Kad matematika nije bauk nego zabava: Ovoj mladoj Šibenčanki zadaci su obična stvar, a mi smo jedva shvatili čime se bavi

Budu li supružnici Marijana i Danijel Mileta ikada potražili veći stan, onda bi to moglo biti najviše zato što uskoro neće znati gdje bi smjestili stotine medalja koje njihova sjajna djeca Toma, Lucija, Antea i Mare osvajaju na karataškim natjecanjima državnog i regionalnog značaja.

Mare, učenica 5. razreda osnovne škole je dugoj niski više od stotinu svojih zlatnih odličja ovih dana pridružila i jednu staklenu plaketu, priznanje da je ovogodišnja svjetska prvakinja u mentalnoj aritmetici međunarodne organizacije franšiza škola Malac Genijalac. Obučavanjem posebnim metodama koje su osmislili japanski psiholozi i drugi stručnjaci, kroz igru, zabavu i rješavanje matematičkih zadataka potiču se i razvijaju kognitivne sposobnosti i intelektualni potencijal djece.

Cijela globalna mreža prostire se u 14 zemalja s 28.000 polaznika, a svake godine ogledaju se na aritmetičkoj olimpijadi u svojim posebnim disciplinama. Tako je Mare, polaznica šibenske podružnica Malca Genijalca favoritkinja u tehnici dualnog anzana, a natjecanje je provedeno u svim podružnicama te su rezultati kasnije uspoređeni budući da zbog pandemije olimpijada ove godine nije organizirana.

Nositeljica ljubičastog pojasa u karateu koji trenira od 6. godine, Mare je u međuvremenu također postala prvakinjom Balkana gdje pripada 11 država, višestruka je državna prvakinja, a lani je čak bila dvostruka državna šampionka - u svojoj i starijoj kategoriji.

Sve joj je lagano

Biti prva sa zlatom oko vrata toj je 11 godišnjoj, nasmijanoj i otvorenoj djevojčici nesklonoj samohvali obična stvar, kao nekome dobar dan i pomoz' bog, pa što ne bi bila najboljom u još jednoj disciplini kada je obje te njezine preokupacije u slobodno vrijeme silno zabavljaju, kako kaže, a i škola joj nije nikakav bauk. Naprotiv, sve joj je lagano.

Mare je nesumnjivo talentirana matematičarka, a ja sam isto tako oduvijek talentiran, no u matematičkom neznanju, pa sam je zamolio da mi objasni što je to dualni anzan? Je li to teže ili lakše nego nekoga istriskati lijevom nogom? - opisujem Mari kako smo se šalili u moje vrijeme obilježeno bezbrojnim kung fu filmovima i Bruce Leejem. Nasmijala se i odmah nam je bilo lakše nastaviti razgovor.

- U isto vrijeme se izmjenjuju dva zadatka s po 400 brojeva i ja nakon toga, zbrajajući i oduzimajući napamet, bez papira, moram napisati rezultat oba zadatka. Brojevi se izmjenjuju svake 2,5 sekunde i to je brzina računanja od 400 milisekundi, objašnjava Mare.

Kada se na videozapisu facebook stranice šibenskog Malca Genijalca promatra kako usporedo rješava zadatke, neobično je i to što pomiče prste ruke u visini glave, što je zapravo vizualizacija rada s pomičnim kuglicama abaka, običnog prastarog računala naraštaja i naraštaja pučkoškolaca kroz povijest s kojim polaznici te škole počinju raditi. Kako postaju sve vještijima, pomagalo više ne koriste, nego ga zamišljaju pred sobom dok brzinom munje prebiru brojeve.

Trening mozga

Znači da Mare naročito dobro barata s obje polutke mozga istodobno što je preduvjet da se ukupni potencijali svakog od nas najbolje razviju.

