StoryEditorOCM
LifestyleMARBURG I LASSA

Korona je ‘mala beba‘ prema ovim infekcijama, ne daj Bože da se zarazimo kojim od ovih virusa: ubijaju munjevito i nema lijeka koji pomaže

Piše Saša Jadrijević Tomas
11. veljače 2020. - 08:09

Koronavirus, prema sada dostupnim podacima i različitim izvorima, ubija od dva do pet posto zaraženih. Smrtnost kod SARS-a je bila oko 10 posto, dok je kod MERS-a (Middle East respiratory syndrome) smrtnost bila čak 35 posto. I korona virus koji se pojavio u kineskom Wuhanu, SARS i MERS, svi su dio iste, laički rečeno, široke obitelji korona virusa.

Na kraju teksta pogledajte popis najubojitijih svjetskih virusa (Marburg, Lassa..) a sada na početku raščlanimo tko je tko u 'familiji' korona virusa.  

- Koronavirusa ima puno, a ovaj trenutno aktualni još nema konkretno ime. Paničariti ne treba, ali trebamo biti oprezni jer postoji mogućnost da se pojavi i u Hrvatskoj.

Što se tiče drugih koronavirusa poput SARS-a ili MERS-a, zaista je jako mala mogućnost da se oni jedan dan pojave kod nas - kaže nam Marko Kutleša, pročelnik Zavoda za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju na Klinici za Infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, navodeći da je trenutno zabilježena smrtnost od Wuhan koronavirusa na ukupnoj populaciji zahvaćenih oko dva posto, dok je ona kod imunokompromitiranih i starijih osoba bitno veća.

Je li panika oko korona virusa prevelika?

- Reći ću vam samo da se u ovakvim situacijama ne smije biti nonšalantan, jer ako ste takvi onda se bolest lako širi.

image
Dr. Marko Kutleša: U ovakvim situacijama ne smije se biti nonšalantan, jer ako ste takvi onda se bolest lako širi

Je li problem što Hrvatska nema karantenu?

- Karantena može biti svaki objekt u kojem se nalaze oboljeli i odvojeni su od zdrave populacije. Naši građani koji su bili u Kini su ostali u Francuskoj prije svega zbog toga što nije bilo sigurnog prijevoza od Kine do Hrvatske, dakle da je osoblje aviona odvojeno od potencijalno zaraženih.

Zato su naši građani ostali u Francuskoj, a ne zbog toga jer ih mi nismo mogli zbrinuti. Kod nas je veći problem što nam nedostaje dobre infrastrukture, dok odličnih stručnjaka imamo - kaže Kutleša, kojeg smo upitali da li treba kod virusnih, ali i bakterijskih infekcija nositi masku.

- Slušajte, neće vam odmoći, a može pomoći, posebno ako se pravilno drži, pokriju se nos i usta, te kad se navlaži onda se baci. Također, maske koje se mogu kupiti u apotekama su jednokratne, dakle ne smiju se koristiti nakon skidanja. Trebaju ih nositi prvenstveno zaraženi, ali i oni koji se žele zaštiti - zaključuje Kutleša.

A evo koji su najopasniji korona virusi.

Krenimo od MERS-a. Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije navodi da je bliskoistočni respiratorni sindrom virusna bolest dišnog sustava koju uzrokuje koronavirus (MERS-CoV). Otkriven je 2012. g. u Saudijskoj Arabiji, a drukčiji je od ostalih koronavirusa do sada poznatih u ljudi.

Inače, koronavirusi su velika skupina virusa koji mogu uzrokovati bolest kod ljudi, sa simptomima od obične prehlade do teške upale pluća. S većinom koronavirusa čovjek lako izađe na kraj, međutim MERS je jako opasan.

- Nakon razdoblja inkubacije, koja prosječno iznosi pet dana (2-14 dana), većina ljudi zaraženih MERS-CoV ima tešku akutnu respiratornu bolest s visokom temperaturom, kašljem i zaduhom, ali neki imaju i simptome blage respiratorne bolesti. Također, moguća je i pojava proljeva.

