Šibenka Vera Trojan (80) i ovog će Uskrsa prijatelje, rodbinu, susjede i znance obradovati svojim originalnim uskrsnim pisanicama. Šibenskoj javnosti već je omogućila da uživa gledajući njezine pisanice na još jednoj, u zadnjih deset godina, izložbi pod nazivom "Radost Uskrsa" koja je prošlog tjedna otvorena i Gradskoj knjižnici. Osim 160 ukrašenih kokošjih jaja, ove je godine pripremila i iznenađenje – tri "zlatne" pisanice nojevih jaja.
Radi i noću
– Godinama su me mnogi pitali zašto ne ukrasim nojeva jaja, a ja sam govorila – nikad. Međutim, moj sin Srđan je bio uporan i zadnjih tri, četiri godine bi pred Uskrs donosio nojeva jaja, ali ja se nisam dala. Eto, sve dosad, kaže neumorna, naoružana strpljenjem, simpatična i samozatajna gospođa Vera. Ukrašavanjem jaja počela se baviti prije više od četiri desetljeća i još uvijek, u obiteljskoj kamenoj kući u središtu Šibenika, čuva prvo "zlatno jaje" koje je ukrasila.
– Moja majka je bojila jaja za Uskrs i lijepila na njih sličice Isusa, anđela, cvijeća ili leptirića. Tako sam i sama radila dok nisu došla djeca, a kasnije i unučad, pa sam rekla zašto ne bih pokušala nešto novo, drugačije. Eto, tako sam počela. Ispuhala bih jaje, obojila ga i ukrasila zlatnim trakama – sjeća se Vera.
S godinama su pisanice postajale bogatije, bivalo ih je sve više i hobi je prerastao u svojevrsnu strast. Ne zna točan broj, ali kaže da je sigurno napravila više od tisuću pisanica. Ne zna niti koliko ih je darovala, ali zna da je to učinila od srca. A u njezinoj kući je na stotine pisanica: u vitrinama, košarama, ukrasnim posudama... Satima sjedi za stolom, boji, lijepi, plete, veze... Kaže da zna "uhvatiti" i dva sata iza ponoći.
Igla i povećalo
– Ne mogu reći idem sad sat, dva raditi pisanice. Ne ide to tako, već kako mi dođe, i nikad ne znam unaprijed kako će pisanica na kraju izgledati. Zato je svaka unikatna. Sve ide iz glave, dok radim – govori nam. Za ukrasiti jedno jaja treba joj oko četiri sata. Nakon što ispuše sadržaj jaja, utapa ih u uljanu boju i ostavlja da se boja posuši. Tek tada slijedi ukrašavanje trakama, zlatnim ili srebrnim, ali i drugim bojama, stavlja šljokice, perlice i druge ukrase koje radi sama ili kupuje.
– Sve to lijepim i pri tomu se koristim priborom za nokte i velikom iglom za šivanje, pomaže mi i povećalo. To je posao koji traži dosta vremena, strpljenja i preciznosti. Mene to odmara i opušta, a sreća dolazi na kraju kad vidim što sam dobila. Sad su me malo izmučila nojeva jaja jer su puno veća od kokošjih i teško je njima baratati. Ali, uspjela sam – na kraju će Vera, dodavši da joj je najveća radost kad vidi da se njezine pisanice i drugima sviđaju.
Facebook i kolači
Veru sve zanima i nikad joj nije dosadno. Završila je za učiteljicu, ali nikad nije radila jer joj je pokojni suprug bio obrtnik pa se ona posvetila obitelji. Vješta je i u izradi raznih vrsta ručnog rada, radi igračke, tapiserije, voli čitati, odlaziti na izložbe, a često je i za računalom.
– Godine nisu važne ako čovjeka nešto zanima. Tako sam ja lijepo kupila laptop, naučila osnove da se mogu njime služiti i otvorila Facebook stranicu! Volim učiti i otkrivati nove stvari. Pa moramo i mi stariji ići ukorak s vremenom, zar ne – rekla je Vera u šali.
Dodajmo da pravi i izvrsne kolače jer sadržaj jaja ne baca, pa u njezinoj kući svakodnevno ima slatkih zalogaja, u što smo se i sami uvjerili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....