Šibenčani preživjeli noćenje na Titanicu

Kako je lijep zeleni otok! Ta misao vam se neminovno nameće, kad prvi put iz zrakoplova ugledate Irsku. Drugi pogled otkriva našu malu hrvatsku zabludu kako smo jedina europska zemlja s bezbroj malih otoka. I irska je obala razvedena s bezbroj otočića. Samo su i ti patuljasti otoci kao onaj veliki. Iste boje, isključivo zeleni. Bez hridi i grebena, na koje smo navikli na jadranskoj obali.
I za naše društvo, neopterećeno, posve apolitično, kojemu je prvenstveni cilj bio pohoditi prijateljsku nogometnu utakmicu Sjeverna Irska – Hrvatska, bilo je lako uočiti nemalu razliku između Belfasta i Dublina. Glavni je grad Sjeverne Irske još „u ranama“ od ne tako davnih sukoba brojnijih protestanata i osjetno manjeg broja katolika. Istočni je, protestantski dio suvremeniji, bogatiji, dok katolički djeluje siromašnije, zapušteno. Zajednički je jedino datum Božića. Nije bilo teško uočiti natpis "Happy Christmas Belfast" na impresivnoj Gradskoj vjećnici.

– Pobijedite ih, ako možete, s 15:0 – kazao nam je jedan katolik u Belfastu, kad je shvatio da smo Hrvati koji su došli na utakmicu.
U sjevernoirskoj prjestolnici neprestano vas podsjećaju na Titanic. Na veliko potonuće broda, koji je izgrađen upravo u belfastskom brodogradilištu. Bili smo smješteni u istočnom dijelu grada, u četvrti zvanoj Titanic. Čak se i apartman, gdje smo spavali zvao po čuvenom brodu!
Kad smo zalutali u zapadni dio grada nismo sreli gotovo nikoga. U dvorištima kuća i na ulicama su nas dočekali tek - psi.
Na krvavi sukob katolika i protestanata podsjećaju bezbrojni murali na ulicama Belfasta. A o ratu, koji je trajao čak 30 godina, doznat ćete sve ili gotovo sve u Ulster muzeju.
– Nemojte u tom dijelu grada spominjati da idete na utakmicu – upozorila nas je jedna dobronamjerna gospođa, kad smo znatiželjni htjeli posjetiti groblje IRA-e, Irske republikanske vojske. Više zbog velike udaljenosti, a manje iz opreza, umjesto na spomenutom groblju, završili smo na Queen's sveučilištu u Belfastu, koje djeluje poput Hogwartsa iz filma o Harryju Potteru.
Kad se umorite od šetnje Belfastom čekat će vas prilično dobra hrana, te još bolje irsko pivo. U zaista bogatoj ponudi s točionika odskače "crni kralj“ Guinness.

U 150 kilometara udaljenom Dublinu smo, za razliku od Belfasta, za tren našli jasni trag Hrvatske.
– Moj je cimer Jere iz Bilica – odmah nam se pohvalio Matko, koji je u Republiku Irsku stigao iz Slavonskog Broda. Dakako, spojila nas je brođanska veza s Josipom, bad blue boysom koji je doputovao s nama.
Ako svratite u Dublin nemojte preskočiti čuveni Temple bar. Tamo ćete osjetiti samo dobre vibracije, romantiku na specifičan irski način, taktove njihove prepoznatljive glazbe... I pronaći još kojega Hrvata, koji će vam se pohvaliti da se u Republici Irskoj osjeća kao kod kuće. Da u Dublinu i ostalim gradovima ima pregršt empatije za nas, Hrvate.
Nije toliko skup put od Belfasta do Dublina i natrag. Za 4 sata vožnje u oba smjera platit ćete četrdesetak eura.
Po povratku iz Dublina u Belfast osjećali smo se kao da smo iz Hrvatske završili u Bugarskoj. Srećom, "sjetili“ smo se da je sutra utakmica, zbog koje smo i stigli na sjever Europe.
Na tribinama Windsor parka, sjevernoirskog nacionalnog stadiona, osjećali smo se čudno i pomalo rezignirano. Čudno, jer smo zbog poznatog problema oko ulaznica bili raštrkani po svim dijelovima stadiona. Odvojeni od kolega iz drugih skupina. Rezignirano, zbog toga što je domaća policija (u suradnji s hrvatskom) uklonila transparent "Never forget Vukovar" (Ne zaboravite Vukovar)!?
Ljutnju nam je tek odagnala dobra igra naše reprezentacije, koja je i bez Subašića, Čorluke, Modrića, Rakitića i drugih bila jednako uvjerljiva. Toliko uvjerljiva, da su Irci slavili svaki prelazak centra, aut, korner... Zato su gospodski pri izlasku iz igre znali pozdraviti strijelce Mandžukića i Kramarića.

Preneseno iz Šibenskog lista od 24. studenog 2016. godine