Teži oblici bolesti češće se javljaju kod osoba narušenog imunološkog sustava, starijih osoba te onih s kroničnim bolestima poput dijabetesa, raka i plućnih bolesti. Primarni izvor zaraze su jednogrbe deve s kojima su ljudi u kontaktu. MERS-CoV se može širiti i među ljudima koji su u bliskom kontaktu (osobe koje se skrbe za pacijenta, zdravstveni djelatnici, članovi obitelji…).

Dakle, prijenos sa čovjeka na čovjeka postoji, ali je za prijenos potreban bliski kontakt - kažu naši liječnici, navodeći da je u razdoblju od pojave bolesti 2012. g. do kraja 2019. g. u svijetu je ukupno zabilježeno 2499 oboljelih, od čega je 861 umrli (letalitet je 34,5%). Daleko najveći broj oboljelih (oko 80%) registriran je u Saudijskoj Arabiji.

Ako putujete u tu zemlju, izbjegavajte dodirivanje očiju, usta i nosa neopranim rukama. Izbjegavajte bliski kontakt kao što su ljubljenje, dijeljenje čaše ili dijeljenje pribora za jelo s bolesnom osobom. Očistite i dezinficirajte predmete koji se često dodiruju, kao što su igračke i kvake na vratima. Pridržavajte se pravila uporabe sigurne hrane, poput izbjegavanja nedovoljno kuhanog mesa ili hrane pripremljene u neadekvatnim prostorima, pranje voća i povrća u provjerenoj vodi za piće i dr. Izbjegavajte kontakt sa životinjama na farmama, domaćim i divljim životinjama - navode u Zavodu.

Tu je i SARS, po svojoj strukturi jako sličan koronavirusu iz Wuhana. U stručnom radu “Teški akutni respiratorni sindrom (SARS)” dr. sc. Vladimira Krajinovića i prof. dr. sc. Bruna Baršića stoji da je SARS (engl. Severe Acute Respiratory Syndrome) akutna virusna respiratorna bolest.

- Smrtnost, za koju se u početku pojave bolesti mislilo da je oko 3%, doseže čak i do 15%. Prvi slučajevi pojave SARS-a u hotelima i stambenim zgradama u Hong Kongu pokazali su sposobnost virusa da se vrlo brzo prenosi. Bolest obično pogađa medicinsko osoblje, liječnike, medicinske sestre i bolničke djelatnike.

Bez učinkovitih lijekova ili cjepiva za SARS kontrola ove bolesti ovisi o brzoj identifikaciji slučajeva i njihovom odgovarajućem zbrinjavanju, uključuje izolaciju sumnjivih osoba... U velikoj većini zemalja ove mjere spriječile su širenje importiranih slučajeva oboljelih bolesnika... - navode, među ostalim, naši stručnjaci, navodeći da je SARS prvi put prepoznat sredinom ožujka 2003. godine, a uspješno je zaustavljen za manje od pet mjeseci. Naime, već je 5. srpnja 2003. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je da je lanac prijenosa SARS-a među ljudima prekinut.

- Prvi slučaj ove zarazne, za život opasne bolesti respiratornog sustava (tada nepoznatog uzročnika) zabilježen je u provinciji Guandong, u južnoj Kini u veljači 2003. godine. SZO procjenjuje da smrtnost iznosi između 0 i 50%, ovisno o dobnoj skupini: smrtnost je manja od 1% kod osoba do 24 godine; 6% iznosi kod osoba između 25 i 44 godine; 15% kod osoba u dobi između 45 i 64 godine i više od 50% kod bolesnika iznad 65 godina - navode naši stručnjaci Krajinović i Barić uz napomenu da u Hrvatskoj do danas nije zabilježen niti jedan slučaj SARS-a.

SARS Co-V pretežno se širi kapljičnim putem iz respiratornih sekreta zaraženih osoba. Postoji sve više dokaza da većina bolesnika ne širi virus. To se podudara s rezultatima epidemioloških studija koje govore da je SARS srednje prenosiva bolesti.
Inkubacija SARS-a najčešće traje između dva i sedam dana, u pojedinim slučajevima i do 16 dana.

