Nisu Fabergeova jaja, ali svojom ljepotom i gracioznošću nimalo ne zaostaju za pisanicama koje krase poznate europske umjetničke galerije.
Dunja Palaversa, umirovljena magistra farmacije iz Metkovića, svoj je hobi pretvorila u sofisticiranu umjetnost, svake godine uveseljavajući sugrađane novim tipom pisanica od kokošjih, guščjih i nojevih jaja. Pri tome se koristi različitim tehnikama, poput dekupaža, crtanja, omatanja tkaninom, šaranja voskom, a osim klasične tehnike bojenja, jaja i rezbari, i to malom zubarskom bušilicom.
Za obradu i oslikavanje jednoga jaja Dunja utroši i po tridesetak sati, ovisno o tome koliko je šara zahtjevna. Ukratko, to su istinska mala remek-djela, koja su javnosti predstavljena u izložbenom prostoru Prirodoslovnog muzeja Metković, gdje su se stopila s prikazom skladnog suživota čovjeka i prirode.
Pjev ptica koji vas okružuje i šum vode u prostoru pretvaraju posjet Muzeju u jedinstveno iskustvo zvukova, glasova, svjetla i riječi. Provodeći ugodno vrijeme u Muzeju, svatko tu pronalazi priču koja ga nekako povede u sjećanja na njegov zavičaj, a izložba pisanica gospođe Dunje u uskrsno vrijeme ponovno je obradovala zaljubljenike u ljepotu. "Načipkana" jaja, jaja oslikana različitim tehnikama, "jetkana" jaja, "ukrajinska" jaja – samo su dio filigranskih vještina gospođe Dunje.
Gospođi Dunji ne nedostaje ideja. Entuzijazma i znanja ima napretek, pa kad se svi ovi preduvjeti već poklope, vrsna umjetnica i ne može iznjedriti ništa drugo doli izvrsne radove.
Jaja nastala iz Dunjinih ruku možemo podijeliti u dvije grupe: jedna su sasvim bijela, s minimalističkim geometrijskim prorezima, a na drugima su čitave plohe oslikane cvjetnim motivima i nježnim nijansama boje.
Zbog svojeg oblika i dovoljno čvrste ljuske, jaje je vrlo prikladan predmet za bojenje/pisanje. Za to se mogu uzeti jaja bilo koje ptice, premda su danas najčešća kokošja. U prošlosti su se jaja bojila na prirodne načine različitim biljkama, premda na tržištu ima mnoštvo boja, pa i jestivih. Gospođa Dunja koristi različite boje. Pozornost plijene jaja obojena u različite nijanse nebeskoplave. Nikad ne biste pogodili kako je došla do takve boje. Jaja se potope u vodu u kojoj se kuhao crveni kupus. I ako se jaje ostavi duže da stoji, plava nijansa je tamnija.
Gospođa Dunja izrađuje pisanice tridesetak godina. Počne već oko Nove godine da bi ih stigla dovršiti do Uskrsa. Najprije ih je dijelila prijateljima, da bi ih javnosti prvi put predstavila u izlogu svoje ljekarne. Prva su jaja bila ukrašena crveno-bijelim kockicama i tako je to krenulo. Njezini su prijatelji za svaki Uskrs očekivali nova unikatna jaja – prisjetila se. Poslije su došle čari interneta i moglo se puno toga naučiti.
– Ako ste zainteresirani za nešto i ako stvarno imate osjećaj za lijepo, onda vam je dosta vidjeti kako se nešto radi. Najprije sam jaja bojila običnim bojama, iscrtavala ih flomasterima. Zatim je došla tehnika pačvorka, što se mnogima svidjelo. Za to se koriste stiroporna jaja, koja se oblažu tkaninom. Svake je godine bio neki novi doživljaj, što bih ja vidjela ili bih sama došla do nečega.
Pozornost posebno plijene čipkana jaja.
– Za ovu tehniku koriste se isključivo guščja jaja. Dosta su velika i na njima je najlakše rezbariti. No teško ih je nabaviti. Znate kakva je situacija u Slavoniji, gusaka više nema puno, ali ipak imam kćer u Vinkovcima pa mi zet nabavi jaja da ih imam za izradu – govori nam Dunja.
Pačja i kokošja jaja lakše je pronaći, a do nojevih je sasvim slučajno došla na jednoj farmi blizu Sesveta, gdje je nabavila pet komada. Uz čipkana uskrsna jaja, tu su i prekrasne pisanice koje izrađuje crnim voskom i bojama koje nanosi u slojevima, što je poprilično zahtjevno. Riječ je o jednom od najstarijih tradicionalnih načina ukrašavanja uskrsnih jaja u Hrvatskoj. Uskrsna jaja Dunje Palaverse rađena su s puno mašte, ljubavi i strpljenja i po mnogočemu su posebna.
Čipkanog jaja ne bi bilo bez male, vrlo precizne zubarske bušilice, koja joj je dobro služila posljednjih desetak godina. Ali ove se godine pokvarila, i to na rezbarenju nojevih jaja. Ta su jaja tvrda, imaju debelu ljusku i zahtijevaju puno veći napor da ih se probije – otkriva nam Dunja.
Jaje se najprije ispuše, a zatim se precizno buše filigranski motivi, koji se poslije stapaju u čipki. Sve minijaturne šupljine povežu se i premažu. Posao je toliko pipav i precizan da rezbarenje jednog jaja traje dosta dugo. Ali Dunja ne odustaje. Mirnom rukom i oštrim okom izradi nekoliko tisuća milimetarskih rupica na tankoj ljusci jaja. Posao nije nimalo lak jer se stvara velika prašina, a i ljuska jaja je krta, lako se lomi.
– Dogodi se da pukne na samom kraju. Onda ga lijepim i trudim se popraviti ga. Da biste nešto takvo radili, stvarno morate imati veliku ljubav – kaže Dunja, kojoj su jako draga i takozvana ukrajinska jaja. Upravo je u Ukrajini bojenje jaja dovedeno do savršenstva, to je u toj zemlji posebna vrsta umjetnosti.
– Žao mi je zbog svega što se sada događa Ukrajincima. A vidite, oni su imali prave akademije na kojima su učili ukrašavati pisanice. To je kod njih dignuto na jednu višu razinu – reći će Dunja, koja je uspjela nabaviti nekoliko kataloga sa shemama izrade "ukrajinskih" pisanica. Tu svaki motiv i svaka boja nešto znače.
– To su jaja bojena voskom s tri do pet boja. Tehnika je vrlo komplicirana. Nabavila sam izvana čak električnu pisalicu za vosak. Počnete na bijelom jaju pisati voskom od svijetle do najtamnije boje. Boje se redaju sve do crne, a kad se na kraju otopi vosak, imate crno jaje s crvenim, zelenim, plavim, žutim i narančastim ukrasima – otkriva nam. Bilo pačje, guščje, kokošje ili nojevo jaje, svako od njih ima svoju priču i novi život koji im je udahnula gospođa Dunja.
