Drago nam je da su punica Vjekoslava i punac Tonči Huljić imali ovakav utjecaj na zeta Petra Grašu.
Jer, čini se da je najprije moglo biti do njih. Petra Grašu, naime, Splićani danas sreću u điru po rodnom gradu, "najnormalnije", što bi se reklo, bez bježanja i skrivanja od eventualnih znatiželjnih pogleda. Prethodnih 20, pa i 30 godina, to baš i nije bio slučaj.
Danijela Martinović i Petar Grašo bili su ljubavni par 26 godina, ne pamtimo da ih se ikad srelo, slikalo ili objavilo u zajedničkoj šetnji Splitom, što je zaista nevjerojatno. Pa ni Grašu samog nismo baš viđali.
Zato Vjekoslavu i Tonča Huljića jesmo oduvijek. Znaju se njihove štacije na kojima u gradu piju kavu, gdje šeću, sreće ih se gotovo svakodnevno.
Koliko god stotina hitova skladali i napisali, koliki god komercijalni i medijski uspjeh imali, bračni par Huljić nikad nije glumio zvijezde. Baš kao ni Oliver. I njega smo sretali preko Marmontove, Rive... neprestano. Kako kupuje ribu na Peškariji, razgovara s ljudima.
Rekli bismo da je ulazak u obitelj Huljić Grašu "omekšao", ili ga je očinstvo opustilo. Ne zazire toliko od "vanjskoj svijeta", mimo osobnih, "kontroliranih" uvjeta.
Može opušteno sa svojom Hanom uživati u prekrasnom danu, kakav je današnji splitski, i drago nam je to vidjeti.
Čitatelj Slobodne poslao nam je maloprije ove fotografije, uz sličan komentar. Neka.
Za pretpostaviti je da je Hanina i Petrova kćerkica Alba kod bake i djeda na čuvanju, a o tom aspektu njihovih života Huljić je prošle godine ispričao:
"Ne želim se miješati u odgoj unučice, jer svijet malene Albe prije svega čine njezini roditelji. No, uvijek smo tu za njih ako zatrebaju bilo kakvu pomoć. Nema gore stvari nego kad se baka i dida previše petljaju, petljaj se koliko oni traže", mudro je zaključio dida Tonči.