"Zovu me sa svih strana, Arena bi trebala biti pet puta veća da primi sve koji bi htjeli doći. A ja karte nemam", rekla je u svibnju za Gloriju Biserka Petrović (82), majka košarkaške legende Dražena Petrovića, koja je zajedno sa starijim sinom Aleksandrom, košarkaškim trenerom, i unukom Markom ususret Draženovom 60. rođendanu odlučila da "spoje" Europu i Ameriku, odnosno sve klubove u kojima je Dražen igrao. Tako je nastao projekt "Memorijalna utakmica u sjećanje na Dražena Petrovića", koji će se održati u Areni Zagreb u petak, 5. rujna 2024. Uz obitelj sportaša koji je 7. lipnja 1993. poginuo u prometnoj nesreći u Njemačkoj, u organizaciju jednog od najvećih košarkaških spektakala - gdje će na specijalnoj podlozi asb glassfloor zaigrati hrvatska reprezentacija, selekcija Europe koju vodi legendarni trener Željko Obradović, NBA zvijezde, članovi Dream teama, Draženovi suigrači i brojne košarkaške ikone - uključili su se i Vlada Republike Hrvatske te Hrvatski košarkaški savez s partnerima, piše Gloria
"Organizacija ovog spektakla veliki je posao, svi dajemo sve od sebe. Jedino mi je žao što su baš sada u tijeku radovi na obnovi Ciboninog tornja u čijem je prizemlju Muzej pa smo morali otkazati više od pedeset organiziranih dječjih posjeta. Voljela bih da ga mogu posjetiti i naši uzvanici, ali nisam sigurna hoće li to biti moguće", rekla je Biserka Petrović, koja se brine o svakom segmentu u želji da Memorijalna utakmica bude događaj za pamćenje. Sudjelovat će i u programu, uručivati nagrade košarkašima nakon bacanja trica, koje je Dražen pogađao s guštom, a za uzvanike priprema i gala večeru dan ranije.
Da je Dražen i dalje prisutan i živ u sjećanjima mnogih, sugerira i lani objavljena knjiga “Dražen - košarkaški Mozart” (u izdanju Sportskih novosti), u kojoj o životu i karijeri sportaša pišu oni koji su mu bili najbliži, a nedavno je objavljen i trailer za dugometražni film pod nazivom “Nešto jače od mene - priča o Draženu Petroviću”.
Košarkašku legendu utjelovljuje Domagoj Nižić, glumac porijeklom iz Ljubuškog, a njegovu majku Zrinka Cvitešić. Redatelj Danilo Šerbedžija, kao i ostatak ekipe, ima veliku podršku i pomoć svih članova Draženove obitelji, među kojima je i Draženov nećak Marko Petrović, Acin sin. I Biserka Petrović pročitala je scenarij, a život dijeli na period prije i nakon Draženove smrti.
"Meni je tog 7. lipnja 1993. u 17.20 vrijeme stalo, a toliko su brzo prošla ta tri desetljeća da je to nevjerojatno. Svi su dani teški, ali ima nekih koji su teži. I onda tog časa kada čovjek misli da tone, Dražen dođe u san. On kao vječni dječak. Njegov osmijeh. Mislim da bi u njemu uvijek ostalo to dijete s osmijehom koje želi usrećiti ljude, što mu je bilo najvažnije. Nisu ga zanimali ni novac, ni medalje, ni trofeji", rekla je u emisiji Jutarnjeg lista “Briefing” Borisa Orešića, dodajući da za majku nema težeg od gubitka djeteta.
"Ima majki koje su izgubile dvoje ili troje djece i ostale na životu. Otvori se nešto u mozgu što vas štiti od boli. Kada radite nešto, manje ćete patiti nego da sjedite i razmišljate", rekla je, objašnjavajući time i svoj silni angažman u otvorenju i radu Muzeja Dražen Petrović te Zaklade Dražen Petrović u Zagrebu, kao i skorašnji završetak radova oko otvorenja Draženova muzeja u njegovu rodnom Šibeniku, u stanu u kojem su živjeli. Soba koju su braća dijelila i danas izgleda identično kao u vrijeme kada su u njoj spavali, igrali se, pisali zadaće, a tamo su i sve medalje koje su osvojili igrajući košarku u Šibeniku. Ispred zgrade je Draženov koš i bijeli Golf dizelaš sa šibenskim tablicama, njegov prvi automobil koji je ona vozila do prije nekoliko godina.
