Alen Krnić, lovac i ribolovac iz Gornjih Krnića, naselja pored strmih obala kanjona rijeke Krke ulovio je ovih dana sportskim, udičarskim priborom golemu štuku koja ga je makar neslužbeno upisala na prvo mjesto u državi i drugo u svijetu, prema važećim podacima iz pera Siniše Slavinića, novinara i publicista, sportskog ribolovca i uspješnog natjecatelja iz Bjelovara.
Vagu je ribetina zaustavila na 26,4 kilograma: nešto više od devet kila bila je teža od službene državne prvakinje (17,20 kg) koju je 2017. godine na jezeru Sabljaci ulovio Marinko Francetić, a samo 80 dekagrama slabija od svjetske rekorderke ulovljene u jednom češkom jezeru. Naša, a toliko svjetska, ova krčka štuka teža je i od službeno druge ribe, ulovljene u Rusiji; ta je vagnula točno 26 kila! Sve su to težine blizu njena maksimuma od 30-tak kila, kako smatraju biolozi.
Štuka je u Krki inače, ubačena vrsta, a zbog neviđene nasrtljivosti neprijateljska je ostaloj ribi, te je za nju NP "Krka" donio mjeru izlova, bez ikakvog lovostaja kao na drugim vodama. Do posljednje štukine lustre, u teoriji, a Krnić je izgleda, najuspješniji ovlašteni ribolovac u nizu domicila iz naselja pored Krke s tom specijalnom dozvolom za vodu gdje je svaki drugi ribolov zabranjen.
Čudesna rijeka
Čudesna je rijeka ta naša Krka, a takvi su i putevi intuicije, pa i putevi Gospodnji, ako hoćete. Naime, do veleulova "prababe svih krčkih štuka" Alena je doveo - san!
- Bija je to za mene neki čudan dan. Inače, previše dajen sebe u lovu i ribolovu - priznaje svoju (ribo)lovačku ognjicu koja ga neprestano vodi na Krku ili u goru - a te noći nisan uobičajeno spava ka top, nego san usnija ribu i to mi nije dalo mira. Da ležin kraj nje, na jednon mistu na obali di san na kraju i ulovija ovu šampionku. Reka san to ćaći i drugima ujutro, tako da je stari jedva čeka da se vratin s posla, da idemo zajedno. Ima sam siguran osjećaj da idem po nju, da je jedino triba uzeti - govori Alen o svome do u detalje obistinjenom snu kao o nečem svakodnevnom i uobičajenom.
Kako i sam volim ribolov, a poznajem i uglednog šibenskog liječnika koji je također, vođen snom o velikoj ribi na "toj i toj" poziciji ulovio zubaca života na panulu, poznata mi je mistika te vrste koja nas valjda povezuje s pećinskim lovcima. Kao i Alenovom ćaći uostalom, od kojeg je sin naslijedio ljubav prema lovu i ribolovu.
- Poklopila se tu još jedna važna pojedinost. Penta mi je bila pokvarena, moj stari tomos 4 koji sam od milja nazvao "Trauma". Bude li ribolov slab, s tomosom barem nikad nije dosadno. Ta je penta u stanju raditi kao singerica, da bi se odjedamput ugasila bez ikakvog upozorenja, pa onda kurblaj cili dan, a ista ti je stvar! - smije se Alen uvodeći u najvažaniji dio priče o rekorderki iz Krke.
Ja odma živnen, čim je tomos popravljen i baš mi je toga dana moj meštar Ive Labor javija da skoknen po njega. Još je po ure radija u bačvi s vodon, da buden siguran, i onda smo izašli na vodu.
‘Ode triba zabaciti‘
"Ode triba zabaciti!" reka san ćaći kada smo došli do mista iz sna i dočin je varalica dotakla dno, čuja san je prvi put. Samo je dirnila i odma san zna da je velika, jer manja odma zaguca. Tako još dvaput, a onda je zadilo, ka u neku zapreku. Gotovo je, pomislija san. Uvatija san potopljeni jablan, triba se lađon izbaciti još od obale, da barem spasin varalicu. Nije jeftina, 100 kuna, dok ćaća, koji je pridržava štap za vrime moga manevra, nije reka da nešto mrda doli. Kada je ribolovna makina na štapu počela "pivati" propuštajući špunju kroz kočnicu, više mi nije bilo svejedno: po ure bilo je drž‘ nedaj dok je nisan izmorija; dvaput je nismo uspili utrpati u sak, a kada se prvi put ukazala, ćaća se povuka unazad: takvo nešto nije vidija, a po Krki je lovija od ditinjstva - ispričao je Alen Krnić svoju avanturu koja je za njega, barem neslužbeno, završila s prvim mjestom najulova u zemlji i među najkrupnijima u svijetu.
