Naš reporter našao se u Skradinu oči u oči s Putinovim oligarhom Abramovičem: ‘Pripremali su bakanalije, a on je samo popio pivo‘

Sankcije protiv Rusije radi njezine invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine zakačile su i ruske bogataše, oligarhe koji su svoje milijarde držali u stranim zemljama.

Blokadom imovine i sami su trebali platiti buletu za rat u Ukrajini i podržavanje predsjednika Putina ponajprije zbog povlastica na čijim su krilima stekli imovinu i aktualni status. Ranije ih je šira javnost poznavala po njihovim bizarnostima, raskoši, krstarenjima svijetom, ali i po velikim poslovima.

Jedan od njih među najpoznatijima svakako je i Roman Abramovič. Nekoć veliki trgovac naftom, kasnije vlasnik mnogobrojnih tvrtki, a do uvođenja sankcija i londonskog nogometnog kluba "Chelsea".

Ali, ruski multimilijarder nije se dao smesti. Pobrinuo da stvar riješi na svoj način. Odlučio je, naime, svoje carstvo - nekretnine, flotu luksuznih jahta i oko četiri milijarde dolara prenijeti na svoje sedmero djece i time izbjeći zapljene.

O tome je nedavno izvijestila i francuska novinska agencija AFP, uz njegovu fotografiju iz sadašnjega doba, što je prenijela i naša "Slobodna Dalmacija". Roman Abramovič pretežito boravi u Londonu, ali u posljednje vrijeme putuje s izraelskom putovnicom.

Prigoda je to da ga se još jednom prisjetio kada se našao u našim vodama sa svojom jahtom-krstaricom "Eclipse", dugom 160 metara. Krstareći Jadranom doplovio je i u Skradin, u tamošnju ACI-jevu marinu.

Brzo se za to saznalo, pa smo odmah pohitali onamo. I uistinu, najprije smo ga sa skupinom njegovih tjelohranitelja zatekli na skradinskoj rivi, a onda je s njima krenuo u šetnju gradićem.

U kratkom hlačama, sivoj majici i s papučama na nogama. Sličio je više nekom malome od kužine na brodu nego na ono što jest - na milijardera. Nitko mu nije smio ni blizu prići.

Ipak, kad se zaustavio pod zvonikom crkve i jednom djelatniku marine darivao modru majicu, odlučili smo mu prići. Nitko nas nije omeo, nakon što je Abramovič svojem društvu mahnuo rukom.

Zametnuli smo razgovor, nekoliko riječi pozdrava na ruskom, pa na engleskom, i fotografirali ga. Bio je vrlo raspoložen i hvalio naše Jadransko more, našu obalu i otoke.

Fasciniran je bio i posjetom slapovima Krke. Njegova svita samo je gledala. A od Skradinjana smo saznali kako su ugostitelji za to vrijeme za svoje bogate goste pripremili sve što su imali. Ribu, školjke, janjetinu, vina i druga blaga.

Ali, ekipa je na jednoj terasi, onako s nogu, samo popila pivo! I mi s njima. Oprostili smo se, a nekoliko minuta kasnije otprašili su gliserom do usidrene jahtu, koja je istoga poslijepodneva kliznula prema Šibeniku i otvorenu moru.

U Skradinu i danas ima ljudi koji se Abramoviča i zgoda s njim dobro sjećaju.