Emilio Menđušić, voditelj Sokolarskog centra kod Šibenika autor je jednog od dva svjetska atlasa: U peru je sve znanje (FOTO)

Kad poslovicu da od šume ne vidiš stablo čuješ u šumi, a poslovica se, naravno, u prenesenom smislu, odnosi na - pero, onda si sigurno na pravoj adresi: usred šume u Dubravi pored Šibenika, u Sokolarskom centru, koji je sad već davnih dana izmislio i osmislio njegov voditelj Emilio Menđušić.

I on, i cijela njegova obitelj, supruga Alemka i djeca Ema i Alina. Kćerke su sve svoje slobodno vrijeme provodile volontirajući u Centru, završile škole i odletjele iz gnijezda, a supruga Alemka je stomatologinja i uz svoga supruga glavni akter svega što se u Centru oduvijek događalo.

Premda sada u šumi vlada duboka zimska tišina, Menđušići se pripremaju za proljeće i sezonu koja će Sokolarskom centru ponovo donijeti brojne posjetitelje. Uz ostalo, uz mnoge priče o znanosti ove ili one vrste, o životu s prirodom i ekologiji, a sve se priče prelamaju kroz ptičji svijet, ove će sezone u središte pažnje staviti još jednu priču - priču o peru.

- Kad se tako intenzivno baviš pticama kao što mi to radimo, skoro zaboraviš da su pokrivene perjem! Gdje god se okrenete, taj ptičji pokrov najčešće je nešto samorazumljivo, nešto što s uginućem ptice odleti u smeće. A pero - to je pravo čudo prirode. To je najsloženiji tjelesni pokrov kod kralješnjaka, u peru je zabilježeno - sve! Naravno, kompletan DNK, pa i sve što ptica konzumira i od čega i gdje živi, i otrovi, i starost, naprosto sve! Na internetu sada postoje dva atlasa pera, jedan je američki, a drugi naš, iz Sokolarskog centra Dubrava.

Svake godine imamo oko dva milijuna pregleda - znači, nekoga to zanima i nekome je to važna tema. Mi imamo jedinu kolekciju pera grabljivica u Hrvatskoj, imamo i osteološku zbirku u kojoj su sve njihove kosti. Svojevremeno smo imali i projekt za izdvajanje DNK iz pera, ali to je bilo preskupo i nismo mogli namaknuti novac. Međutim, u toj je našoj kolekciji zauvijek zapisano puno toga pa će jednom možda na red doći i ekstrakcija DNK. Uz pomoć DNK moglo bi se vidjeti i kolika je populacija naših autohtonih vrsta grabljivica. Mi nismo uspjeli, niti to danas u Hrvatskoj itko radi. Mi smo se, nekako, okrenuli proučavanju pera u funkcionalnom smislu i sad smo u toj priči. I u pripremama da je, kao i druge naše priče, na jedan atraktivan način, multimedijalno, prezentiramo posjetiteljima.

Menđušići su već sada prepuni raznih informacija o peru, a razgovor bi mogao trajati satima, toliko su te priče zanimljive:
- Još se Darwin počeo pitati zbog čega je perje pauna mužjaka različito od pera ženke... Danas se, naravno, o tome već poslovično sve zna, a jedno je sigurno: cijela teorija evolucije temelji se na ženskom izboru. Na tome koji će paun imati ljepše perje... i što će paunica odlučiti, s kim će nastaviti vrstu. Zanimljivo, ženkama su oduvijek najprivlačnije metalik boje... i- zanimljivo - to su i danas vrlo česte boje u modnoj industriji!

Kreativnost i umijeće

Čovjek u prastarim zajednicama posegnuo je za perom, i počeo se kititi radi svojih žena. Da ne govorim o tome kako se u to umiješala kreativnost i umijeće, i da se tako počela rađati umjetnost... To je onaj neutilitarni dio. A kad bismo počeli priču o praktičnoj uporabi pera, odnosno njegovih mehaničkih i fizikalnih karakteristika - ne bi nam bilo kraja. Od prve strelice do zrakoplova, od početaka pismenosti do računalnog pisma...

- Kako?
- Uzmite samo strelicu i složenu dinamiku leta strijele, toga najubojitijeg oružja. Poznat je streličarski paradoks: strelica se, zapravo, opire kretanju naprijed, i bez pera ne bi pogodila ništa! Dodavanje pera stvara rotaciju, oružje prodire dublje u tkivo - za razliku od koplja - lakše se približiti plijenu, a možeš se i sakriti kad gađaš. Pero na strelici je stabilizator projektila, ono osigurava preciznost, udaljenost i veličinu rane na plijenu, ono je garancija da će projektil doći do željenog cilja. Kasnije, ta je mehanika pera primijenjena na svakom projektilu, oružju koje leti zrakom, ali i na zrakoplovima raznih vrsta, dan-danas.

Braća Wright dugo su promatrala ptice prije rada na svom izumu, tragedija Leonarda je u tome što se njegov doprinos aeronautici počeo koristiti dugo iza njega...a priča o Ikaru lijepo govori da ljudske udove ne treba koristiti za ono za što ih Bog nije stvorio...