Nesumnjivo je Alen vrlo vješt ribolovac, budući da je ribetinu nasukao na pajole uz pomoć razmjerno laganog pribora: berkleyev štap dužine 2,70, gramaže 10-30, s kakvim mnogobrojni ribolovci love ciplje, a pouzdanom se opet potvrdila abu garcia sx rola br. 4. Kada je štuka u pitanju, predvez na upredenici promjera 0,22 mm obvezno je tanka čelična sajla; zubata zvirka napala je i zaglavila zbog abu garcijine metalne varalice (žlice) od 20 cm i 65 grama.
- Ja ne znan točno kada se štuka pojavila u Krki, ali znadem da sam uvatija ribu nad ribama i laga bi da mi to ne godi, međutim, nije mi prva stvar. Nikome ulov nisam prijavija osim Upravi nacionalnog parka, jer o svemu vodimo zapisnike, pa šta će Park dalje s tom činjenicom, ne znan. Štuka je u Krki vrsta u režimu izlova i ne znam minja li to što na stvari, međutim meni je najvažnije da s ovim ulovom javnosti skrenem pažnju na problem koji nam je donila ta osvajačka riba, a mogli bismo od nje imati koristi. Da postane kulinarski i ribolovni brend koji bi, po meni, prvo trebao razviti sam nacionalni park - napominje Alen dok se gostimo medaljonima s gradela od fileta šampionke u njegovoj lovačkoj kućici s velikim kominom u selu. Odlučio ju je podijeliti s prijateljima i obitelji na sto kulinarskih načina. Ima se tu što pojesti; od štuke pravi i polpete, panirane "štapiće", friga, peče... Ribolovci imaju pravo sav ulov zadržati za sebe i zabranjeno ga je prodavati, prema pravilima Nacionalnog parka.
Okus poput brancina
Riba ima vrlo ukusno, bijelo meso, usporedivo s onim morskih predatora, brancina i zubaca. Budući da Krnić dosta lovi došao je na zamisao o "krčkom bakalaru", pa dio obrađene ribe, raspolućene na leđima konzervira sušenjem i dimljenjem u profesionalnoj pušnici svojih rođaka iz Goriša, Ive Đakovića Sikire i brata mu Ante, rečenoga Bari.
- Štuka nikako ne može biti neukusna, upravo zbog načina života. Mesojed je, a u Krki napreduje ka iz vode. Ova moja bila je duga samo 116 centimetara, ali široka, debela ka moje bedro, sličnija šaranu. Mislija san da je boca plina kada san je ugleda u brodu! - govori Alen i nastavlja objašnjavati razlike između Krke i drugih voda, gdje su dosta lakše štuke duže jer se trebaju pomučiti da ulove plijen.
- Ode u Krki, naša spora riba, drlja, lipljen, šaran, sval... nije navikla na predatora i štuka ih kupi bez ikakve muke. Dosad je jedini grabežljivac u rijeci bila pastrva, nažalost prorijeđena, ali je ona po svemu neusporediva sa štukom, a ta će izisti sve što pliva i roni. Čak i zmiju, žabu... Na svoje sam oči vidija kako je pokupila malenoga labuda... Ralje su se samo rastvorile - kaže Alen.
Svi kojima je rijeka i njen riblji svijet prije pojave te ribe strašnih, zubatih čeljusti na srcu strahuju od sirove, neumoljive snage štuke kao vrste ravne svakoj prirodnoj sili. Krka ima nekoliko endemskih vrsta ribe koje štuka dodatno ugrožava. Klena je puno manje navodi, a sve je rjeđi i sitni lipljen...
Doduše, ističe Alen, ima u Krki još ubačenih ribljih vrsta, poput lipljana, jedne vrste klena, pa američke sunčice, međutim ni jedna nije bila prijetnjom biološkoj ravnoteži kao što je u zadnje vrijeme štuka
- Ona samo krca u sebe! Evo još jednoga detalja: u ovoj prababi, šampionki, našao sam neprobavljenog lipljena od kila i po. I sada zamislite da ona s time nije sita i zadovoljna, nego će još zagristi u metalnu varalicu koju sam joj spustija... - opisuje Alen štukinu proždrljivost bez premca u slatkim vodama.
Ta neka budala kojoj je palo na pamet pustiti štuku u ovu rijeku, dodaje, nije znala kakvog vraga poteže za rep.
Dobro je šta je Nacionalni park odlučio ovlastiti domicilne ribolovce da love isključivo tu vrstu, međutim pitanje je koliko je to učinkovito.
Skup sport
Ima je u velikim količinama pa mislin da je njen izlov pitanje dugotrajnog vremenskoga razdoblja, a nastavi li se ovako, i vječnosti, uvjeren je Alen. Jer, izlov štuke iz tako velike i duboke rijeke ne može počivati na sportskim ribolovcima iz ovoga kraja. Na listi ih je više od 80, no u praksi puno manje. To je i skup sport, troši se benzin za aute i za brodove, a niti varalice i oprema općenito nisu jeftini.
