Što se to događa u moru našem Jadranskom? Na šibenskoj peškariji cijenjenog fruta nema ni u tragovima, barem ne domaćega: Ne mo'š vidit ni crnilo od lignje

Nitko živ ne zna hoće li se ponoviti lanjska, upravo očajno loša sezona lova liganja, no već godinama su pravila u vezi s tim glavonošcem naprosto isprevrtana, tako da se na skosavicu bolje zalijeće u toplijim mjesecima, a kada zebu ruke - što je oduvijek bio najberićetniji štađun njenog lova - tada je najbolje ostati u toplom tinelu i ne patiti, jer od skosavanja nema nikakve koristi. Upravo tako je na ovim stranicama lani ustvrdio Gordan Jurić, predsjednik ŠRD "Brodarica".

Svejedno je ako su u pitanju i najizdašnije pošte od tradicije, lignju zimi kao da netko izbriše s liste morskih bića i da je ovo srednji vijek, vjerojatno bi se razvila ozbiljna teorija o morskome dnu rasušenom poput staroga maštela, pa kroz pukotine u nekakav tamni, neistraženi, mistični bezdan propušta cijenjeni frut koji što više daje malicom, cijenom stremi u vis. Oko Božića lani, lignja je dosegla povijesno visoku cijenu od 150 kuna, a inače ne mrda od ustaljenih 120 "kunića" za standardnu konzumnu klasu.

Lov na 'cedevitu'

- Za ne virovati! Na zlarinskoj rivi, po vrimenu za kratki rukav, love se ozbiljne lignje, i do pola kila! A oni koji brodovima idu na vanjske pošte, vraćaju se s malo ili ništa ulova - govori mi otočanin Damir Vukov Kalabrež za kratkog susreta na šibenskoj pijaci, odmjeravajući raširenim dlanovima mjeru lignje "majkuše".

Ne zna ni sam je li to naznaka da će s lignjama sve biti isto kao lani i prizivam pred oči Zlarinjane kako poredani na svojoj rivi, dok ima darova iz mora, love friške obroke na "cedevitu", jedinstveni ižinj osmišljen prije masovnije uporabe ribolovnih štapova u lovu s kraja. Na okruglo grlo plastične ambalaže popularnog napitka, ispod poklopca s navojem namota se najlon, da bi se skosavica rukom zabacila lako kao s role ribolovnog štapa. Oslobodi se metar strune s toga kalema i hitne, a ostatak najlona se s boce u drugoj ruci ribolovca odmata hitro, bez smetnje. Skosavica se povlači laganijim ili bržim namatanjem na isto mjesto, bez ikakvog mršenja strune, ugodno i lagodno. Ne stane tu puno najlona, no sasvim je dovoljno za lov s te pozicije. Još ako je na drugom kraju lignja, onda se i brk zadovoljno smije.

Lani katastrofa

I Joško Bumber Jole je brko, kao i brat mu Kezo, no slabo su im se brci smijali, niti su se zamastili od liganja prošle sezone, premda su njih dvojica poznat i vrlo vješt ribolovni tandem. Čak ni Kornati više nisu što su bili!

- Moj brat ima iskaznicu domicila u Kornatima, s time i dopušten ribolov, međutim, jako se slabo prolazi posljednjih godina, a lanjska je riječju - bila katastrofa! - ocjenjuje Joško navlas isto poput drugih lignjolovaca. Lani oko Božića, opisuje, ispod Žirja ili u Kornatima - dakle na poštama koje su uvijek bile pojam dobrih ulova – lovilo se tri (3!) lignje na dan. Otprilike dva kila za pet dana, pa kada izračunate utrošak od 100 litara nafte za jedan dobar, višednevni ribolovni vijađ, sve je jasno, napominje Joško Bumber, prisjećajući se ne tako davnih godina kada su zimi u pravilu bez teškoće dnevno lovili svatko svojih pet kila dopuštenog ulova na sportsku ribolovnu dozvolu.

