Ova žena promovira baštinu Krešimirova grada: ‘Vidjeli ste šibensku kapu na Svjetskom prvenstvu u Katru? Ja sam je napravila‘

Kandidatkinje u izboru za ‘‘Šibensku grandecu‘‘ opisali smo kao ‘‘žene koje pomiču granice i koje svojim profesionalnim, amaterskim ili volonterskim radom promoviraju Šibenik i njegove vrijednosti‘‘, a druga kandidatkinja koju predstavljamo u ovogodišnjem izboru za tu titulu – doslovno je to. Žena koja promovira šibensku baštinu po cijelom svijetu i to ručnom izradom šibenskih kapa, šibenskog veza te apliciranjem šibenskih boula na torbe, haljine, narukvice i pojaseve.

Riječ je o Dubravki Đurđević, vlasnici kućne radinosti ‘‘Šibenik‘‘, koja se kukičanjem intenzivno bavi unazad 10 godina, odnosno otkad je otišla u mirovinu nakon 34 godine rada kao daktilografkinja na Općinskom sudu u Šibeniku.

Nikad ne miruje

– Pletem od 17. godine, tada sam radila neke stolnjake, plela dici, plela unucima dekice i slično, a kada sam otišla u mirovinu, počela sam se intenzivno time baviti jer za ovaj posao ipak trebate puno vremena, a dok sam radila i uz dvoje male djece bilo je jako teško naći vremena još i za to. Tome sam se posvetila da mi kao umirovljenici prođe vrijeme jer nisam tip koji može ne raditi ništa i samo misliti o starim danima – uz osmijeh nam kaže Dubravka.

Nikša Stipaničev/Cropix

Rođena je u Novoj Gradiški, a život ju je doveo u Šibenik kada je imala samo sedam godina. Otac se preselio u grad zbog posla i poveo obitelj. Kako i sama kaže, ‘‘vaš grad‘‘ nije onaj u kojem ste se nužno rodili, već onaj u kojem ste odrasli, u kojem ste proveli radni vijek, u kojem ste stvorili obitelj i život. Priča o šibenskom vezu i šibenskim motivima započela je kada joj je došao prijatelj Dragan Petrović, strastveni Funcut, i zamolio je da mu napravi jednu šibensku narukvicu.

– Pravo da vam kažem, ja tada nisam imala blage veze kako ću je napraviti. Tri dana sam se mučila s tom narukvicom dok je nisam napravila kako spada, i prve mušterije koje su naručivale te narukvice bili su upravo Funcuti. Od toga je sve počelo, a ostalo je povijest – veli nam Dubravka.

Nakon toga nastavila je s izradom pojaseva, preko bocunića u šibenskom vezu, torbica, privjesaka pa sve do haljina. Njezine haljine i tunike doživjele su i nekoliko modnih revija, jedna je održana čak i ‘‘preko bare‘‘ u Americi, a Dubravkin rad prepoznala je modna dizajnerica iz Splita Katarina Gvozdanović s kojom surađuje i danas. Za svoj rad i sudjelovanje na brojnim sajmovima, dobila je brojne zahvalnice, priznanja i nagrade, između kojih je i srebro za uspješan nastup na 37. hrvatskom salonu inovacija i 8. izložbi inovacija.

Oporavak uz pletenje

– Za Udrugu ‘‘Kamenčići‘‘ sam radila jednu donacijsku modnu reviju za koju sam na sve modele haljina ručno napravila šibenski vez, a, između ostalog, napravila sam i haljinu za Ivanu Kovač kada je izvodila pjesmu ‘‘Šibenska grandeca‘‘ na Večerima dalmatinske šansone te je odnijela nagradu publike i žirija – sjetno će naša sugovornica.

Za napraviti jednu šibensku kapu treba deset sati rada

Nikša Stipaničev/Cropix

Na pitanje prenosi li svoje znanje i iskustvo na djecu i unučad, odgovara kako oni za to baš i nisu zainteresirani, ali i kako ovakav posao ipak prvo treba voljeti. A kad nešto volite, onda vam ništa nije problem, dodaje Dubravka.

Koliko Dubravka voli to što radi, dokazuje i činjenica da je ni bolest, liječenje ni težak oporavak nisu spriječili u stvaranju originalnih šibenskih suvenira. Operirala je rak dojke, bila na kemoterapijama, a drugi dan nakon operacije, sjela je na krevet i – plela.

– Meni je ovaj posao puno pomogao u mojoj bolesti. Nisam se predavala, nisam dozvoljavala crnim mislima da me obuzmu i dok bih plela, nisam imala vremena razmišljati što mi se događa. Kada sam išla u bolnicu na operaciju, svjesno i namjerno sam ponijela kukicu i konac i rekla sama sebi, ja ću tamo ležat i plest – kazuje nam ova hrabra kreativka.

Štandove sa svojim rukotvorinama imala je svugdje, bila je dio svakog Srednjovjekovnog sajma u Šibeniku i Adventure, na kojoj je izlagala kuglice i zvona za bor sa šibenskim vezom te zimske kape s prepoznatljivim šibenskim motivom. Sada radi po narudžbi, a hoće li i ovu sezonu na štand – ne zna. Nije lako svaki dan sjediti na suncu po desetak sati, ističe, a za ručnu izradu jedne šibenske kape treba joj čak deset sati.

Odmah na posao

– Ja svoje radove prepoznajem i jako sam se iznenadila kada sam u prijenosu Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru, na televiziji vidjela čovjeka sa mojom šibenskom kapom – smije se Dubravka.

Puno narudžbi prima i za izradu malih šibenskih kapa u povodu krštenja ili pričesti, a za nju stroj ne postoji.

– Ma vjerujte mi, ono što ruka može napraviti, ne može niti jedna mašina – dodaje.

Nikša Stipaničev/Cropix

Kukičanje je ne umara, dapače, čak je i odmara, a dok ne dovrši ono što je zamislila – ne staje.

– Ako u glavi zamislim neku torbicu ili nešto, nebitno koliko je sati, ja si skuham kavu, popijem je i pletem. I dok ne dovršim ono što sam zamislila, nema spavanja. Ako ostavim za sutra, ideja će ispariti, uostalom i sutradan uvijek nosi nove obveze – govori nam ova snažna žena.

Materijal financira sama svojom skromnom mirovinom, jer, kako i sama kaže, poticaje koji su joj se nudili nije htjela.

– Zaista sam se iznenadila kada sam primila vijest da sam kandidatkinja za ovogodišnju ‘‘Šibensku grandecu‘‘, iskreno nisam ni znala da su bile prijave. Ne znam tko me prijavio, ali svakako mu hvala – zaključuje Dubravka Đurđević.