'Ponudimo nešto narodu da dođe k nama': Ajmo u Šibeniku uvest Black Friday

Više od tri desetljeća, koliko traje u svojem zanatu, poznata šibenska dizajnerica Đina Grbin provela je u staroj gradskoj jezgri Šibenika. Sebe i danas, neovisno o tome što se s vlastitim brendom "Sani Design" vinula među hrvatsku modnu elitu, naziva tek šalturicom. Obrtnici, poduzetnici i zanatlije, trgovci i zakupci... – nema tko se svih tih godina nije "rotirao" Kalelargom, otvarao ili zatvarao poslovne prostore. Rijetki su među njima o(p)stali. Došli su neki drugi. No, Đina u svojem butiku u uskom prolazu koji spaja Masnu ulicu i Kalelargu (službeno Zagrebačku i Ulicu kralja Tomislava), što ga je otvorila prije dvije godine na istoj adresi gdje je punih 17 godina "stolovala" njezina krojačka radnja, traje i danas.

Recesije i restrikcije

U uslužnom poslu, koji je itekako osjetljiv na financijske mijene, recesije i restrikcije, to je pravi pothvat, pogotovo kad se tom razdoblju pridoda i 11-godišnje plaćanje najma. Tko god poznaje Đinu, ne čudi se tomu jer je po prirodi pristupačna i uvijek vedra Šibenčanka krapanjskih korijena sve poslovne mijene izduravala čvrsto se držeći profesije. Uspjeh je nije promijenio.

Ostala je ista kao i onda kad je pod teretom globalne krize, kredita i brojnih izdataka jedva spajala kraj s krajem. I tu je fazu progurala s vječnim osmijehom. Baš zato nema osobitog razumijevanja za one kojima poslovne okolnosti nikada nisu idealne i koji bi, na primjer, u zimskim mjesecima zatvarali dućane u Kalelargi ili radili jednu smjenu, koji "ronzaju" jer su ulice raskopane zbog zamjene infrastrukture u gradskom projektu "Aglomeracije", a sutra će vjerojatno zbog nečega drugog.

– Ajmo zatvorit! Nema ništa svita... Nema ovoga il onoga. Koliko sam se takvih riči naslušala! A znate koja su moja (protu)pitanja: a šta ćemo mi ponudit narodu da dođe ode, kod nas?! Jesmo li promislili kako ćemo najlipše okitit dućan, koju ćemo instalaciju stavit na ulicu da nam se prolaznik makar s njom uslika, kakvu ćemo akciju napravit, oćemo li narodu ponudit najmanju moguću cijenu i srizat zaradu do maksimuma... Ajmo uvest i Black Friday, a ne reć da je to američka izmišljotina! Zašto ne?! Ja sam udarila 30 posto popusta na webu, i to ovaj petak! Nek se ljudi vesele, neka kupe nešto lipo i povoljno. Zašto se niko ne upita šta mi sami možemo dat za ovu Kalelargu, a ne samo od nje očekivat... Jer, virujte mi – ko god je u nju doša misleći kako će zgrnit novce na brzinu i okešat se jer tu prolazi miljun svita, taj je izgubija i oša ća – ustvrdila je Đina.

Neću ti ja govorit

Otkada se ozbiljnije prihvatila dizajniranja, svašta joj se, inače, lijepoga izdogađalo, a svemu je "kumovalo" povjerenje vjernih klijenata. Pitanje je, naime, bi li se uspješna šalturica od formata upustila u svijet svog "Sani Designa" i potpuno nepoznato područje brendiranja da nije bilo stranaka koje su u sve većem broju njezinoj mašti, kreativnosti i profesionalnosti prepuštali baš sve – od izbora i kupnje materijala do kroja i konačnog izgleda odjevnog predmeta.

– Bilo je sve više situacija u kojima bi se cila priča svela na povjerenje i zaključak – neću ti ja ništa govorit šta ćeš i kako ćeš. Triba mi za tu i tu priliku jedna haljina i ti ćeš je meni sama napravit. Gotova priča. Jako me je to veselilo i godilo mi, pa sam radila i radila, da bi jedan dan rekla – zašto to ne bi malo "iskristalizirala" i drugačije postavila posal? Tako je, ustvari, i stvoren brend "Sani Design" – objasnila je Đina.

Spomenula se i statusa "master couture", koji u svijetu mode podrazumijeva cjelovit proces, od samostalnog izbora tkanine, preko krojenja i šivanja do predaje gotovog proizvoda kupcu. Naravno, pri tome i "papirologija" treba biti uredna – proizvodnju valja propisno "provući kroz knjige", napraviti račun, podmiriti obveze prema državi...

