Krčke štuke – ka svoje muke – blaguje na Veliki Petak i za Badnjak Alen Krnić iz Gornjih Krnića na Konjevratima. Ne treba njemu (pre)skupi bakalar, nego sam ulovi i osuši ribu raspolućenu rezom na leđima da joj izvadi glavnu kost, malo je prodimi u pušnici kod rođaka, braće Đakovića u Gorišu i napravi „krčki bakalar“. Štuku priprema i svježu: filetiranu, izrezanu na fete, friganu ili na gradele.
A ne klanja se zubacu! – uvjerio se i ovaj novinar pišući o ribolovcu i jednako vještom lovcu iz Šibeniku nedalekih Gornjih Krnića.
Alenu jedino treba spustiti se kanjonom do Krke i svoga vrtla na obalama rijeke, sjesti u barčicu i dobiti štuku. Ide mu to od ruke, kao malo kome. Vadi ih iz rijeke kada god mu šune.
Alena je dopala velika ribolovna čast da ostvaruje i dva neslužbena svjetska rekorda, zlatni i srebrni za štuketine nešto lakše od 30 kila, o čemu smo pisali na stranicama ŠL-a i na portalima „Šibenskog“ i „Slobodne“. Štuki prija dubina Krke gdje rastu zbog obilja domaće, spore ribe nesvikle na tako strašnog, unesenog grabežljivca. – kaže Alen. Svjetsku rekorderku recimo, ulovio je nema tome puno, kod izvora Torak, na dubini većoj od 30 metara!
Priča je poznata, no ponovit ćemo je ukratko: štuka je invazivna, strana i štetočinska vrsta u kraškoj rijeci s izvorom kod Knina i ušćem kod šibenske Jadrije. Ta riba, koju je netko ispustio u gornjem toku, kod Knina, ne sluteći da poteže vraga za rep, guta sve od reda. Ona je doslovce kao onaj morski pas iz poznatog evergreena Željka Brodarića Jape „Da mi je biti morski pas“ – beštija koji grabi i torpeda!
Kada u proljeće narastu „snižne vode“ Krke i prepune korito rijeke, tada se štuka dade uloviti i dosta nizvodno, u Bilicama, u Stublju. Srećom, pa ne može dugo preživjeti. Dočim Krka prestane od mora praviti „bevandu“ – odnosno kada se smanji gornji stupac slatke vode, lakše od mora, ugiba uslijed većeg salaniteta.
Nacionalni park Krka uveo je režim štukina izlova bez ikakvih ograničenja i ekskluzivno pravo ribolova isključivo udičarskim načinom, dodijelio domicilima uz Krku među kojima se Alen ističe ulovljenim glavama. Raljama, točnije. Štuka je invazivna vrsta, ne pripada „zelenookoj ljepotici“ šibenskoga kraja, no, tko će je izloviti? Govori Alen: "Što je više lovim, kao da je sve više ima, toliko se namnožila!"
-Mislim da je nemoguće izloviti ju. No, uz puno truda i s dobrom momčadi, koja bi na rijeci bila svakodnevno, dalo bi se štuku barem svesti na podnošljive količine. – kaže Alen. Udarnik u ribolovu, udarnik u lovu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....