'U djetinjstvu su me podcjenjivali i rugali mi se, danas imam kompleks dokazivanja...': popularna voditeljica otvorila dušu u intimnom intervjuu, progovorila o izbjeglištvu i bolnim gubicima; 'Svira dobra glazba i ja počnem plakati'

Po mnogima jedna od najboljih urednica i voditeljica na domaćim televizijima, sjajna Ivana Paradžiković, koja je svojim "Provjerenim" na Novoj TV puno puta pomakla granice i zasluženo pobrala lovorike, pomakla je granice i u velikom intervjuu kojeg je dala za Story.

U njemu je nadarena novinarka otvoreno pričala o mnogim ranama svog života, djetinjstvu, izbjeglištvu, neprežaljenom gubitku oca, majčinsvu, zašto je uvijek u životu sve moralo biti "pet nula"... 

- U izbjeglištvu sam okusila kako je to kad te promatraju samo na temelju vanjštine. Borba protiv nepravde samo je jače buknula u meni u tom razdoblju, ali tu su i roditelji koji su u 33. godini ostali bez svega.

Znalo se dogoditi da ujutro nemaju za kruh i zbrajale su se ćute lipe, ali bili su toliko ponosni da nikad nisu htjeli moliti za pomoć. To je uvelike utjecalo na mene - ispričala je Paradžiković, otkrivajući i kako su je u djetinjstvu djeca podcjenjivala i rugala su joj se, zbog čega smatra da danas ima kompleks dokazivanja. 

- Sebe gonim na svim frontama. Uvijek u društvenim igrama moram pobijediti, ako pečem tortu, ona mora biti najbolja na svijetu, uvijek sam u školi prolazila sa 5.0, a na fakultetu s nikad manje od pet - priznala je televizijska voditeljica, posebno emotivno govoreći o neprežaljenom ocu, za kojeg je bila posebno vezana. 

- Tatina smrt me oblikovala. Preminuo je nekoliko dana prije nego što sam počela voditi večernje vijesti.

Tada sam svaki dan išla na govorne vježbe, pa bi s tim papirima otišla u bolnicu, stala pred tatu i njegova cimera i vodila im vijesti. Bila sam jako vezana uz njega, pravi 'tatin sin' - ispričala je Ivana, otkrivajući kako te bolne rane nikad nisu zaliječene. 

- Godinama poslije znalo mi se dogoditi da se negdje vozim, lijep je sunčan dan, svira neka dobra glazba na radiju i ja samo počnem plakati i shvatim da to sve negdje stoji. U grlu, utrobi, duši.

Neisplakano, neodtugovano jer jednostavno nije imalo vremena za to. Definitivno su me oblikovali gubitak tate, rođenje djeteta i izbjeglištvo u Njemačkoj - ispričala je Ivana, majka 13-godišnjeg Huga. 

- Majčinstvo preokrene život naglavačke. Meni je to dalo dodatnu snagu jer sam se u životu borila za njega. Za sebe se vjerojatno nikad ne bih tako borila, ali za njega lavovski! - zaključila je.