– Ljudi koji to ne znaju, mislu da je to jednostavno, a to s jednostavnošću veze nema. Eto, ušla sam u brendiranje, a to je
jedna potpuno druga vrsta posla. Uvik moraš izbaciti nešto novo, uvik moraš bit zanimljiv. Tek si ovu kolekciju izmislija, napravija, poslika, a već se vrime rašćaralo i došlo je proliće. Triba smislit nešto drugo. I tek si to napravija, poslika, ubija se, satra... a čeka te opet nova sezona. I sad ti, recimo, neko spomene pokojnog Karla Lagerfelda i lakoće s kojom je radija, osam kolekcija koje je ostavija iza sebe. Je, svaka čast, predivno je radija za Chanel. Čudesno! Njemu je, međutim, taj isti Chanel omogućija da usrid Pariza napravi umjetnu prašumu, puste stageve... Nije ih on radija. Vojska ljudi je bila iza tih glamuroznih projekata. A ja kreiram između miljardu svakodnevnih poslova – kuvanja ručka, svađanja s mužem, pranja zahoda, ribanja pločica... I onda se usrid toga sitim neke vešte. Ajme lipote! Takvu ću napravit! Pa zgrabim komad papira i zapišem. I tako se skupi 20, 30 papirića, pa kad dođe vrime krojenja, izbezumljeno tražim di je oni papir. A Karl ništa nije radija, nego je mislija samo na to kako napraviti predivnu haljinu – jasna je Đina.

Sama svoj tim

A ona nema ni kreativnog direktora, ni knjigovođu, ni asistenta koji će joj iz tvornice donijeti katalog s ponudom materijala, a, ako ćemo pravo – nema ni tvornice u Hrvatskoj s takvim katalogom. Zato joj je stalni izazov gdje pronaći prirodne tkanine za svoja djela jer takve su imperativ. Onih jedva pet posto umjetnih koje povremeno sadrži neka kolekcija nastoji makar podstaviti prirodnim vlaknima. Brojne je nove poklonike osvojila upravo odabirom takvih materijala i prepoznatljivim, otkačenim krojevima koji laskaju ženskom tijelu. Nije to moglo proći nezapaženo ni u (inter)nacionalnim okvirima. Dvije su godine zaredom, na poziv organizatora, Đinini modeli šetali pistama "Zagreba Fashion Destinationa" priskrbivši joj nove kupce, poslovne ponude i aranžmane. Na prvom izdanju nije prisustvovala, a na drugom je upoznala "puno dobrih, lipih i pametnih ljudi". No, poznavateljima ultimativnih modnih događanja u Europi bit će zanimljiva priča odakle su "Sani Designu", odnosno samoj Đini, još stigli pozivi i kako.

– Znate li one prigodne čestitke u dućanima na kojima piše: najboljoj baki ili tati...? E, tako mi je u 12. misecu prošle godine stiga jedan lipi mejl "for Đina Grbin" za "Paris Fashion Week". Kako odjedanput radim sto stvari, samo sam se nasmijala na tu bazu. Bila sam uvjerena da su mi to prijateljice nakitile. Nisam u žurbi pravo ni pogledala, nego sam ošla ća. Tek kasnije, a prošlo je biće misec dana, sitila sam se javiti za to jednoj mojoj curi koja mi vodi društvene mreže. Dobila sam nešto, rekla sam joj, mejlat ću ti pa ćeš se nasmijat. Kad je ova otvorila – šokirala se. Pa šta vam je – rekla mi je – ovo je službeni poziv! Nije ovo nikakva zafrkancija! Digla je živu uzbunu – prisjetila se moja sugovornica.

Zovu me...

U europsku prijestolnicu mode i ljepote, međutim, nije otišla jer su troškovi ipak bili previsoki za njezin proračun iako su odmah reagirali brojni donatori. Neki su i uplatili priloge, koje je, uz zahvalu, vratila. Nije, kaže, mogla krenuti nespremna. Nakon toga je stigao i službeni poziv za "London Fashion Week", na kojemu se, uz ostale sudionike, predstavljaju dizajneri upravo njezina ranga.

– Hrabro sam im odgovorila da razmišljam o tome, kao šta stvarno i razmišljam, a kad stvar sazrije – ako me budu još tili – da ću im se javiti. Odgovorili su da me svakako žele, da im se moj rad jako sviđa i da vole prepoznatljivost. Sad smo u stalnoj komunikaciji i to je baš lipo. To su tako jednostavni ljudi i lipi mejlovi sročeni s dušom – raznježila se Đina i od sreće se zavrtjela pred ogledalom u svojoj "Lori", crnoj tunici skrojenoj s dušom. Šibenskom.