"Bilo ljeto ili zima, u šibenskoj fontani sve štima!" Nije reklamni slogan, ali bi mogao biti jer je i na -8 Celzijevih stupnjeva, koliko je bilo jučer ujutro, u najprivlačnijoj šibenskoj fontani usred parka Luje Maruna bilo života.
Doduše usporenijeg no inače, budući da je i sedrena stijena obrasla mahovinom bila pod korom leda, ali se moglo zateći pokoju barsku kornjaču ili nekog ukrasnog japanskog koi šarana kako tromo pliva. Neke su ribe, umrtvljene od hladnoće, bile pri samome dnu, polegle na sloj mulja, a glasno je društvance posjelo na okolne klupe kao da je proljeće. Škljocali su i fotoaparati hvatajući ledeni motiv sedrene krune, samo dokazujući da je stara šibenska fontana neodoljiva u svako doba.
– A di su druge beštije? – upitao je sa zebnjom u glasu Šibenčanin koji tu redovito hrani golubove. Ptice mami uvijek svježa voda koja u tankom vodoskoku stalno prska iz vrha sedre, no njega brine da led nije pokosio ono mnoštvo kornjača koje se po suncu uzveru na stijenu i satima se sunčaju pozirajući turistima. Zahvaljujući neodoljivom dahu života koji je vodena fauna unijela u staru šibensku fontanu prenijevši ga na cijeli đardin pod crkvom Gospe Vanka Grada, taj je mali svijet postao jedan od najviše fotografiranih motiva, premašujuću po tome kriteriju, neslužbeno, čak i katedralu sv. Jakova, UNESCO-ovu kamenu kraljicu ljepote i sklada.
– Bez brige, kornjače hiberniraju i podvuku se pod sedru, a i ribe se umrtve i smanje životne funkcije na minimum. Od ovakve zime sigurno im neće biti ništa budući da ni onaj jači i dugotrajniji led prije šest godina nije ostavio nikakvih posljedica. Eto njih za koji dan opet na vrhu sedre, dočim malo ugrije sunce – umiruje Siniša Burić, donedavni direktor "Zelenila", sada zamjenik direktora novog komunalnog poduzeća "Zeleni grad".
Ako neće zima, ribe će sigurno pomoriti previše kruha koji završi u fontani, koja je ipak zatvorena voda, upozorava Burić i apelira na građane, ma koliko im namjere bile dobre, da ne bacaju nikakvu hranu. Neka poštuju vidljiv znak upozorenja da je hranjenje zabranjeno jer životinje redovito dobivaju posebnu, akvarističku hranu.
Burić s ponosom ističe da je fontana postala pravim turističkim brendom Šibenika otkako ju je prije desetak godina odlučio naseliti kornjačama i ukrasnim šaranima. Kornjača je sada 40-ak, redovito imaju pomladak, kao i ribe, a neke su kornjače bivši vlasnici donijeli u Šibenik na udomljavanje iz drugih krajeva zemlje kada se strelovito pročulo za živu šibensku fontanu.
– Ako ta fontana i nije snimana više od katedrale, postala je poznata i svakako bi je trebalo uvrstiti u neku turističku brošuru grada, zajedno sa Sv. Jakovom – predlaže Burić.
Na toj fontani zapravo je sve živo, osim željezne ograde, i klesanog kamena koji okružuje tu neveliku vodu. Nabujala je i sedra donesena tko zna kad s Krke: život hrani život i gromada se povećala gotovo za metar u širinu otkako su došle kornjače i šarani, govori Burić o toj maloj prirodnoj atrakciji usred grada, kojoj je lani minute televizijske reportaže posvetio i talijanski RAI 3 snimajući dokumentarac o europskim fontanama.
