Uz dvjestotinjak stalnih stanovnika Zlarina, tu je i jedan koji nije na popisu stanovništva, a neće ni glasati na skorim parlamentarnim izborima premda bi to fizički mogao obaviti.
Stanuje u radnom šatoru male otočne tvrtke “Zlarin strojevi”, a odaziva se na ime Stipe.
On je, naime, robot, humanoidni robot, zasad nedovršen, dočim je njegov brat već otplovio put Amerike, kao i toliki Zlarinjani prije njega...
Premda, taj prvi koji sad “živi” u Americi izrađen je u Zagrebu. Tvrtka “Zlarin strojevi” okupila je tamo tim isključivo hrvatskih inženjera. Voditelj projekta je dr. sc. Darko Gojanović, na projektu su radili Goran Jeličić, inženjer elektronike - projektiranje i izvedba mehanike i elektronike, Damir Modrić, magistar elektrotehnike - arhitektura operativnog sustava i njegova realizacija, Marko Cukon, magistar strojarstva - mehanički dizajn i realizacija očiju, Marko Krajnović, ing. elektrotehnike-projektiranje šake i očiju, dr. sc. Saša Mladenović, profesor na Odjelu informatike PMF Sveučilišta u Splitu - komunikacija s robotom, Alen Bašić, ing. elektronike, tada student Informatike splitskog PMF-a - komunikacija s robotom, Luka Kavuščić, ing. elektronike, tada student PMF-a - komunikacija s robotom. Proizveli su humanoidni robot za američkog naručitelja i danas je on dio tamošnje zabavljačke industrije.
Klonovi glazbenih legendi
Dr. Darko Gojanović, koji je radni vijek proveo u Americi, pretežno u Silicijskoj dolini, a o tome smo pisali, osnovao je zlarinsku tvrtku, a nakon povratka iz SAD-a dobio je izvanrednu priliku da u Hrvatskoj proizvodi humanoidne robote za američkog naručitelja. Ideja naručitelja bila je napraviti seriju robota koji bi bili klonovi svjetskih glazbenih legendi kao što su Bob Marley, Jimy Hendrix, Elvis Prisley, Madonna...
- Naručitelj je htio da mi vlastitim 3D printerom po imenu „dragon“ jer ima šest glava koje istovremeno printaju, da isprintamo glavu i tijelo ali... mi smo ponudili izradu kompletnog robota. Prvi zahtjev je bio da se napravi klon po uzoru na čarobnjaka iz Disneylanda, na temu Avatara, koji sve impresionira svojim glatkim gibanjem svih dijelova tijela. Okupili smo tim isključivo hrvatskih inženjera, a da se prethodno nitko od nas nije bavio robotikom, nekmoli humanoidnom robotikom - govori dr. Darko Gojanović.
Krećući od nule ali puni entuzijazma i, naravno, velikog stručnog znanja, za osam mjeseci napravili su impresivnog robota, po odazivu, a i vlastitu uvjerenju, robota u rangu vrhunskih svjetskih robotskih postignuća:
- Evo karakteristika klona kojeg je napravila naša grupa, i koji je sada u Americi: on pjeva, pleše, miče glavom, miče tijelo, ruke, prste, oči, usta. Sinkrono izgovara tekst. Komunikacija je glasovna, kao kod aplikacije na mobitelu. U očima ima kamere i to što vidi prenosi na YouTube. Može se postaviti u bilo koju željenu pozu: vojni pozdrav, molitva, zagrljaj...
Uložili su ogroman trud da bi postigli potpuno glatko gibanje svih gornjih dijelova tijela, od pojasa do glave, i sve to u ritmu odabrane glazbe, odnosno na osnovi postojećih videosnimki zabavljača čiji su klonovi. Taj robot-klon ima više od pedeset motora i dvanaest mikrokontrolera, računala koji svi sinkrono rade.
- U usporedbi s „pravim“ Avatarom koji je tada navodno stajao nekoliko milijuna dolara, mislimo da je naš robot napredniji. Taj prvi je programiran i izvodi stalno jedan te isti program kretanja i pjevanja. Mi s našim možemo i komunicirati!
Njihov je robot predan u jedan od vodećih hollywoodskih studija animacije i tu su dobili ogromno priznanje. Odlučeno je da drugi robot bude lik vodećeg američkog komičara Kevina Harta. U ovom je trenutku završen 80 posto, ali je projekt u prekidu zbog financijskih poteškoća naručitelja - govori dr. Darko Gojanović.
Kevin Hart - to je sad ovaj zlarinski Stipe koji pozira na našim fotografijama!
Za sve poslove
Zanima me - čemu raditi te humanoidne robote-klonove stvarnih osoba?
