U uskoj Šikinoj ulici na broju 12, na samom ulazu u Murter, u dvoru Sanje i Borisa Šikića sve miriše po bilju. Mediteranskom. Sanja nas je, s iskrenim osmijehom na licu, dočekala u svojoj radionici. U montažnom objektu na početku Šikićevih dvora koje je, doznajemo poslije u razgovoru, kupila i stvorila svoj radni kutak u kojem nastaju rakije i likeri, prirodna kozmetika i sapuni, zahvaljujući mjerama Ministarstva poljoprivrede.
Naime, prije tri godine prijavila se na natječaj Agencije za plaćanje u poljoprivredi i kao mali poljoprivrednik dobila poticaj u iznosu od 15.000 eura. A sve je, kaže 55-godišnja ekonomistica, zaposlena u jednom privatnom knjigovodstvenom uredu, počelo slučajno.
- Imamo posjede i kuću na Kornatu, u Vruljama, a uvijek smo se bavili poljoprivredom i kad je počelo osnivanje OPG-ova, tamo negdje 2003. godine, odlučili smo i mi registrirati OPG i koristiti poticaje. I tako je krenulo. Najprije polako i pomalo. Kako moj diver Ante nije u radnom odnosu i cilo lito je na Kornatu, počeo je, nakon što smo registrirali OPG, tamo prodavati maslinovo ulje i rakiju smokovaču.
Prije pet godina i muž je otišao u mirovinu i tada smo se više posvetili proizvodnji i prodaji vlastitih proizvoda koji su svi na bazi maslinova ulja i rakije od smokava. Imamo štand u Vruljama i zbilja dobro ide. Čak je i lani, neovisno o koroni, prodaja išla dobro. Nautičari su ti koji najviše kupuju, a njih je uvik na Kornatima. Jednom prilikom jedan Austrijanac kupio je sve što je bilo na štandu - govori Sanja, ne skidajući osmijeh s lica.
Do Kornata i Vrulja odlaze svojom gajetom i u jednom pravcu treba im tri i po ure. No, drugog načina nema. A na štandu u Vruljama, kao i na policama u Sanjinoj radionici, iza koje se nižu tipične dalmatinske kuće od kamena, više nisu samo rakija od smokve i ulje. Obogatila je i proširila asortiman proizvoda, koristeći sve što priroda na škrtom kornatskom kamenu podari, vodeći pri tomu brigu o dizajnu i ekologiji. Nema plastične ambalaže, svi su proizvodi pakirani u staklene boce, limenke i papir. Kvaliteta maslinova ulja, prirodne kozmetike, likera i rakije neupitna je.
Oznaka HOK-a
- Ja bi vam svašta tila, ali godine su tu. Imala sam neke planove prije ove korone, ali ne bi o tomu. Dosta je i ovo što radimo. Napravili smo sedam vrsta rakija i likera - travaricu, rakiju od mirte, žuke mendule, višnje, kadulje, oraha i ruže. Sve one imaju oznaku Hrvatskog otočnog proizvoda. Na Kornatu imamo smokava, tamo ih beremo i sušimo, a ovde kuvamo rakiju. E, onda sam počela raditi i prirodnu kozmetiku, balzame, macerato i sapune. Ma znate šta!
Mi sve imamo na Kornatu! Jest da je to krš, ali ima i kadulje i smilja, u jedan smo vrt posadili lavandu za naše potrebe, imamo oko 200 stabala maslina i 60 smokava, a i ode u Murteru imamo oko 80 maslina. I to vam je ekstenzivni način uzgoja maslina, što znači da nema korištenja umjetnih gnojiva i drugih kemijskih preparata. Na nama je da to što imamo iskoristimo, dodamo neku vrijednost i malo bolje zaradimo nego da samo prodajemo čistu smokovaču i ulje. Na primjer, u dobrim maslinarskim godinama dobijemo i do 800 litara ulja, a prošle smo imali samo 200. Mi na litre ne prodajemo niti ulje niti rakije i likere. To su pakiranja od tri deca i mogu služiti kao suvenir - kaže Sanja.
I dok razgovaramo, onako s nogu, Sanja miješa "neku" smjesu u ogromnom loncu na plinskom kuhalu, iz kojeg se širi intenzivan miris smilja. Primijetila je kako povirujem što je u loncu i otkrila mi "tajnu".
- Radim domaći sapun. Ove sam zime radila neke biljne sapune i nisam baš bila zadovoljna, a žao mi ih baciti. Nedavno sam na Fejsu naišla na grupu "Babin sapun" i pročitala od čega se sve sapun za prat robu može radit. Tu sam dodala i macerat kojemu je prošao rok, a može i korišteno, odnosno otpadno ulje. Samo se dugo mora kuhati, pet-šest sati. Mislim da će ispasti dobro. Počela sam jučer i mislim da je pri kraju. Samo ne znam kome ću sapun prodati, jer tko više pere robu na ruke. A tko zna? Možda oni šta dođu jahtom na Kornat nemaju mašinu za robu u brodu, pa ga kupe - reče Sanja uz neizostavni smijeh.
