Šibenka Nina Mrvica nadarena je kuharica, a o spizi piše na svojem blogu: Za sve je kriva bakina šalša od pomidora!

Kad bi stari Šibenčani pitali svoje žene "šta ćemo za ručak?", povremeno bi ih znao dočekati odgovor: "Danas nema ništa, Gonge bili kužinu!" A Gonge je bio pitur kojega su Šibenke rado stavljale u usta kad im se ne bi kužinavalo. Naša sugovornica Nina Mrvica nema baš potrebe spominjati taj izraz jer toliko voli kuhati da je otvorila blog na kojemu piše o jelima koja sprema. Svoju je online kuharicu krstila imenom "Bake me" ("Ispeci me"). U njoj Nina piše s posebnim zanosom, a sve ono što skuha uredno potkrepljuje fotografijama.

U njezinu je slučaju za sve kriva bakina šalša od pomidora.
– Baka je pripremala najbolju šalšu od pomidora! Obožavala sam gledati kako je priprema. Vjerujem da je upravo to jelo probudilo moju znatiželju i ljubav za kuhanjem – počela je našu ćakulu talentirana šibenska kuharica Nina Mrvica.

U vašoj se obitelji ljubav prema kuhanju prenosi s koljena na koljeno. Majka vam je također vrsna kuharica?
– Moja je majka odlična kuharica. Mogu reći da sam od nje dobila dobre temelje kad je riječ o kuhanju. Osim različitih tradicionalnih specijaliteta, poput pašticade i njoka, ona sprema savršene kolače. U našoj se kući uvijek nešto kuhalo i peklo. Mi smo prava dalmatinska obitelj. Kod nas se sve odvija oko stola punog dobre spize.

A onda ste to sa stola u jednom trenutku poželjeli podijeliti s drugima. Otvorili ste blog…
– Nakon rođenja drugog djeteta ostala sam kod kuće. Zajedno sa suprugom donijela sam odluku da zaustavim poslovnu karijeru. Moj dotadašnji posao regionalnog voditelja prodaje jednog lanca drogerija oduzimao mi je puno vremena. Iako je to iznimno zanimljiv i dinamičan posao, koji sam voljela, mislim da je bila ispravna odluka da ga malo ostavim po strani i posvetim se djeci.

I kuhanju?
– Točno. Odjednom sam imala više vremena za stvari koje me zanimaju. Počela sam sve više kuhati, istraživati strane kuhinje, čitati kuharice i smišljati jela. To je bio prvi korak prema nastanku bloga. Sve se odvijalo spontano. Prvo sam krenula s prikupljanjem tradicionalnih recepata iz moje obitelji. Željela sam ih imati sve zapisane na jednome mjestu. Tu se rodila ideja za blog. Odlučila sam sve te recepte i moju zaljubljenost u kulinarstvo podijeliti s drugima. Iskreno me veselila pomisao da će moji recepti biti dostupni svima.

A što ćemo sutra?

Kućanice, kuharice gotovo svake večeri prije spavanja razmišljaju o tome što će sutra kuhati. I vas, pretpostavljam, muče ista pitanja?
– Super ste postavili pitanje! Naime, mene to uistinu ne muči. Uživam u smišljanju ručka, odlasku na tržnicu, procesu pripreme hrane... O tome što ću kuhati često razmišljam tijekom dana. Ipak, navečer, kada djeca zaspu, imam više vremena za čitanje i planiranje. Kao i svaka domaćica, pravim plan što kuhati i što kupiti od namirnica za sutrašnji ručak.

Koju kuhinju preferirate?
– Po tom sam pitanju prava Dalmatinka! Obožavam mediteransku kuhinju. Uz nju sam odrasla, ona mi je temelj za sve. Makar iz svake kuhinje koju proučavam imam nešto omiljeno. Francusko slastičarstvo, američki street food, azijski umaci…

Ne bježite od eksperimenata?
– Nipošto! Volim eksperimentirati, pa to je najzanimljiviji dio kuhanja i pripreme jela. Kreativnost tada upravlja kuhačom. Prilikom kuhanja, pa tako i eksperimentiranja, važno mi je poštovati namirnice i osnovni recept po kojemu se ravnam. Ponekad samo balansiram začine, a ponekad jelo poprimi drugi izgled. Tu nema pravila.

Postoji li vaša omiljena hrana, jelo koje biste mogli pripremati svaki ili gotovo svaki dan?
– Šalša od pomidora! No, ima još puno jela kojih se ne mogu zasititi i koje rado spremam. Obožavam tjesteninu i različite umake, kolače sa sirom, rožatu…

Je li vaša šalša barem na tragu bakine?
– Moji ukućani tvrde da je gotovo identična bakinoj. Ipak, koliko god se trudila dovesti je do savršenstva, bakina je za mene bila posebna. Ona je znala idealno dozirati začine, maslinovo ulje, dužinu kuhanja i količinu šalše na tjestenini. Njezina je šalša bila umjetnost!

Izvrsne reakcije

Kako na blog reagiraju čitatelji, vaša okolina, prijatelji?
– Kad sam krenula s idejom o stvaranju bloga, zamišljala sam kako će izgledati interakcija s čitateljima. Mogu reći da me je iznenadilo koliko me je ljudi počelo pratiti na društvenim mrežama. Gotovo svakodnevno šalju mi poruke. Prije nekoliko dana jedna mi je cura poslala slike svoga prvog tarta u životu, napravljenog po mojem receptu za tart sa smokvama. Upravo mi je to najdraži dio cijele priče. Reakcije su vrlo pozitivne. A moj je blog relativno nov, tek mu je nešto više od mjesec dana.

Je li teško sve to stići uz dvoje male djece?
– Blog je još uvijek samo moj hobi, ne stvaram si pritisak. Kuham, fotografiram i pišem kad imam vremena. Priznajem da mi se dogodi da žarko želim nešto spremiti, a ponekad prođu i dva dana dok to ne realiziram. Tako je, vjerujem, svima s malom
djecom.

Lako je djeci i suprugu kad mogu birati što će imati za ručak ili večeru...
– Djeca su navikla da se kod nas uvijek nešto kuha. Kći obožava pomagati u kuhinji i pravi je mali chef. Sin i suprug su pravi gurmani. Ponekad se jedva uspiju dogovoriti što ću im kuhati! Kod nas su ručak ili večera vrijeme za obitelj i druženje. To nam je jako važno i dio je naše tradicije.

Imaju li oni omiljeno jelo, jesu li izbirljivi?
– Imaju. Sin je najmanji, pa još ne jede sve što skuham. On voli jela s tjesteninom i mrkvu, u svim oblicima. Kći obožava rižote, a suprug moje punjene paprike.

A kakav bi to bio razgovor s kuharicom i "food blogericom" da nam ne oda barem jedan svoj specijalni recept? Uživajte u paradižotu.