Prema navodima iz stranih medicinskih publikacija, većina ljudi će se zaraziti s jednim ili više koronavirusa tijekom svog života. Korona virusi su poznati od šezdesetih godina, a kod ljudi infekcije su u većini slučajeva sasvim bezazlene: kašalj, gronzica, ponekad proljev. Ime virusa potječe od proteinske strukture virusnog omotača, koja je znanstvenike podsjetilo na krunu. Iako većina tih virusa nije opasna, ipak ih znanstvenici označavaju kao podmukle, jer imaju veliku sposobnost prilagodbe. Spadaju u RNK-viruse, jer posjeduju ribonukleinsku kiselinu kao genetički materijal.

Zato imaju veliku genetsku varijabilnost. Praktično, to znači da oni lako preskaču barijere između vrsta kako bi pronašli novog domaćina, objašnjavaju stručnjaci za DW. Naime, kako se pretpostavlja, korona virus iz Wuhana je vjerojatno na čovjeka prešao sa životinje.

Kineski znanstvenici tvrde da je vjerojatno na ljude prešao s ljuskavca, sisavca kojim se ilegalno trguje zbog ljuski i mesa. Ljuskavcima se najviše trguje u Aziji, iako je zaštićen međunarodnim pravom. Meso ljuskavca smatra se delicijom u zemljama poput Kine, a njegove ljuske koriste se u tradicionalnoj medicini. Međutim, drugi znanstvenici navode da se ne smije brzati sa zaključcima i da nije sigurno kako je virus “ušao” u ljudsku vrstu.

Virusi su, kao što je poznato, stanični paraziti, pa se mogu umnožavati samo unutar žive stanice.•

Od Marburga umire 90 posto zaraženih!

Osim koronavirusa, u svijetu postoje i brojni drugi, puno opasniji virusi, od kojih svake godine umire velik broj ljudi. Izdvojili smo pet vrsta koje su proteklih desetljeća izazvale bojazan da bi se mogle proširi i izazvati pandemiju s velikim posljedicama za ljudsku vrstu.

1. Marburg

Većina znanstvenika se slaže da je ovo najopasniji virus koji se sureo s ljudskom vrstom. Otkriven je 1967. u njemačkim gradovima Marburgu i Frankfurtu, ali i Beogradu. Marburg je toliko misteriozan da znanstvenici još nemaju odgovor kako ga uopće zaustaviti.

Trenutno je jedina mjera stavljanje u totalnu izolaciju oboljelih, a potom ako umru pokapanje duboko u zemlju. Uzorci virusa se nalaze i u londonskom laboratoriju Port Down, skrivenom bunkeru u koji može ući svega nekoliko ljudi. Da Marburg iziđe vani među ljude, dogodila bi se tragedija, možda i nezapamćena epidemija od koje bi većina ljudi umrla jer koliko se god liječnici desetljećima trudili, lijeka jednostavno - nema. Primjerice, tijekom epidemije 2004. i 2005. godine u Kongu je zabilježeno 252 oboljelih, od čega je čak njih 227 umrlo. Dakle, devedeset posto! Ne treba zamišljati što bi se dogodilo da se epidemija dogodi u velegradu poput Londona.

Koji su simptomi? Temperatura veća od 39 stupnjeva, iznimno jaka glavobolja, pojava osipa i mjehurića po koži, bolovi u cijelom tijelu, ljudi krvare iz usta, nosa, a masivna krvarenja pogađaju i unutrašnje organe. Umire se, navodi CDC, od gubitka krvi i šoka. Ljudi u Europi su zaraženi nakon što su uvezeni zeleni majmuni iz Ugande - navodi američki CDC, uz napomenu da osim majmuna groznicu prenose i šišmiši. No, oni za razliku od majmuna ne pokazuju nikakve znakove bolesti, samo su domaćini tom opasnom soju virusa.

U tadašnjoj Jugoslaviji su se zarazili dr. Živko Stefanović i njegova supruga Radmila. Blic podsjeća da se tada 44-godišnji dr. Stefanović probudio s visokom temperaturom. Nije ni mogao pretpostaviti da je to početak stanja koje će dignuti alarm u tadašnjoj državi, ali i u Europi, koja se prvi put susrela s tom nepoznatom, a tako opasnom bolesti. Stefanović će se naposljetku boriti za život; odjednom mu se pojavio osip, pa nezaustavljivi proljev. Tada je stigla vijest iz njemačkih gradova Marburga i Frankfurta da su i tamo deseci oboljeli od nepoznate bolesti. Borba za život supružnika Stefanović je trajala danima, lebdjeli su između života i smrti, ali na kraju su se izvukli. Drugi nisu bili takve sreće.