Poput najmaštovitijeg redatelja, život je odredio da baš u Golfu, u kojem je stekao prva vozačka iskustva, provede i posljednje trenutke. Naime, Draženov sportski uzlet od Šibenika preko Cibone do tadašnje reprezentacije, Real Madrida i konačne potvrde u NBA-u prekinula je nesreća na autocesti u blizini Denkendorfa. Vraćajući se s reprezentacijom nakon kvalifikacijskog turnira za Prvenstvo Europe, Dražen je odlučio da će dva dana odmora, umjesto s kolegama, provesti s prijateljima i djevojkom Klarom Gabriele Szalantzy. Premda ga je trener Mirko Novosel nagovarao da s frankfurtskog aerodroma, na koji su sletjeli iz Varšave, nastavi s njima avionom, Dražen mu je rekao: “Ako ne dođu po mene, vidimo se u avionu. Ako ne, onda preksutra navečer u Zagrebu!”
No, po svog dragog, s kojim se upoznala uoči Uskrsa 1993. u New Yorku, visoka i atraktivna manekenka i košarkašica Klara ipak je došla, i to s prijateljicom, također košarkašicom, Turkinjom Hilal Haire Edebal. Iz Frankfurta su krenuli prema Münchenu, gdje je ona živjela s roditeljima. Klara je upravljala crvenim Golfom, na stražnjem sjedalu bila je Hilal, a Dražen je, umoran, zaspao na mjestu suvozača. Nitko od troje putnika u Golfu nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Na 443. kilometru vlažne i skliske ceste automobil je naletio na tegljač koji se, probivši ogradu iz suprotnog smjera, cijelom dužinom ispriječio preko autoceste. Unatoč naporima Klara nije mogla izbjeći sudar i zabila se u tegljač. Ona i prijateljica zadobile su teške ozljede, a jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša, uvršten među 50 osoba koje su najviše pridonijele Euroligi, a 2002. i u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu u SAD-u, poginuo je na mjestu izletjevši kroz vjetrobransko staklo. Rekonstrukcijom nesreće te na temelju iskaza vozača drugog tegljača, koji je stao želeći pomoći kolegi, ustanovljeno je da je za tragediju kriv vozač koji je prepriječio put Golfu. I novinarima Arene, koji su nakon hitne pomoći i policije došli na mjesto tragedije, gdje su već uklanjali kamion, smrskani Golf i popravljali uništenu ogradu, jedan od radnika potvrdio je što se dogodilo.
Kakav je trag Dražen ostavio u četiri godine igranja u NBA ligi najbolje svjedoče riječi NBA legendi. Michael Jordan, legenda Chicago Bullsa, izjavio je: “Uživao sam igrajući protiv Dražena. Velik igrač. Nije se bojao i bio je do kraja koncentriran, borben i samouvjeren. Kad god bismo se sučelili, išao je snažno protiv mene, kao i ja protiv njega. Drugačije protiv Dražena nisi mogao. Naši dvoboji uvijek su bili maksimalni, do ruba. Imali smo nekoliko sjajnih dvoboja, nažalost bili su kratki. Za to kratko vrijeme ostavio je dubok trag. Bez straha se upustio u NBA izazov i pokazao ostalim Europljanima kako mogu uspjeti”. I Shaquille O’Neal, legenda NBA lige i vlasnik četiri prstena prvaka, jako se dobro sjeća Dražena: “Iskreno, on je jedan od najboljih šutera u povijesti košarke. Sjećam se kad sam igrao za Orlando, a on za New Jersey, da je bio nezaustavljiv, nismo ga mogli spriječiti da zabije svoju normu. Bio je šuter kakav se rijetko viđa. Šteta što više nije među nama. Uh, Dražen je bio jedan od najvećih”.
Nakon vijesti o tragediji u Hrvatskoj je zavladala nevjerica i beskrajna tuga. Svi koji su poznavali Dražena, ali i ljubitelji košarke koji su mu se divili gledajući ga u neponovljivoj igri između koševa, prisjećali su se Draženovih utakmica, izjava, druženja s njim... Baš kao što su otada do danas održavali sjećanje na njega, mediji su i prije tragedije s jednakom pažnjom bilježili sve o Draženovu sportskom i privatnom životu. Neprežaljeni košarkaš, svjestan svoje popularnosti, uvijek je bio susretljiv pa nikada nije krio ni svoj ljubavni život.
