Ova dva prizora nemaju nikakve međusobne veze, osim što ih približava usko vremensko razdoblje, već stvarno dalekih šezdesetih godina, kad se Šibenik budio iz pustoši i posljedica razdoblja Drugog svjetskog rata.
Kako su sredstva javne komunikacije, medija, kako danas kažemo, na svim razinama bila ograničena, društveni život, pojavom znakova oporavka, bio je u to doba poprilično razgranat i raznovrstan.
Eto, uzmimo šibensku Poljanu iz toga vremena, koja je danas sa svih strana okružena gradilištem. Na njoj nema automobila, a nije ih mnogo bilo ni u gradu. Mnoštvo ljudi ispunilo je jedne sunčane zimske nedjelje najpopularniji šibenski trg. Na desnoj strani fotografije, pred pješačkim prijelazom, vidi se s prijateljem momak u odori jugovojske, ročnik, "remac", kako se tada govorilo za "mladu vojsku".
Nije to bio nikakav masovni miting, kojih je u to doba inače bilo napretek. Svijet je jednostavno izišao u šetnju. Poljanom bez i jednog vozila, đerdinom do rive, katedrale i vijećnice i natrag Kalelargom, ponovno do Poljane. Neki su to, s nekom vrstom ironije i neslane šale, nazivali "đirom od nike stvari…".Stariji će se Šibenčani sjetiti toga značenja. Nema buke, nema mirisa neugodnih para izgaranja iz auspuha. Nitko im ne smeta. Milina jedna!
A na drugoj slici - druga priča. Graciozna djevojka profinjena profila lica, u stiliziranom kostimu klauna, reklamira češki cirkus „Praha“ koji je gostovao u Šibeniku s ogromnim šatorom u Dragi, gdje je danas Autobusni kolodvor i danima dupkom punio sva raspoloživa mjesta. Cura se zvala Rio Rita Dubicka i bila je kći jednog od direktora cirkusa, istaknuta artistica na trapezu, visoko nad arenom bez zaštitne mreže. Plijenila je svojim šarmom i nastupom, a imala je za to vrijeme i neke veze sa Šibenikom.
Naime, nju i još dvije djevojke iz trupe, angažirala je kao modele šibenska tvornica odjeće i modne konfekcije, odavna propale Revije, čija je stara zgrada na obali prije mjesec dana do temelja srušena. Cirkusni kostim djevojka je u nekoliko navrata zamijenila kreacijama ženskih jakna i mantila, a pod tvrđavom sv. Mihovila s pogledom na grad, snimao ju je i pisac ovih redaka. Za to joj je ponuđen i honorar koji je ona uljudno odbila. Uz neke druge, Rio je zasigurno bila jedna od najljepših, ad hoc odabranih manekenki što ih je Šibenik vidio.
Ipak, ostala je vjerna svojoj osnovnoj, artističkoj karijeri.