Rade Šerbedžija s Majom Sever posjetio potresom pogođena područja: ‘Što nisu srušili ratovi dokrajčili su potresi‘

Rade Šerbedžija je posjetio potresom pogođena područja i o tome napisao emotivan tekst za Autograf. Napisao je da je odmah htio pridružiti se ljudima koji su tamo otišli pomoći, ali ga je tada mučio neki bronhitis.

- Kada se dogodio taj strašni potres u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim gradovima i selima... pohitali su ljudi iz cijeloga regiona bivše države da pomognu koliko mogu i da iskažu svoje prijateljstvo. I odjednom, nisu bile važne političke partije, svjetonazori, nacionalnosti i religije. Došli su Ljudi za Ljude. Da pomognu. Da budu tu…, započinje rade svoj tekst.

- Sve ono što smo do tada vidjeli na televiziji ili pročitali u novinama ne može se mjeriti s onim što smo ugledali vlastitim očima i doživjeli, srećući te ljude i slušajući njihove ispovijedi... Lica koja srećemo među tim ruševinama i pustim poljanama, meni su toliko prisna i familijarna, kao da gledam svoje stričeve, tetke i rođake iz moga rodnoga kraja. Isti je to narod koji je u vrijeme velike kataklizme koja ih je zadesila u Drugom svjetskom ratu, pjevao iz sveg glasa: ”Kordun, Bosna, Banija i Lika, to je, druže, čvršće od čelika…” nastavlja on.

U Baniji je Šerbedžija bio sa svojim prijateljima koji od početka, pa i sada kad su mnogi prestali posjećivati područje, organizirali humanitarne akcije i pomažu unesrećenima.

- Moja prijateljica Maja Sever kreće se među ovim ljudima kao Majka Tereza, ali ne s patnjom nego s nekom radošću i optimizmom na licu. Svi je poznaju i ona gotovo svakoga zna. Spremna da pomogne svakome, ona gotovo trči, od jedne do druge kuće, dajući savjete i zapisujući pojedinačne želje i potrebe.

- Kordun, Bosna, Banija i Lika, to je, druže, čvršće od čelika. Ali ne i od potresa, dodajem zabrinuto…, završio je glumac svoj tekst na Autografu.