Proklijao vam je krumpir. I što sad? Je li dovoljno samo ukloniti klice i praviti se kao da ih nikad niste primijetili ili je takav krumpir ipak najbolje baciti u smeće?
Proklijali krumpir sasvim je prirodna pojava, ali to što je prirodna ne znači da je zanemariva, jer pojava klice na ljusci nije samo estetski i gurmanski problem. Klijanjem se mijenja i sastav krumpira i to tako da u njemu raste količina solanina, spoja koji nije ni najmanje preporučljiv za konzumaciju, a u većim količinama može uzrokovati teško trovanje.
Solanin je toksični glikoalkaloid koji se pod određenim uvjetima nakuplja u biljci, klicama i gomolju krumpira a trovanje tim spojem može u roku od 24 sata od konzumacije uzrokovati gastrointestinalni, živčani i egzantematozni sindrom koji je dovoljno ozbiljan da bude smrtonosan. Stoga je ključno utvrditi u kolikoj ga se mjeri razvilo u proklijalom krumpiru.
Bez brige, ne treba vam priručni kemičarski set - krumpir je dovoljno dobro opipati. Ako je proklijali krumpir postao mekan, znak je to da je u njemu veća koncentracija spomenutog spoja, no ako je još uvijek čvrst, to znači da je, unatoč tome što su se na kori pojavile klice, još uvijek siguran za konzumiranje.
Za što veću sigurnost preporučuje se proklijali krumpir - koji je još uvijek tvrd i kojem su pažljivo uklonjene sve klice - pržiti, jer taj tip termičke obrade najbolje uklanja solanin, dok, prema nekim izvorima, kuhanje i pečenje imaju slabiji učinak.