Mišo Kovač do 1982. bio je hit-pjevač. No od 1982. godine je postao legenda, i to zahvaljujući albumu čiji je naslovni hit bio “Dalmacija u mom oku”. Dušan Šarac bio je glavni kompozitor albuma, a naslovna je pjesma, nastala na riječi Krste Jurasa, lansirala Mišu Kovača u sfere veće od hit glazbenika. “Dalmacija u mom oku” slušala se po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Mišo više nije imao samo hit, nego himnu Dalmaciji iz domene zabavne glazbe. Pjesma je nastala na temelju poslovno prokušane suradnje; Šarac je Miši Kovaču 70-ih već napisao mnogo pjesama, uz ostale hit “Dobra ti večer, mati moja”, s kojim zajedno s klapom Šibenik Mišo 1980. godine nastupa na Splitskom festivalu, i to je bio posljednji njegov nastup na Prokurativama.
Dvije godine poslije ogromnog uspjeha “Dalmacije u mom oku” Mišo se, međutim, vraća opet svojem drugom stalnom suradniku Đorđu Novkoviću, koji je u to vrijeme već potpisnik brojnih njegovih hitova (“Nikoga nisam volio tako”, “Jedina prava bila je ona”, “Drugi joj raspliće kosu”, “Ne mogu da je zaboravim”...) i s njime radi album “Zajedno smo”, od kojeg je prošlo 40 godina. Po sličnom receptu nastoji se ponoviti prijelomni muzički broj u karijeri pjevača. Nakon “Dalmacije u mom oku” na zavičajnu temu nastaje pjesma “Dalmatinac nosi lančić oko vrata”, koja i naslovom i stihovima sugerira znak raspoznavanja, stigmu južnjaka.
Pa iako “Dalmatinac nosi lančić oko vrata”, naslonjen na ozračje grčkog melosa i na riječi Željka Sabola, nije ponovio uspjeh “Dalmacije u mom oku”, njegov uspjeh neiživljenog hita iz sjene, ako ga gledamo u sklopu svih Mišinih hitova, neosporan je kao i utjecaj na svakodnevni život, piše Jutarnji list.
Naime, u godinama nakon njezina puštanja u eter, Dalmatinci nose i lance i lančiće oko vrata, i to čine do danas. Zaštitni znak dalmatinskog muškarca iz naroda bio je, a posljednjih godina opet je u modi naročito kao retro šik, masivni, pleteničasti i, po mogućnosti, zlatni lanac. Nosili su ga poslije Mišina hita Tomislav Ivčić, Mladen Grdović, Milo Hrnić, Oliver i mnogi drugi. “Dalmatinac” iz pjesme, je i sanjar, lutalica, povratnik, čežnutljivi emotivac, miroljubac... (“sanja maslinovu granu”), te poziva na savez po genima. Pjesma je u četiri desetljeća doprla do svačijeg uha, kao i “Dalmacija u mom oku”. Prvak zagrebačke Opere, bas bariton Ozren Bilušić, na pitanje koju bi pjesmu prije pjevao, bez puno razmišljanja kaže:
- Moj izbor je ‘Dalmacija u mom oku’. Meni je Šarčeva pjesma melodijski ljepša i harmonijski bogatija. Mogu se poistovjetiti s njom, kroz moje obiteljsko stablo, korijene. Moje je podrijetlo s Promine kod Šibenika... ‘Ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape/I dok dječji plač se čuje, sastaju se nove klape’, to je stih Krste Jurasa, a Mišo ga je otpjevao, koji ja osobno osjećam - kaže Bilušić. Spomenuti stih operni je as dobro upamtio; prije dvije godine i on je sudjelovao u sastavljanju “klape”, odnosno najelitnijeg vokalnog ansambla u zemlji koji se zove Sveti Blaž i sastavljen je od prvaka opere i onih koji su na putu da to postanu.
A lančić oko vrata?
- Lančić sam nosio i ja kao svaki Dalmatinac, kako je Mišo rekao. Moj je bio s križićem. Ali sam odustao iz praktičnih razloga jer sam ga prije svakog izlaska na opernu pozornicu morao skinuti i spremiti - kaže Bilušić.
S pjesmom “Dalmatinac nosi lančić oko vrata” Mišo je publici otvorio i vrata svojeg privatnog života: u spotu Mišo je u svojem zagrebačkom stanu, a pojavljuje se i njegova djeca, pokojni sin Edi i kći Ivana sa školskim torbama.