Đina Grbin autorica je blagdanske atrakcije u centru Šibenika: Gnomi od ostataka s gradilišta - čudo iz Pekarske ulice

Malo nam za sriću triba - prvo je što pada na pamet kad vidiš ono što je Đina Grbin učinila od svoje Pekarske ulice, na radost brojnih šibenskih mališana i turista koji u njoj ovih dana masovno čine “selfije”.

Maštovita, zaigrana, originalna, kakva već jest i kakvu je znaju njezine mušterije iz “Sani Designa” od ostataka jednog borića s gradilišta u Brodarici, malo crvenih i bijelih krpica što su joj ispale ispod škara, ostale od kroja, učinila je osam malih gnomova, gnomića, zbog kojih zaigra srce svakom onom tko ovih dana prođe Kalelargom.

- ‘Ajme, di ćete opet s menom u novine!’ - rekla nam je na prvu: “Šta ima da sam bila!”

A neko nije nikad, i neće ni bit, kad nema razloga!

‘A, dobro sad, je drago mi je, kako mi nije drago kad vidim kako se dica vesele toj mojoj maloj instalacijici. Ma, ja san to napravila u čas posla, ali najgore mi je bilo nagovorit muža da te puste grane, s Brodarice, di je susjed čistija teren, doveze ode u centar grada. Bile su to puste vriće, sve ih je na ruke nosija, i naravno, putem beštima. Ali, sve je i on zaboravija kad je vidija šta je od svega toga ispalo, pa malo još svićica, pa malo tog blagdanskog duha i ugođaja. Cili su nam vrtići počeli dolazit to vidit! Tribamo i mi sami nešto gradu dat, ne čekat baš uvik da nam neko drugi sve napravi, da dođemo na gotovo, jel tako?” - ćakulamo sa Đinom i njezinom Barbarom, nevistom i ujedno zaposlenicom. Ma što zaposlenicom, “Katicom za sve”, livom i desnom rukom u salonu.

Zlatne ruke

Uložile su u to sve skupa nešto materijala, i jedan radni dan, a cure se smiju kad je meni palo na pamet kako je ovo sve skupa očiti - i još jedan - dokaz da Šibenik ne može bez - kita. Po njima se se poznavao, kita od smrike je bila za crno, maslina za bilo, a borić je bija za Opol. Ovo su danas, sasvim u duhu vremena, Đinine bezalkoholne kite, koje opijaju ljepotom i blagošću blagdana, znak da nas duh još nije napustio i da život u ovom našem starom, tisućljetnom Šibeniku, u njegovoj drevnoj kamenoj jezgri, još uvijek makar tinja.

Živila nam Đina, sto godina, a mi se s tobom radovali tvom srcu i tvojim zlatnim rukama!