'Moje obraćenje dogodilo se na pustom parkiralištu, isplakala sam svoj prijašnji život'; brutalno iskrena Blanka Vlašić progovorila kako joj je vjera promijenila život

Dobro je poznato kako je Blanki Vlašić vjera promijenila život, a proslavljena atletičarka svoju je priču o tome kako je "spoznala Boga" podijelila proteklog vikenda u Međugorju na 29. po redu Mladifestu na kojem je održala 32 minute dug inspirativan govor.

-  Kao nažalost većina mladih nakon sakramenta pričesti i krizme udaljila sam se od crkve, jednostavno sam odlučila da mi Bog ne treba, da sam dovoljna sama sebi i koncentrirala sam se samo na sport. Moj cilj bio je biti najbolja na svijetu i biti najbolja svih vremena. Živjela sam u jednoj kutiji gdje je samo jedna mogućnost bila prihvatljiva, a to je uspjeh. Ništa drugo nije me moglo toliko razveseliti kao letvica koja ostaje - otkrila je Blanka te nastavila kako je konstatno osjećala izazov da nadmaši samu sebe.

Nakon što se ozlijedila, shvatila je da joj više nitko ne plješće.
- Imala sam sve, ali sada iz ove perspektive vam sa sigurnošću mogu reći da to nije bilo sve, jer da je to sve, ja bi tada bila ispunjena. Sada kada sam daleko od svjetla pozornice, kad nema nikoga da plješće, sada se osjećam prizemljenije, sigurnije, zadovoljnije, iako i dalje nisam odustala od svojih snova, postoji nešto što je mom životu dalo smisao i netko zbog kojeg se ne mogu vratiti na onaj stari put. Sada kad vratim film shvaćam koliko sam puta išla protiv te boli i koliko sam puta maltretirala svoje tijelo. Nije bilo važno što me boli peta, ali sve se to slagalo sa strane. Normalno da tijelo neće dopustiti da ga iscrpljujem zauvijek. U jednom trenutku i tijelo kaže – dosta mi je toga, nemoj mi to više raditi - rekla je atletičarka okupljenima koji su je pozorno slušali.

U veljači 2012. nakon operacije ju je zadesila infekcija koja je zakomplicirala i produljila opravak, a Olimpijske igre je pratila kod kuće u suzama. U tom trenutku prišao joj je prijatelj kazavši da joj je zapalio svijeću ispred kipa svetog Ante na Poljudu... 

- Tada sam i ja pomislila kako bi i ja mogla otići svaki dan tamo i to napraviti. Ne znam odakle mi ta misao. Odlazila sam to neko vrijeme i samo stajala ispred kipa, ništa nisam pričala, nisam niti ulazila u crkvu. Samo sam znala da mi treba čudo i da to neće doći od ljudi, čovjeka. Daleko sam ja tada bila od preobraćenja - kazala je. Za vrijeme putovanja u Portugala, kamo je išla po mišljenje poznatog liječnika, čitala je Bibliju.

- To je bio neki znak. Tražila sam utočište i sigurnost, koje sam tražila svuda okolo, ali nisam našla. Očito svi osjećamo zov našeg srca i duše, to je glas koji nas zove doma. Nažalost, to najbolje čujemo onda kad se osjećamo najjadnije i preopterećeno. Početkom 2013. godine sam lošije spavala i postala sam tjeskobna i to je kulminiralo kad sam osjećala da mi je nešto sjelo na prsa i više uopće nisam mogla disati - objasnila je Vlašić te priznala kako se o tome povjerila ocu, ali ju je čuo i brat Marin koji joj je nakon treninga rekao da moli za nju. Blanka o njegovom preobraćenju nije znala baš ništa jer mjesecima nisu bili u kontaktu zbog ranijeg nesporazuma.

- Tamo, na tom pustom parkiralištu, za vrijeme njegova monologa koji sam ja poslušala dogodilo se moje obraćenje. To nije bilo potaknuto nekim mojim pitanjem, to je bio dar. Izljev Duha Svetoga koji je promijenio cijeli moj život, mene cijelu iz korijena. Ne volim izraz da sam pronašla Boga, jer ne mogu pronaći onog koji je mene pronašao prvi. Prisjetila sam se Boga, svog Spasitelja. Bog mi se smilovao. Ubrzo sam isplakala svoj prijašnji život. Otišla sam prvi put u crkvu na misu, ispovjedila se i pričestila. I to je bila moja prva misa nakon toliko godina - nastavila je Blanka.

- Sigurna sam da mi je Gospodin progovorio oduzevši mi ono najdraže, ono za što sam živjela, kako bi mi pokazao da postoji nešto bolje i slađe od pobjeda i od onoga što ja smatram najvećim ostvarenjem. U jednome sam trenutku, iz svoje tadašnje svjetovne perspektive, ostala bez svega: nisam mogla trenirati, hodati i nisam imala volje za takvim životom, povukla sam se u sebe, proživljavala sam golemu tjeskobu. I u tom životu, gdje nije bilo mjesta ni za koga, Gospodin je pronašao mjesto za sebe - zaključila je.