- U početku je ideja bila oživiti legende od kojih je većina pokojna. Međutim, kako se projekt razvijao, množile su se sasvim komercijalne ideje što se sve može napraviti ovom vrhunskom tehnologijom. Spremni smo krenuti u pravcu niza ideja koje bi bile vrlo funkcionalne u vremenu u kojem živimo - govori nam ovih dana na Zlarinu dr. Darko Gojanović.
Pa nabraja: robot-tajnica sposobna naručiti taksi, rezervirati hotel, putovanja... Robot-maneken, odnosno model u izlogu trgovine gdje bi se mogao gibati u cilju reklamiranja proizvoda; zamislite klona bilo kojeg sportaša koji izvodi kretnje tipične za njegov sport! Ili robot-barmen koji uz posao barmena još i pjeva i zabavlja. Pa roboti u kafićima. Pa robot-kuhar koji peče hamburgere, pizzu, ili - kućanica koja obavlja sve kućanske poslove.
Za potonja dva - kuhara i kućanicu - već sam dala kaparu...
- Ponudili smo Vladi da napravimo humanoidni robot Nikole Tesle za demonstraciju tehnoloških znanja i mogućnosti Hrvatske. I da ne nabrajam... Zna se da će u idućih desetak godina roboti preuzeti osamdeset posto svih poslova. A znanje koje smo stekli i razvili na ovim prvim projektima omogućava nam da robotizaciju i, općenito, automatizaciju primijenimo u raznim sferama ljudskih aktivnosti - govori Gojanović.
Naravno, dotakli smo se i korone. On smatra da baš u takvim vremenima, prilikama i problemima primjena robota postaje vrlo značajna jer smanjuje kontakte među ljudima, pogotovo onima koji su zbog profesije jako izloženi, poput liječnika, policajaca, carinika...
- Neke od mogućih jednostavnih primjena robotike u vrijeme korone je mjerenje temperature kao osnovne indikacije zaraze. To bi roboti mogli raditi na granicama ili bilo kakvim drugim barijerama na kojima se kontroliraju zdravlje i dokumenti. Tada bi robot bio agent, posrednik između zaposlenika i građana. Evo slike: na granici se zaustavlja automobil, carinik robota poravnava s prozorom vozača i preko njega pozdravlja i postavlja pitanja. Robot obavi mjerenje temperature, pregleda dokumente tako što ih skenira i proslijedi na mobitel ili računalo carinika.
Znate što! Pitanje je samo dana kad će se početi koristiti takvi roboti. A naša tvrtka “Zlarin strojevi” već na osnovi dosadašnjih rezultata može - uz financiranje države - bez problema i u kratkom razdoblju razviti takve robote.
Išla sam se uvjeriti sama.
Glavni Gojanovićev suradnik i zlarinska duša tvrtke “Zlarin strojevi” je Goran Jeličić. Na terenu pored svoje kuće u Reškovu podigao je šator u kojem su on i Gojanović izrađivali prve 3D printere kad su se tek počeli pojavljivati u Hrvatskoj, o tome smo pisali.
Taj je njihov šator baš nekako američki! I podsjetio me je na jednog drugog zlarinskog genijalca, Tonija Maglicu, proizvođača legendarne „maglite“ lampadine poznate širom svijeta, koji je svoj biznis počeo u autoprikolici u Kaliforniji.
Tako i ova dva Zlarinjana, točnije - tu oženjena Zlarinjana, u šatoru upravo izrađuju jednog humanoida. Zasad mu samo glava ima ljudske obrise, isprintana je u 3D printeru, ali njegov mozak, odnosno njegovo srce, uopće nisu u glavi nego na - leđima.
To je Kevin Hart, ali dok je u Zlarinu - Stipe.
- Postoji unutrašnji skelet koji se može usporediti s nosećim skeletom ljudskog tijela. Ljuska tijela je od plastike, isprintana u 3D printeru na osnovi modela koji može izraditi vješt dizajner, umjetnik koji će oblikovati glavu i tijelo ako treba na osnovi slika ili skena stvarne osobe. Glava je posebna priča jer treba napraviti masku od silikona tako da se mogu postići efekti mimike lica kad robot govori, pjeva ili gestikulira. Izrada maske je vrlo zahtjevan proces. Sve segmente pokreću motori, prilagođeni jačinom i brzinom tom kretanju. Ruka, odnosno šaka, mora se micati u svim mogućim smjerovima kao i prirodna šaka. Ako robot pleše i pjeva - to podrazumijeva upravo to: micanje dijelova tijela kao u prirodi, ali sve uz pomoć malih motora.