Što se pera za pisanje tiče, Menđušić uz smiješak kaže da je i u toj svrsi često bilo - ubojito. Koji put ubojitije od bilo kakva oružja. Cijela povijest pisanja počela je s perom:
-...S perom je počeo i brži, ukošeni način bilježenja, a brzina je omogućavala da se razmak između misli i zapisivanja smanji. Pisanje perom stvorilo je kurziv, a kurziv i danas postoji kao font u svakom računalu! Sve je bilo jednostavno: uzmeš iz guske oruđe za rad, uzmeš obojenu tekućinu i bilježiš. Što se guske tiče... ona je vrlo važna životinja. Ima barem 20-30 pera koja se mogu koristiti za pisanje. Ima i paperje - savršenu izolaciju u pokrivačima - a ima i meso, jaja i mast... Dakle - više nego korisna ptica.

No vratimo se - peru. Može li svako pero koristiti istoj svrsi?
- Naravno da ne. Za grijanje možete koristiti perje guske, ali ne i perje kormorana. Kormoran roni i struktura pera nema hvataljke za zrak. Guska koja pluta ima hvataljke za zrak da može plutati. Upravo radi hvataljki njezino je perje izolator. Perje pingvina nikad se ne smrzava, njegova struktura odbija kapljice vode. Ne biste vjerovali koliko je iskustava iz ptičjeg svijeta korišteno u konstruiranju letjelica.

Kolekcija

- Rekli ste da imate jedinu kolekciju perja grabljivica u Hrvatskoj. Po čemu su ona karakteristična?
- Kod njih su uloge sasvim drukčije. Pero kod naših grabljivica nije ukrasno, one su predatori, moraju se moći prikradati i biti neuočljive. Kod njih je sve u letu, a ne u „obojenoj“ pojavnosti. Kolibrić na sebi ima 38 boja, grabljivice tek nekoliko. Kod grabljivica su ženke naprosto veće, a i familijarni odnosi su drugačiji: tu svi love. Kod grabljivica nema tipične podjele ženskih i muških poslova.

- Rekli ste da će vaša priča o peru koju pripremate za posjetitelje Sokolarskog centra imati nekoliko cjelina... Pretpostavljam da nismo obišli niti njezin mali dio...
- Da, to će biti priče o peru i pismenosti, peru i oružju, tj. strelici, peru u razumijevanju djelovanja evolucije, peru u letenju... Da, nismo spomenuli niti mali dio te priče koju ćemo uvrstiti u naše edukativne sadržaje u centru za posjetitelje. Napravili smo i „Darwinovu kapelicu“ u kojoj ćemo pričati dio te priče, uz izložbu pera. Za tu smo svrhu nabavili kolekcije pera, sva su ona, kao i naša kolekcija pera grabljivica, pohranjena u beskiselinskim kutijama, u uvjetima u kojima se čuvaju u prirodoslovnim zbirkama. Pokazat ćemo i neke predmete urađene od pera, prije svega pisaljke. Negdje se to koristi kao sjajan suvenir - kod nas za tu proizvodnju nema interesa. Cijela naša povijest je povijest iskorištavanja prirode, toga izvora svih resursa. Nekad smo u tome bili manje sposobni pa se ekološki sustav lakše oporavljao. Sad smo postali nadmoćni - „rezultati“ se vide. Neke su vrste, pa i ptičje, već nestale zbog naše potrebe za mesom, jajima ili perjem. Perje male havajske zebe korišteno je za izradu plašta tamošnjih otočnih kraljeva. Za taj je plašt bilo potrebno skupiti, odnosno ubiti, 25.000 ptica. I tako je nestala mala havajska zeba...

- Ne samo havajska, i suvremenija modna industrija od najranijih se dana prilično „bazirala“ na ptičjem perju...
- Pero je ukras od prapovijesti. U zapadnoj Europi postaje masovnija pojava u vrijeme industrijske revolucije. U vrh su izbila nojeva pera - perje Barbarina noja, pa guščje perje, šareno perje ptica iz Polinezije... Pred kraj 18. stoljeća perje je bilo gotovo isključivo muški ukras. Bio je to preslik prirode: muškarcima ukras, ženama kuća. Nakon toga muškarci perjem počinju ukrašavati žene. Dvadesetih godina prošlog stoljeća ubijanje ptica radi modne industrije poprimilo je takve razmjere da je američki predsjednik Roosevelt naredio da se napravi zakon o ubijanju ptica u preletu, u migracijama. Od tada je, nekako, počela i moderna, zaštitarska era, prvi potpisnici deklaracije bili su Amerika, Kanada i Engleska. Sve to je počelo zbog pera!

- Do tada je već stradalo dosta ptičjeg svijeta...
- Da, ali već se pomalo počelo misliti na posljedice. Zapravo bi se moglo reći da se nakon 1930. perje vraća svojoj „prirodnoj“ ulozi, ukrašavanju. Predstave na pozornicama Las Vegasa ili Pariza ni danas se ne mogu zamisliti bez pernatih ukrasa čineći lijepa bića još ljepšim. Naravno, perje u Moulin Rougeu nije više perje divljih ptica. Ne možete ni zamisliti kolike su 1890.-1930. bile cijene, recimo šešira, s pravim ptičjim perjem: šešir je znao stajati jednako kao i stan, a za učiteljsku plaću mogla su se kupiti - dva šešira s nekim perjem! I sad je svako toliko pero u modnoj uporabi, no ne više u toliko velikim i raskošnim kreacijama, i ne od divljih ptica.

I tako... to malo pero više nije moguće izdvojiti iz našeg života, a toliko je malo i notorno da i ne razmišljaš o njemu dok se ne upustiš u to razmišljanje. E, to želimo pokazati našim posjetiteljima, uz sve ostale priče koje za njih imamo u Sokolarskom centru u Dubravi.