-To je nešto što je najlakše opisati kao gimnastiku mozga. Moguće je mozak tako izvježbati razvijajući mu funkcije, ali u dječjoj dobi, kako kažu učitelji u toj školi. Mozak starijih već je stekao puteve koji se ne daju tek tako ispravljati, dopunjuje Marin otac Danijel, inače zamjenik gradonačelnika Željka Burića.

On je Mari i sestri joj blizanki Antei predložio da posjete Malca, pa ukoliko im se svidi, nakon upoznavanja s programom, neka se onda upišu.

- Uveli smo kod sve djece pravilo da u svakoj aktivnosti koje se poduhvate svojom odlukom ostanu barem jednu školsku godinu. Ako im se nakon toga više ne sviđa, tada naravno, mogu izaći po svojoj volji, ali ne prije, budući da odustajanje od nečeg nakon kraćeg vremena nije dobra osobina, objasnio je roditeljsku pedagogiju u domu Mileta otac Danijel.

Majka i on su logistika, omogućuju djeci aktivnosti koje ih zanimaju i prevoze ih kada god treba. Ima tu kilometraže!

Pitam Maru ide li joj bolje matematika otkako se podučava u mentalnoj aritmetici? Na to se malo zamislila i nasmijala budući da s matematikom, a ni s drugim školskim predmetima nikad nije imala ikakvih teškoća. Moja sugovornica skromna je djevojčica i jedva se od nje dade izvući da je odlična učenica 'od vrha do dna'.

Po vlastitoj ocjeni, 'u školi je dobra' i to bi bilo najviše što o tome ima za reći, iako kroz sve razrede ima prosjek 5.0. I to da je u dualnome anzanu oborila dotadašnji svjetski rekord može se pročitati tek na web stranicama Malca. Mali Šibenčani već se ističu, te je lanjski pobjednik u Marinoj kategoriji bio Toni Cvitković, a ona nesebično ne propušta spomenuti sestru Anteu, koja je od nje pak, dvostruko brža u tehnici izravnog računanja, dok se u sekundi izmjenjuje deset brojeva! I Antea je ove godine prvakinja Hrvatske u karateu u svojoj kategoriji, 4 kilograma lakšoj.

Karate

Mare međutim, primjećuje da je otkako uči mentalnu aritmetiku hitrija i bolje usredotočena u karateu, naročito u radu s nogama i u njezinom se glasu osjetilo da joj je tatami karataškog borilišta najviše pri srcu.

Danijela to ne čudi, budući da su u karateu važni preciznost i koncentracija. Mileta je inače 'stemovac' obrazovanjem, i sam je bio vrstan učenik i student te je objasnio kako su se to u njihovoj obitelji spojile sklonosti roditelja. Točnije, tko je od roditelja za što zaslužan u smislu genetike djece.

- Krv ipak nije voda, nasmijao se objašnjavajući da je sportska motorika njihovih četvero djece na majku, koja je bila trofejna karatašica, prvakinja bivše države u svojoj kategoriji, a dobro ovladavanje mentalnim mozgalicama njegov je doprinos.

Mare je vrlo zahvalna učiteljici mentalne aritmetike Kseniji Kovač koja ju je vodila do prvakinje u dualnom anzanu, no Ivan Zoričić, njezin trener u karate klubu Šibenik 1066., ipak je za Maru trener svih trenera. Ne čudi, jer im je kao drugi otac, koliko vremena provode trenirajući na tatamiju.

- On je najbolji trener, kaže Mare, a u klubu su sve sestre i brat Toma. Lucija je najstarija, i sama je bila dobra natjecateljica, a sada pomaže Zoričiću da u timu šampiona Mileta bude sve kako treba kada su na turnejama.

Pitam Maru kako je Tomi među sestrama. Osjeća li se kao kralj?
- Prije smo se on i ja tukli, ali više ne, odgovorila je. Nisam zapitkivao je li koškanje možda prestalo kada je Toma spoznao da i njega, u nekoj milisekundi može sustići triska nogom, no, znam što Mare želi biti kada naraste. Liječnica, neonatologinja, baš to i ništa drugo.