Jedna od njegovih prvih javnosti poznatih ljubavi bila je “kraljica Torcide”, splitska pjevačica Doris Dragović, no njihova je ljubav trajala samo jedno ljeto. O toj je vezi u nekoliko intervjua, spominjući da su tada oboje bili vrlo mladi, pričala i Biserka Petrović. I dok su vezu s Doris Dragović u medijima spominjali sporadično, ljubav Sanje Doležal i košarkaša bila je prava atrakcija. Fotografirali su ih na utakmicama gdje je tadašnja pjevačica grupe Novi fosili navijala za svog dragog, snimali ih u šetnjama i izlascima. Ipak, zbog silnih obaveza koje su oboje u to doba imali, nakon godinu dana su prekinuli. Sanja Doležal i danas je dobra s Biserkom Petrović.
Prema majčinim riječima, najveća ljubav njezina sina bila je manekenka Renata Čajić, s kojom je proveo četiri godine. Ona je dolazila k njemu kada je igrao u Madridu, pa u Americi. Kad bi Renata otišla, Draženu su dolazili roditelji jer nisu željeli da bude usamljen. No, upravo su velika udaljenost zbog njegova odlaska u NBA ligu te nedostatak slobodnog vremena kumovali kraju četverogodišnje ljubavi. Kad je 2021. preminuo Draženov otac, Renata se javila Biserki. U međuvremenu se udala za odvjetnika iz Šibenika, sina Draženova prvog trenera Tomislava Škarice.
Klara Szalantzy, njegova posljednja ljubav, nikad nije željela govoriti niti o nesreći u kojoj je on izgubio život, niti o vremenu poslije toga. Mnogi su je napadali, upirući prstom u nju kao glavnog krivca za Draženovu smrt, iako su i svjedoci i službena rekonstrukcija nesreće jasno pokazali da je krivac vozač tegljača. Nakon nesreće neko je vrijeme bila u bolnici jer premda nije bila životno ugrožena, fizičke i psihičke ozljede sporo su zacjeljivale. Proživljavala je emocionalni pakao, a od Draženovih je obožavatelja svako malo dobivala prijetnje smrću. I prijateljica Hilal, kojoj je u nesreći ozlijeđena glava, što je uzrokovalo amneziju i psihičke teškoće, tvrdi da joj je Klara upropastila život. Danas se kroz maglu prisjeća, a to joj je potvrdilo i osoblje bolnice, da ju je Klara tijekom osam tjedana dok je ležala u komi redovito posjećivala.
Tri godine nakon kobnog događaja Klara se vratila u život i upoznala njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa, za kojeg se udala 2001. U međuvremenu je dolazila u Zagreb, posjećivala Draženov grob, a s kim je od Draženove obitelji ili prijatelja komunicirala, nije otkrivala. Majka je postala šest godina nakon udaje, a 2010. ponovno je obilježena tragedijama - u osmom mjesecu trudnoće izgubila je dijete, a iste je godine preminuo njezin brat Ladislav.
Svatko od sudionika morao se naučiti nositi s boli zbog gubitka. Draženov brat i njegova obitelj na svoj su se način nosili s posljedicama tragedije, otac je izgubio zdravlje, a majka Biserka posvetila je život njegovanju uspomene na sportskog velikana. Piše knjigu o svom životu, djetinjstvu, odgoju djece i suprugu, koja će imati naslov “Tri života jedne žene”. U poglavlju o Aci otkriva kako je mnoge u Šibeniku, pa tako i svog brata Dražena, zarazio košarkom - iako su roditelji obojicu usmjeravali prema glazbenoj školi.
"Meni su uvalili klarinet i Šibensku narodnu glazbu. Ja sam to odbacio nakon pola godine jer sam vidio da to nije za mene. Dražen je još i brže odbacio gitaru. Jednog je dana došao doma i rekao: ‘Ja želim igrati košarku, ne interesira me gitara.‘ Roditelji su uporno htjeli imati muzičara, ali to nisu dobili", ispričao je Aco Petrović koji je ovih dana fokusiran za zavšne pripreme košarkaškog spektakla u Areni Zagreb. Ideja za to se rodila, kako je Biserka Petrović otkrila za Gloriju, prije nekoliko godina, a u svemu je sudjelovao i Willis Reed, košarkaš New York Knicksa i bivši generalni menadžer New Jersey Netsa. Upravo je on izvukao Dražena iz Portlanda i omogućio mu nastavak karijere u Netsima te ga uveo u Košarkašku kuću slavnih. Willis je došao i na Draženov posljednji ispraćaj u Zagreb. Biserku Petrović posebno je pogodio njegov odlazak - preminuo je lani. Svi koji dolaze na memorijalnu utakmicu slažu se da je Dražen Petrović bio čudesan sportaš, vođem strašću i željom za pobjedom. Bio je velik igrač, ali i velik čovjek pa ne čudi da sjećanje na tog posebnog, nasmijanog i kuštravog dečka iz Šibenika ni danas ne blijedi, piše Gloria