Srđan Trojan, roker i samouki graditelj glazbala: ‘Gitaru od drače s Danila izradio sam za stotu godišnjicu naše Jadrije‘

Prošla godina bila je među ostalim, u znaku Jadrije, najstarijeg šibenskog i jednog od najpoznatijih kupališta u zemlji. Poznata po svojim kabinama sa šarenim vratima, toliko upadljivim s mora, Jadrija je u ovoj godini obilježila 100. obljetnicu, a tome je svoj doprinos dao i Srđan Trojan, roker, glazbenik, samouki graditelj glazbala i uporni tragač za “dalmatinskim, odnosno šibenskim soundom”.

Napravio je “jadrijsku” gitaru, također poluakustični instrument opremljen magnetima za sviranje na pojačalu i s njom upotpunio zbirku gitara i basova izrađenih prethodnih godina. “Šibenka” se recimo, zove njegova dvovrata mandolina urešena karakterističnim ornamentom sa šibenske kape, a da bi magija Šibenika, ne samo u posebnom tonu glazbala, nego i izboru materijala bila potpuna, treba reći da je “Šibenka” recimo, izrađena od trešnje iz dvorišta velike košarkašice Danire Nakić, s dijelovima od javora koji mu je poklonio poznati šibenski stolar Rudi Ninić, a s prirodnim šer-lakom premazao ju je Zvonko Mijić, restaurator antiknog namještaja.

Nikolina Vukovic Stipanicev/Hanza Media

Ne manje važno, i Trojan je od djetinjstva napajan jednostavnim hedonizmom ljetovanja na Jadriji, u kabini zajedno s ocem, majkom i starijim bratom Alfredom, poznatim šibenskim klasičnim gitaristom. Tu se živjelo, pjevalo, sviralo i u jadrijskoj “Masnoj ulici” redovito kuhalo ono što bi more dalo u ribi i školjkama. Srđan i danas, s vlastitom obitelji tako provodi ljeta, a na pitanje što bi to bio “jadrijski” sound glazbala odgovara bez imalo premišljanja:

– To je najlakše opisati kao zvučnu podlogu dok se na Jadriji, za stolom u hladu borova blaguje nešto iz mora. Prepoznat će to svatko tko je barem jednom osjetio tu atmosferu – osmjehuje se Srđan.

”Jadrijska” gitara je instrument na kojem će se, uz ostale iz moje radionice, stvarati ambijentalna glazba koju skladam, neka dočara naše jadrijske užitke – kaže Srđan, zanimanjem električar specijaliziran za elektromotore.

Neću mahagonij

Snimat će, nastavlja, u sljedećoj godini, zasad s kolegama i prijateljima profesionalnim glazbenicima Sinišom Smirčićem na solo gitari, udaraljke koje je Trojan također izradio svirat će bubnjar Joško Karlo Škarica, a Srđan će muzicirati na basu. Napravio ga je tako da se, u pogledu tehnike sviranja može koristiti kao klasični kontrabas i bas gitara. Kada na red dođe snimanje tonskog materijala, Trojan opet neće morati nigdje izvan svoje obiteljske kuće na šibenskoj građi. U prizemlju već godinama ima opremljen tonski studio u kojem vježbaju mladi šibenski bendovi, a koristio ga je i “Parni valjak”, Gibonni, Helena Bastić...

Nikolina Vukovic Stipanicev/Hanza Media

Eksperimentirajući sa zvukom svojih glazbala, Trojan je došao do zaključka da mu “ne treba mahagonij pored naše trešnje”, a “jadrijsku” je gitaru, zanimljivo, u cijelosti izradio od drva kojeg kod nas ima u izobilju, ali nije poznato da je netko prije njega koristio isključivo draču za gradnju žičanog instrumenta.

– Naša Jadrija čista je egzotika, pa sam odlučio da i gitara njoj posvećena bude takva. Drača je s Danila, bila je impozantnih dimenzija s neobično jakim deblom i dobio sam poseban zvuk – govori Trojan dok prebire po gitari. Svi su instrumenti njegove izrade uistinu posebni: pomalo robusni, neuobičajenog dizajna, ne sjaje se onako kako smo navikli, no svaki je i umjetničko djelo, sa specifičnim potpisom autora.

– Namjerno svoje instrumente izrađujem u rustikalnom stilu, da bi izgledali što prirodnije – objašnjava Trojan. Za “Jadrijsku” kaže da je tih instrument kada se svira bez pojačala.

– Da sam htio glasniju gitaru, kombinirao bih smreku radi rezonancije, međutim ja ne idem za jačinom, nego za bojom zvuka. Želim i na pojačalu dobiti jednak zvuk, zato mi ih posebno izrađuje Eduard Sinovčić, moj suradnik iz Zadra, kao i magnete po mojim naputcima – veli Trojan.

Ne preferira digitalnu opremu i njezino sterilno savršenstvo, te je njegov studio opremljen klasičnim pojačalima, “lampašima”, upravo zbog njihova prirodnog zvuka.

Slijedi fafarinka

A u potrazi za “šibenskim” zvukom, počeo sam graditi gitare, svjestan da za nešto posebno treba posegnuti u znanja starih graditelja instrumenata. Svakako ću izraditi instrument od drveta naše, domaće fafarinke, koje je odličnih svojstava, kaže Trojan.

Nikolina Vukovic Stipanicev/Hanza Media

Instrumente gradi isključivo za vlastiti užitak, iz ljubavi i bez ikakvih komercijalnih težnji. Od prvih dana u graditeljstvu instrumenata poticao ga je nažalost pokojni prof. Božidar Grga, glazbeni pedagog i utemeljitelj Orguljaške škole u Šibeniku. On ga je uputio i u vještinu štimanja tonova na pragovima.

Srđan Trojan od mladih dana bavi se glazbom – prvo kao flautist, potom svirač bisernice u mandolinskom orkestru koji je vodio prof. Grga, zatim kao basist u nekoliko šibenskih bendova. Glazba i Jadrija konstante su u njegovu životu, a svojim graditeljstvom i traganjem za “šibenskim” zvukom, uvjeren je, doprinosi šibenskoj kulturi. U planu mu je izraditi posebne, malene orgulje, sa sviralima od trske s Krke, s čime bi zaokružio svoj graditeljski opus.

– Nastojim stvoriti specifičan zvuk upravo zato što u današnje vrijeme svi zvuče jednako. Ne gledajući, prije si mogao prepoznati basista, bubnjara ili gitarista, a danas je sve postalo isto isključivo radi novca. Ja sam odlučio ne kukati “o tome kako je nekad bilo dobro”, nego vlastitim instrumentima pokazivati put mlađima. Pa ako žele, neka stanu, razmisle...

Nikolina Vukovic Stipanicev/Hanza Media