Naoko, bila je to još jedna sasvim uobičajena akcija darivanja krvi, posebno za stalne darivatelje, ljude velikog srca, koji uglavnom uopće ne razmišljaju o tome koliko je velika ta njihova gesta.
Odaziv na akciju ponovno je bio uspješan. Ipak, Anton Vukičević, član drniškog Crvenog križa, bio je uzbuđen. Ne toliko zbog toga što će krv darovati, ni manje ni više, nego jubilarni stoti put, koliko zbog toga što će njegov sin Ivica to učiniti prvi put.
- Tog dana krv smo zajedno darovali 101 put. Ja sto puta, Ivica jednom. Kad sam ga vidio da se odazvao, srce mi je bilo veliko kao kuća – priča nam Anton.
Kakav otac, takav sin. Jer Ivica nije nimalo oklijevao. Čim je navršio 18 godina, odazvao se na prvu akciju koja je potom organizirana u Drnišu. I već se raspituje gdje će darovati krv kad za godinu dana krene na fakultet, nakon gimnazije.
I njegov otac Anton prvo darivanje imao je kao srednjoškolac, za vrijeme Domovinskog rata, u Splitu, 1993. godine. Krv potom daruje redovito od povratka u Drniš, četiri puta godišnje.
- Ne krije se tu neka velika priča. Dobar je osjećaj činiti dobro. I super je kad imate priliku nekome pomoći, da to i učinite - skromno će ovaj 42-godišnjak, po struci elektrotehničar, djelatnik HEP-a.
Jako je, kaže, ponosan na sve ljude koji u Drnišu daruju krv,
- Doktori mogu potvrditi da je odaziv konstantno odličan za ovako mali grad. U jednoj akciji prikupimo sedamdesetak doza. Otkako smo prije dvije godine iz prostorija Crvenog križa, koje su nam postale tijesne, akciju premjestili u prostorije drniškog GSS-a, imamo i bolje uvjete - kazao nam je Anton, koji je i član HGSS-a već deset godina, i dodaje:
- Kad je prije par dana povodom Svjetskog dana darivatelja krvi kod šibensko-kninskog župana bilo primanje za jubilarne darivatelje, od nas šesnaest iz županije, čak šest darivatelja je bilo iz Drniša, a sveukupno smo krv zajedno darovali više od 400 puta, ponosan je.
I tu njegova velikodušna priča ne staje. Anton osam puta godišnje, s još jednim stalnim darivateljem krvi iz Drniša, Hrvojem Tomićem, odlazi u KBC Split na tromboferezu.
- Aparat separira samo trombocite. Postupak traje preko sat vremena. Za to sam slučajno saznao prije pet godina. U Drnišu je bila akcija darivanja, kojoj nisam mogao prisustvovati jer sam bio u Divuljama na helikopterskom dežurstvu, a da ne bi izgubio ritam, krv sam išao darovati u Split i saznao da postoji i trombofereza. Trombociti su uglavnom namijenjeni anemičnoj djeci - kazuje Anton.
Na naš upit zanima li ga gdje je završilo toliko doza njegove 0+ krvi, spremno odgovara da o tome uopće ne razmišlja, nego mu je samo žao kad čuje da, uglavnom ljeti, zalihe budu gotovo iscrpljene, a on se ne može odazvati na apele bolnica jer bi to bilo previše. A treba li uopće dodati da se bio odazvao i kad je u Drnišu Zaklada "Ana Rukavina" održala akciju prikupljanja uzoraka za Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica.
Svoj ritam će, kaže, držati i dalje. Štoviše, njemu i Ivici za godinu dana mogao bi se priključiti i drugi Antonov sin, Šime, koji pohađa medicinsku školu.
Anton:
Tog dana krv smo zajedno darovali 101 put. Ja sto puta, Ivica jednom. Kad sam ga vidio da se odazvao, srce mi je bilo veliko kao kuća