i hodati.

Ante Beban rođen je kao četvrto dijete u siromašnoj zlarinskoj obitelji. More mu je bilo suđeno i još kao dječarac od 5-6 godina s ujakom je često odlazio na ribe i od njega puno tog naučio zbog čega je kasnije u životu bio uspješan ribolovac. Pogotovo kada je riječ o zubacima. Nikada se s mora ne bi vraćao s manje od 50 kilograma te prestižne riba Jadrana, a rekord mu je jednom bio 80 kilograma, ukupno 21 komad. Pravi kapitalci, zbog čega su ga i prozvali kraljem zubataca.

Prvu matrikulu, dobro se sjeća, otac mu je izvadio kada je imao svega 14 godina. Neko je vrijeme navigavao po Jadranu, a kada je izbio Drugi svjetski rat otišao je u partizane da bi potkraj rata, kada se išlo na Trst, zamalo i poginuo. Glava mu je u torbi bila i nakon rata kada je radio kao minolovac i čistio mine po Jadranu, a godinu dana i u kanalu Dunav-Tisa-Dunav.

Život ga je kasnije odveo u Split, u Divulje, gdje je završio višu pomorsku školu, a osobito dobro išla mu je navigacija. To znanje dobro mu je došlo i kasnije nakon što je kao relativno mlad, sredinom 50-ih prošlog stoljeća, otišao u invalidsku mirovinu te se zbog bolesti djece, na preporuku liječnika, vratio na rodni otok. Povratak na Zlarin značio je i povratak koraljarstvu kojim se bavio sljedećih desetak godina. Iako su se alati i pozicije na kojima su se lovili koralji, prenosili s koljena na koljeno, šjor Ante je vrlo brzo shvatio kako stare, tradicijske alate za uspješan lov valja poboljšati i unaprijediti, pa je glavni koraljarski alat - inženj ili ježin, kako ga on naziva, modificirao.

Osmislio je kako da stari model težak više desetaka kilograma, zamijeni znatno lakšim s kojim je i rukovanje bilo puno lakše i preciznije, pa su i posade na brodu mogle biti manje, što je cijeli pothvat činilo isplatljivijim jer se zarada dijelila između manjeg broja koraljara.

Svega se toga spomenuo šjor Ante i na svom 99. rođendanu. Velike su to godine, kaže, i svaki dan u kojem se probudi svojevrsni je izazov. Daleko je još do stote, ali ipak otkriva - ako ih doživi, želio bi ih proslaviti s obitelji i prijateljima na velikoj fešti u nekom restoranu!

15. studeni 2024 22:44