Krnić kaže da lovi najviše od sviju zbog velike volje i upornosti u svojoj strasti. I zato, osim znanja, ima dosta uspjeha pa su ga zapazili trgovački predstavnici ribolovnog pribora koji mu doniraju opremu za testiranje. Nakon ulovljene šampionke stigao mu je novi Penn-ov štap s rolom no on sam, bez sponzora, nikad ne bi mogao odvojiti 8 i po tisuća kuna, koliko mu ukupno vrijedi oprema.
Zato bi, drži Krnić, uprava NP Krka ozbiljno trebala razmisliti da na vodu uz naplatu posebnih dozvola pusti sve zainteresirane ribolovce iz zemlje i inozemstva, pod uvjetom da im domicilni ribolovci budu vodiči. Ne samo kao jamci da će ih odvesti na najbolja mjesta za štuku, nego i kao čuvari ostalih vrsta ribe.
- More upita imam svakodnevno o mogućnostima ribolova na štuku, no to ne postoji osim za nas odavde. Šteta, jer bi od ribolovaca željnih trofejnih štuka kakvih u Krki imamo više nego igdi, pristojno mogli zaraditi park i mi, budući vodiči. Uostalom, štuka je nepoželjna vrsta i treba je što više loviti, a ja ne vidin razliku između koncesije za banak s domaćim proizvodima i dozvola za vodiče i ribolovce sa strane.
O broju štuka koje je dosad ulovio Alen Krnić nerado govori, nego zainteresirane upućuje na Nacionalni park, gdje je sve evidentirano. Pretkazao je on taj ulov kada smo o njegovu "bakalaru" razgovarali u siječnju. U nekoliko navrata mu se dogodilo da mu "neka zvir" prekine sajlu, jaku upredenicu i pitanje je kolike se još ribe šuljaju Krkom.
Nije to ‘uhvati i pusti‘
-To je ribolov sportskim, udičarskim priborom, ali nije "uhvati i pusti", šta je definicija sportskog načina, nego je cilj što više riba izvaditi iz Krke. Bez obzira na to što je štuka ode nepoželjna vrsta, nije etično govoriti o brojkama - veli Alen. Ipak, za približnu ilustraciju, ispričao je anegdotu sa svoga posla trgovca. Krnić prodaje mješovitu robu razvozeći namirnice u svome kombiju na području Tišnjanske Dubrave i dalje prema Zadru, u dijelu Ravnih Kotara.
- Pita me jedna baka ovih dana da šta san se "tako mlad iskrivija". Pa koga ne bi bolile ruke i ramena - odgovaran joj - nakon što si se borija sa desetak jakih riba teških između pet i deset kili... I dobro, poslin još kurbla i kurbla svoju "Traumu", a ona nikako da upali...
NP ‘Krka‘: Štuka predstavlja opasnost za rijeku, izlov je definiran
Težnje i razmišljanja Alena Krnića i drugih stanovnika naselja uz Krku u vezi s invazijom štuke ne podudaraju se sa stavovima NP-a Krka i zakonodavstva u oblasti zaštite prirode – zaključuje se iz odgovora Nacionalnog parka na naš upit.
Prenosimo ga u cijelosti, a potpisuje ga Katia Župan, glasnogovornica NP-a Krka.
”U zaštićenim područjima Republike Hrvatske, stoga i u Nacionalnom parku ‘Krka”, ribolov je u potpunosti zabranjen sukladno Zakonu o slatkovodnom ribarstvu. Za rijeku Krku štuka je invazivna vrsta ribe koja je u vodotok unesena, nažalost, neodgovornim djelovanjem čovjeka.
Štuka predstavlja opasnost za zavičajne vrste ribe u rijeci Krki, stoga je Javna ustanova ‘Nacionalni park Krka’ sa stručnjacima iz nadležnog ministarstva i znanstvenicima s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradila Protokol za izlov invazivnih vrsta ribe, uključujući i štuku.
Pilot-projekt izlova organiziran je u suradnji s lokalnim stanovništvom obzirom na opasnost koju štuka predstavlja za ostale riječne vrste. Kada se utvrdi konačna metodologija, izlov će se proširiti i na ostale invazivne riječne vrste u Krki. Program izlova štuke vrlo je precizno definiran te možemo reći da je dosadašnja suradnja s lokalnim stanovništvom uspješna. Jedan od uvjeta za sudjelovanje u Programu izlova štuke jest da se ulovljeni primjerak može koristiti za osobne potrebe, ali je zabranjena daljnja distribucija ili prodaja.
Brendiranje štuke kao invazivne riječne vrste u vodotoku Krke suprotno je načelima održivog upravljanja i zaštite riječnog ekosustava. Aktivnosti koje se poduzimaju i koje će biti poduzete u budućnosti u borbi protiv invazivnih riječnih vrsta odvijaju se na zakonski propisane načine, a pomoć lokalne zajednice i odgovornih ribiča u tom procesu od neizmjerne je važnosti.”