Frano Kekez, bivši kandidat u showu "MasterChef", odbio je sudjelovati u daljnjem natjecanju. Naime, u prethodnoj sezoni bio je među top 50 kandidata. Iako je pokazao zavidne tehničke vještine, ipak se nije plasirao među 16 najboljih. Frano je prvostupnik matematike i fizike, dolazi iz Hrvaca, za sebe kaže da je hrabra i drska osoba, a najveća su mu podrška roditelji. Glazba mu je bitna kao i hrana.
- Ja vjerujem da sam hrabra i drska osoba koja se ne boji izraziti sebe, pa makar ispaštao ili se sukobio s mainstreamom, iako se po defaultu ne bih smatrao nekim alternativnim likom. Naučio sam postupati racionalno, iako sam veliki emotivac. E da, odreći će me se rodbina i mnogi meni najdraži ljudi ako ne kažem Hrvat katolik - kaže Kekez.
Opisao nam je iz kojeg mjesta dolazi.
- Hrvace su jedna od većih općina u zemlji, udojena u svoj cetinski identitet od kojeg se ne odmiče. Identitet koji ljubomorno čuva tradiciju i sa sprdnjom gleda na pomodarstvo i trendove. Prostor je to na obalama Peruće i Cetine, s četrdeset izvora između tri prelijepe planine Kamešnice, Dinare i Svilaje. Prostor nadosobne ljepote, koji te učini sitnim i zdravo vrati u rođene cipele. Živim s ocem i majkom, trebao bih nešto uštedjeti, to mi je prioritet, a i u svježoj sam ljubavnoj vezi - govori.
Otkrio je kako je izgledao njegov put od samih početaka do danas.
- Prvi posao po prekidu studija s dvadeset godina bio je u jednom autokampu u Makarskoj. To poduzeće je imalo u sezoni više od stotinu zaposlenih, a kako sam ja prije toga imao iskustvo rada u očevoj firmi, gdje nas je bilo malo i gdje smo radili za sebe, a ne plaću, nisam se uklopio. Nakon dva tjedna dao sam otkaz i počeo raditi u obiteljskoj firmi za održavanje gospodarskih vozila full time. Inače dva puta sam napravio pauzu od obiteljskog posla, šljakajući honorarno i skupljajući najzanimljivija životna iskustva.
S 27 godina ozlijedio sam rame i ponovno se upisao na fakultet. Tad sam preko student-servisa radio na posuđu u menzi splitskog studenskog centra, najvećoj menzi u državi. Tu su me zvali Brzi Gonzales. Posljednju godinu i tri mjeseca radim u prosvjeti, što mi jedno novo, lijepo i potpuno drugačije iskustvo. Trenutno sam nastavnik matematike i fizike u osnovnoj školi Josipa Jovića u Aržanu - otkriva nam.
Duhovno bogatstvo
- Završio sam opću gimnaziju u Sinju. Prvi put sam upisao matematiku na PMF-u u Splitu s dvadeset godina, ali tad sam bio jako neozbiljan i prekinuo sam studij. Nakon ozljede tetive u ramenu s 27 godina upisujem matematiku i fiziku u Splitu te završavam prvi stupanj tog smjera. Trenutno izvanredno studiram istu grupu predmeta na fakultetu Prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru. Matematiku sam upisao vođen pragmatikom i činjenicom da sam kao dijete bio jako uspješan na natjecanjima, pa je bilo razumno pretpostaviti da za to imam i određen talent. No iskreno, nisam očekivao da će me studij matematike i fizike, osobito teorijskog dijela matematike, u tolikoj mjeri formirati kao osobu i duhovno obogatiti.
Ponosi se, kaže, onime što je naučio. Frani su najveća podrška u životu roditelji.
- Sigurno dugujem zahvalu roditeljima iako su mi, prije svega, uvijek bili više materijalna podrška. Zbog svog načina razmišljanja, ponašanja i želja često sam dolazio u sukob i s njima, s onom dozom mladalačke drskosti koja teško trpi savjete. Naime, meni je uvijek bilo važnije da se nešto događa, nego da sam u nešto siguran. Moram priznati da mi je brat, unatoč kardinalnom neslaganju, uvijek pomagao kad mi je bilo potrebno - kaže.
Glazba i junetina
Glazba mu je, kaže, u životu važna kao i hrana.
- Sjećam se da sam kroz faze odrastanja slušao različite žanrove, od death metala pa do klupske elektronike. I dandanas mi je ideja kulturnog uzdizanja i katarze otići slušati i razbacati se na nekog talentiranog DJ-a. Volim tu pećinsku atmosferu, tu sam u svom elementu, no televiziju rijetko gledam otkad sam se ponovno upisao na fakultet, a od žanrova preferiram povijesne filmove - govori. Otkrio je što najviše voli jesti te koju kuhinju preferira.
- Obožavam junetinu. Steakove, burgere, gulaše, lešade, pečenke od junetine naprosto obožavam. Čak postanem i nervozan ako mi padne razina željeza u krvi. Najbolje jelo od junetine je volov rep, a peferiram francusku kuhinju. Najviše volim da me osoba za koju kuham inspirira da se posebno potrudim, tad je inspiracija svuda oko mene. Najdraže mi je raditi sa sezonskim namirnicama koje mogu sam pronaći u prirodi ili vrtu, sa svježom ribom, domaćim mesom - nastavlja Frano.
Od limunade do ručka
Razmišljao je i o otvaranju vlastitog restorana.
- Bio bi to restoran s nekoliko barskih stolica i dostavom. Uglavnom bih pripremao povoljna gotova jela od domaćih namirnica koja su treći dan najbolja, tipa boeuf bourguignon. Držim da je moguće napraviti bolji posao s četiri-pet izvrsnih povoljnih jela i dostavom, nego s nekom glomaznom kartom. Već sam dobio nekoliko jako ozbiljnih ponuda za posao, koje sam odbio u ovom momentu - otkriva.
Ljubav prema hrani, kaže, dio je dalmatinskog i cetinskog identiteta.
- Valjda sam kuhati zavolio jer volim udovoljiti ljudima. Otac izvrsno kuha iako nije profesionalni kuhar i počeo sam kuhati uz njega. Pravim limunadu od treće, a cijele ručkove od svoje četrnaeste godine - kaže.
Hoćemo li Franu opet gledati u "MasterChefu" ili u nekom drugom kulinarskom showu?
- Ne vjerujem, ali sigurno ću podijeliti s vama neku snimku putem društvenih mreža. Planovi za dalje? Go with the flow, a nadam se nekom povoljnom kreativnom i financijskom toku - zaključuje Frano Kekez.