Smokovača i maslinovo ulje
Inače, baza prirodnih sapuna koje Sanja radi je maslinovo ulje, uz dodatak malo palmina ulja, bez kojeg bi se sapun brzo otopio. Dodaje i malo kokosova ulja te eterično ulje kadulje ili lavande, a u neke mljeveno smilje ili macerat smilja.
- Proizvodimo male količine prirodne kozmetike, ali za svaki proizvod se mora proći sve kontrole i ateste kao da sam "Pliva" ili "Saponia" (smijeh). Recimo, kad bi sad htjela prijaviti neki novi sapun ili nekom od ovih koje proizvodim dodati novi sastojak, u startu me to košta 4000 kuna. Uh... to vam je jako duga i skupa procedura. Tako je i s rakijama i likerima, što meni osobno, osim što košta, odnosi puno energije i iscrpljuje me. Zato se mislim zadržati na proizvodima koje imamo i ne mijenjati recepte i stvarati nešto novo. Doduše, dobila sam prošle godine nešto poticajnih sredstava od naše Županije, ali prvo moram uložiti vlastita, što se za ovako malu proizvodnju često puta i ne isplati - rekla je Sanja.
I dok je objašnjavala kako se i od čega može napraviti sapun, u dvor stiže auto.
- To je moj sin Tome i prijatelj mu. Nije baš zainteresiran za ovo što radim, ali pomaže kad je branje maslina, smokava i kad šta drugo treba. Ah, ima on svoje planove i posle - dodaje Sanja (opet uz smijeh). Pokušali smo Tomu nagovoriti da nam se pridruži, da se fotka s mamom... Ni obećanje da ga neću ništa pitati nije urodilo plodom. Otišao on s prijateljem dalje, svojim putem. Nije prošlo niti par minuta kad stiže drugo auto.
- To je moja Kate, kći. Ona je glavna za marketing, a njezina starija kći, moja kreativna unuka, jako voli radit sa mnom i sve je zanima. Mlađa je još mala i zaigrana - Sanja će. Kate Šikić Čubrić živi u Betini i poznajem je kao ravnateljicu Muzeja betinske drvene brodogradnje, ali pojma nisam imala da ima veze s OPG-om Šikić.
Kate "zadužena" za marketing
- Je, to je moja obitelj. Pomagala bi ja i više da imam vremena – reče Kate, svjesna činjenice da je učinila veliki iskorak kad je prije tri godine otvorila Facebook i Instagram OPG-a Šikić. Tada je prodaja krenula još bolje. Dosjetila se i ponude prigodnih paketa za blagdane, posebno Božić i Novu godinu, pa narudžbe tada stižu sa svih strana, a robu Šikići dostavljaju pouzećem.
Sad, reče nam, planira i radi na tomu, napraviti i webshop stranicu, na kojoj će uz svaki proizvod biti priča za što je koristan, od čega se sastoji i kako se upotrebljava. Njihove proizvode prepoznali su i Općina Murter-Kornati i tamošnja Turistička zajednica te Nacionalni park Kornati pa ih kao autentični, murterski proizvod i suvenir otkupljuju i poklanjaju poslovnim partnerima i gostima.
- A je li vam mama rekla kako je i zašto počela ovo raditi, upitala me Kate. Moj je odgovor bio negativan, a Sanja se počela zarazno smijati.
- Bilo je to prije desetak godina. Odlučila je prestati pušiti i čak tri miseca nije pušila. I danas tvrdi da su joj to tri najgora miseca u životu! U tom je periodu počela ukrašavati male boce za ulje kao suvenir. Nije znala što će od sebe i sve ovo se, u pokušaju ostavljanja pušenja, zapravo izrodilo. A opravdanje za nastavak pušenja bila je njezina nervoza kad sam ja išla roditi stariju kćer Maju. Eto, tako vam je to bilo s mojom gospođom mamom – simpatično će Kate.
Na odlasku iz Šikićevih dvora za oko su nam zapele boce na kamenom zidu napunjene laticama ruže, prošarane bijelom i rozom bojom.
- To su latice starinske ruže koje imaju intenzivan miris i puno manje latice od drugih vrsta ruža. Zaslađene su šećerom i sad nekoliko dana dozrijevaju na suncu. Pustit će sok koji ćemo staviti u rakiju smokovaču i onda će još 40 dana dozrijevati. Tek nakon tog procesa liker od ruže može na degustaciju i u boce – pojasnila nam je Kate. A Sanja se vratila svojem loncu i sapunu te s kuhačom u ruci doviknula.
- Evo još malo i bit će gotov! Fala vam na posjetu! Dođite nam opet i nemojte šta zamirit...