Psihijatar Urlić komentirao nastup liječnice u Supertalentu koja je stavila flautu u vaginu i svirala na njoj

Tamo gdje ju je stavila, flauti definitivno nije mjesto. A tko je, i pri kakvoj svijesti, odlučio da Beatrice McQueef bude mjesto na pozornici, u terminu kad su dječje oči uprte u male ekrane, pitanje je za stručna lica.   

Na osobne preferencije gospođe McQueef ne bi valjalo trošiti puno slova, situacija je jasna kao dan – bilo degutantno ili ne, živimo pod “čizmom” demokracije, što znači da svatko ima pravo izraziti ono što mu se sviđa, i raditi što mu volja, uz naglasak da ne škodi drugima. McQueef svojim blago rečeno, bizarnim performansom, zaista nije naškodila nikom, no zato jesu oni koji su odlučili da je performans gospođe urnebesno smiješan i primjeren, a sve u ime gledanosti i medijske pompe, kojoj upravo pridonosimo.  

Ponajviše čudi podatak da je Beatrice, 41-godišnjakinja, kirurška asistentica.  "Svi u mojoj obitelji su bili glazbeno nadareni pa smo bili poticani da učimo svirati instrumente. Počelo je s flautom u osnovnoj školi. Za mene je učiteljica rekla da nema nade da ću ikada dobro svirati. Onda sam se počela baviti cirkuskim vještinama iz hobija. Otkrila sam da sa svojim tijelom mogu raditi neke stvari koje drugi ljudi ne mogu. Moj nastup može biti opasan ako padnem‘‘, najavila je Beatrice McQueef u prilogu kojim se predstavila prije no što je izvela degutantan performans na pozornici Supertalenta.

‘‘Sljedeće scene mogle bi uznemiriti gledatelje. Upozoravamo vas da nikako ne pokušavate izvesti ono što ćete vidjeti‘‘, najavljeno je prije njezinog nastupa, a takva je najava mogla rezultirati jedino još većom pažnjom gledatelja. 

Ukoliko ste propustili sporni video, ili ste od istog sakrili oči, možda ste si napravili uslugu. McQueef je došla na pozornicu, stala je u špagu, ali naopačke, posve raširenih nogu koje su bile naslonjene na stolicu, kako bi žena uspješno mogla izvesti svoj “performans”.  

Zatim smo nažalost, mi koji nismo bili dio publike, već sve ovo gledamo preko malih ekrana, ostali lišeni informacije u koji je položaj talentirana dama točno postavila flautu, jer je njezin intimni dio tijela pokrila zvjezdica, no vidljivo da je gospođa glazbeni instrument stavila u svoje međunožje.  

Gospođa je zatim, zahvaljujući svom tajanstvenom daru, ali i gipkosti, zasvirala iz svog spolnog organa, stojeći još uvijek, naopako okrenuta, dok su se na licima žirija, ali i na onima iz publike, izmjenjivali osjećaji srama, nevjerice, i zgroženosti.  

Ne dovodimo u pitanje psihološko stanje žene, njezin moral, svijest o sebi, ili što slično. To bi se također moglo prokomentirati, no ono što bi se trebalo dovesti u pitanje jest, po kojim se smjernicama vodila odgovorna osoba kad je smatrala da je moralno prihvatljivo, u ranovečernjem terminu, dok su obitelji okupljene pred ekranima, emitirati ovako vulgaran performans. Stoga smo odlučili priupitati poznatog splitskog psihijatra,dr. Ivana Urlića,  kako je moguće da ovako skandalozan “nastup” bude prikazan na televiziji. 

“Još su stari Rimljani govorili da treba poštovati način u svemu, jer postoje određene granice. Kad se te granice pređu, i to pređu na ovako jedan lascivan i provokativan način, onda mislim da je kriva stvar predstavljena u krivo vrijeme, putem krivih medija, jer to je možda prikladnije prikazati u jednom klubu u malim noćnim satima, za vrlo ograničenu publiku, nego na javnoj televiziji u vrijeme najveće gledanosti gdje zapravo publika u potpunosti nije selekcionirana.” odgovara Urlić. 

“Svatko to gleda, a tu ima i djece, mladeži koja to gleda, jer to je napravljeno da bi se mladi ljudi pokazali sa svojim talentima i specijalnim mogućnostima. Ja mislim da je na ovaj način programski odbor zapravo diskreditirao sam sebe. Pokazao se irelevantnim, jer funkcionira kao da ne postoji. Čini mi se da su i natjecateljica, a i programski odbor na neki način zaboravili da postoji nešto što se zove sram. Sram je dobar regulator da ne radimo ono zbog čega će nas kasnije biti sram, i bolje da taj sram proradi prije nego poslije. “ objašnjava nam psihijatar Urlić. 

Prelaženjem granice ukusa, i njezinim pomicanjem iz godine u godinu kad je riječ o sadržaju koji se javno emitira, ostaje zapitati se što će se prikazati sljedeće godine, i gdje će se podvući crta. Prijavi li se osoba, koja tvrdi da je njezin talent vođenje ljubavi, hoćemo li je pustiti da na pozornici pokaže svoje umijeće i svoj dar? Hoćemo li na koncu, i to prikazivati na televiziji? Ništa manje golotinje i vulgarnosti nije bilo prikazano ovoga puta, a nažalost, "glazbeni talent" gospođe, pada u potpunosti u drugi plan.