I ovaj podatak: za svaki motor potrebne su barem tri, a većinom četiri žice. Tako da samo za upravljanje motorima postoji 200 signalnih žica u robotovu tijelu..... a to je ono što mene podsjeća na krvne žile u predjelu ramena: neke prozirne cjevčice s nekim žicama koje unutra „teku“.
Gledam zlarinskog robot-stanovnika u fotelji, u šatoru, između njegova dva roditelja, Gorana Jeličića i dr. Darka Gojanovića.
Dovršen je do struka. Kad bude cijeli, imat će sljedeće dijelove: unutrašnji noseći skelet od aluminija, motore i njima pripadne sklopove upravljanja, mikrokontrolore-računala, program kontrole i upravljanja, kamere... i plastičnu, vanjsku ljusku glave i svih dijelova tijela te silikonsku masku lica.
Srce na leđima
Pitam gdje je srce? Okreću mi ga u fotelji i pokazuju četvrtaste sklopove računala na leđima. Goran mi jedno takvo „srce“ pokazuje na dlanu.
Kako komuniciraju sa svojim robotima?
Može preko ikona i tekstova na mobitelu. Na primjer, za zapovijed „sing@dance“ prstom se dotakne ikonica, pojavi se zahtjev da se unese pjesma, svakoj pjesmi pridružen je skup kretnji koje precizno odražavaju tipična gibanja glave, otvaranje usta, kretnje torza, ruku...
- Drugi način upravljanje je glasovni. Robot ima osjetljivi mikrofon negdje na gornjem dijelu tijela u predjelu vrata ili ušiju. Već dugo postoje aplikacije koje su u stanju pretvoriti glas u tekst, a prepoznati tekst pretvara se u komande koje robotu daju naredbu što činiti.
Za sada su razvijene komande: pleši, pjevaj, izgovori određeni tekst, uključi kameru, pozovi Alexu, poziraj u nekoj od predviđenih poza, recimo pozdrav, poza dobrodošlice, pozdrav mira, križanje...
Tko je Alexa?
- Alexa je Googleov asistent kojega se može zapitati bilo što, Alexa odgovara vrlo brzo i vrlo „inteligentno“, sve iz svoje ogromne baze podataka. Robot za sada samo prosljeđuje Alexin glas, ali miče usnicama radi boljeg dojma.
A kako se programiraju kretnje?
- Kretnje su zasnovane na videosnimkama osobe koju želite klonirati, a više je načina da se na osnovi snimke dođe do kretnje robota. Recimo: u studiju se s osam kamera snimaju pokreti osobe, glumca, plesača ili nekoga tko ih oponaša. Na svim ekstremitetima i glavi te osobe pričvršćeni su senzori koji generiraju podatke o položaju u prostoru. Podaci se onda preračunavaju u pokrete motora koji pokreće dijelove tijela robota.
Ili drugi način: svaki se pokret isprogramira i jednostavno proba, vidi kako korenspondira s kretanjem određenog dijela tijela te ponovljenim pokušajima i mijenjanjem parametara dolazi do željenih pokreta.
Bolji je način da netko stoji iza robota, pomiče dijelove njegova tijela. Isti motori koji pomiču robota stvaraju signale koji se upisuju u memoriju računala. Na osnovi snimljenih signala stvaraju se električni impulsi koji onda istim motorima upravljaju.
‘Stvaratelji za stoljeća’
Napokon, kako robot „vidi“?
- U svakom oku ima videokamere. Kamere su povezane na jedno od dvanaest računala-mikrokontrolera. Specijalizirani program obrađuje primljenu sliku i u najjednostavnijem obliku robot sliku šalje na internet tako da svatko može vidjeti što robot vidi. Dodatnom „inteligencijom“- programom, robot može pratiti bilo kakvo gibanje ljudi, i može prepoznavati njihova lica.
Eto, to je priča o Zlarinjaninu Stipi, alias Kevinu Hartu - koji može, ali neće izaći na parlamentarne izbore. I koji je mogao - al ga (još) nisu trebali - pomoći u doba korone.
Za svoja dosadašnja dostignuća, mala zlarinska tvrtka “Zlarin strojevi” dobila je već prestižna priznanja: Srebrno Teslino jaje od magazina VIDI te jednu od deset nagrada i priznanja za doprinos razvoju poduzetništva na području srednje i jugoistočne Europe „Stvaratelji za stoljeća“ za 2019. godinu.
Eto, baš dobro zvuči: stvaratelji za stoljeća!
I šta dalje?
Znali bi kad bi imali ulagača. No, ne misle odustati, odlučili su aplicirati na neke fondove kako bi negdje na Zlarinu napravili montažnu proizvodnu halu, jer već su dobro prerasli „američki“ šator uz Goginu kuću.
Ajde da se i to dogodi na nekom od hrvatskih otoka, i to tako malešnom kakav je Zlarin!!