2. Ebola

Ovo je ekstremno smrtonosni virus, koji je najviše prisutan u Africi. Prvi put identificiran je 1976. tijekom epidemije u Kongu i Sudanu i vjeruje se da potječe od primata. Prenosi se bliskim kontaktom. Zavisno od varijante, virus može imati vrlo visoku stopu smrtnosti, koja varira od 25 do 90%. Od 1976. do 2013. WHO je zabilježio 24 šira javljanja bolesti s gotovo 2387 slučajeva na zapadu Afrike (1590 mrtvih). Tijekom epidemije na zapadu Afrike od 2013. do 2016. oboljelo je 28.646 osoba, od kojih su 11.323 umrle. Oboljeli imaju povraćanje, mučninu i strašne proljeve, pada im krvni tlak i naposljetku umiru.

3. Hantavirusni plućni sindrom

Hantavirusni plućni sindrom se pojavljuje ponajprije na jugozapadu SAD–a. Započinje kao bolest slična gripi, a nakon nekoliko dana nastaje nekardiogeni edem pluća. Smrtnost iznosi od 50 do 75%. Liječenje je potporno. Infekcija se na ljude prenosi udisanjem izlučevina nekih vrsta (sigmodontin) glodavaca (osobito jelenskog miša).

Većina slučajeva se zbiva zapadno od rijeke Mississippi u proljeće ili ljeto, u pravilu nakon obilnih kiša. HPS započinje kao nespecifična bolest slična gripi, s akutnom vrućicom, mijalgijom, glavoboljom i probavnim simptomima. Dva do 15 dana kasnije (prosjek četiri dana), u bolesnika se naglo razvija nekardiogeni plućni edem i hipotenzija. Bolesnicima koji prežive prvih nekoliko dana se stanje brzo popravlja a potpuno se oporave za dva do tri tjedna, često bez posljedica.

4. Denga hemoragična groznica (DHF)

Denga hemoragična groznica je inačica kliničke slike koja se pojavljuje ponajprije u djece do 10 god., koja žive u područjima s endemskom dengom. U odraslih DHF započinje naglom vrućicom i glavoboljom, te ju je u početku nemoguće razlikovati od klasične denge. Nagli razvoj bolesti i šok mogu uslijediti naglo, dva do šest dana nakon početka bolesti. Postoji sklonost krvarenju, a smrtnost iznosi od 6 do 30%. Do većine smrtnih slučajeva dolazi u dojenčadi. Za niti jedan antivirotik nije dokazano kako poboljšava ishod bolesti.

5. Lassa virus (groznica)

Lassa groznica je često smrtonosna infekcija arenavirusom, koja se pojavljuje uglavnom u Africi. Može zahvatiti više organskih sustava, no pošteđuje CNS. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama i PCR–om. Liječi se IV ribavirinom.
Do izbijanja Lassa groznice dolazilo je u Nigeriji, Liberiji i Sierra Leoneu. Bolest je bila unesena u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo. Rezervoar je Mastomys natalensis, štakor koji često živi u kućama u Africi.

Većina slučajeva u ljudi je vjerojatno nastala zagađenjem hrane mokraćom glodavaca, no do prenošenja s čovjeka na čovjeka može doći putem mokraće, stolice, sline, povraćenog sadržaja ili krvi. Do oporavka ili smrti obično dolazi 7 do 31 dan (prosječno 12 do 15 dana) nakon početka simptoma.

Do smrti dolazi u 16 do 45% slučajeva. U trudnoći je bolest jako izražena. U trudnica ili žena koje su nedavno rodile smrtnost iznosi 50 do 92%. U većine trudnica dolazi do pobačaja. Ribavirin može smanjiti smrtnost i do 10 puta ako se s primjenom započne unutar prvih šest dana.

Izvori: Medicinski priručnik, AJB, SZO, BBC. 

22. studeni 2024 15:04