Doduše, lani je izostao i gavun (gira), glavni plijen lignje kada se u jesen i zimi primiče kraju i na pliće pozicije radi mrijesta, tako da razlozi posebno loše sezone možda leže i u tome.

Razlog je prelov

Bumber još uvijek nije počeo loviti, no prati vijesti s mora i situacija je takva da se, u prosjeku, love tri manje lignje na sat, skosavicom noću na brakovima, pa je računica jednostavna i gotovo jednaka poruci Gordana Jurića da je, umjesto patnje na vlazi, bolje biti kod kuće. Možda uz neki TV dokumentarac o lovu na lignje u morima gdje ih ima. Za prave ribolovce uostalom, takvi su filmovi u rangu onih za odrasle, treba se jedino ugodno namjestiti i uživati!

Kada se Joška Bumbera pita, razlog drastične prorijeđenosti lignje je jednostavan: puno je alata u moru, a kako ova naša lignja, kako čuje, nije samo jadranska, nego i sredozemna, pa treba proći Otrant upravo zagrađen kilometrima mreža da bi stigla dovde, sigurno je u pitanju prelov. Doduše, i kod nas se mreže polažu u velikoj dužini i do Bumbera je ovih dana stigla vijest o golemom ulovu gofova i pučinskih cipalja, vjerojatno matica u migraciji za mrijest. Lignje nitko ne spominje, no love te silne mreže stajaćice i njih, nema nikakve sumnje.

Skosavičari u žalosti

Na šibenskoj peškariji lignje nema ni u tragovima, barem ne ove domaće. Možda je i bude, napominje jedna od prodavačica, počnu li migavice ove sezone prvi put raditi 1. studenoga do 1. travnja, mjesec dana kasnije po ribolovnom kalendaru nego proteklih godina. Europska komisija prihvatila je Plan upravljanja obalnim mrežama potegačama resornog ministarstva i odobrila im rad kao tradicionalnim alatima i samo se čeka da EK zgotovi provedbenu dokumentaciju. Bit će to dan žalosti za skosavičare, jer gotovo da i nema lignjolovca koji mrežu migavicu ne smatra glavnom zatornicom liganja nad livadama posidonije u vrijeme mrijesta, tako da sportskim ribolovcima ostane malo i ništa.

To je migavica, a što je s plivaricama i tisućama luksa svjetla, kao velegrad nasred mora kada se svijetli srdela? Ima li na lignju utjecaja što je u nas sedmerostruko povećan izlov srdele i druge sitne plave ribe, koju se skuplja pod svjetlom i potom zapasuje mrežom plivaricom, pitanje je za prof. Jakova Dulčića iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Nasmijao se profesor, ograđujući se da stvar promatra kao biolog, a tema o lignjama i svemu drugom iz mora, kako se obično postavlja, ima najprije ekonomsku, pa i socijalnu potku. Drugim riječima, neki bi htjeli naći lignju na peškafondu kada god ga bace, drugi u mreži, a kako im iz godine u godinu to sve teže polazi za rukom, zvoni alarm.

Majka priroda

- Sve se mijenja i lignje neće nestati, bez brige, no promjene se događaju na očigled i točno je da čovjekovo djelovanje na moru, taj veliki ribolovni pritisak raznih alata utječe i na lignju, čega često nismo ni svjesni - napominje prof. Dulčić, no po njemu su klimatske promjene i zagrijavanje Jadrana još veći uzročnik neprijepornog smanjenja brojnosti lignje. Ona je jednogodišnji organizam, prije ugiba tamo gdje je toplije i također ovisi o temperaturi mora koja raste. Zajedno s intenzivnim ribolovom, to stvara kumulativni učinak, objašnjava ovaj znanstvenik.

Premda je lignja kozmopolitska vrsta i živi u svim morima, pa prema tome podnosi i razne temperature vode, postoji jedno ali: ispod nekih vrijednosti jednostavno se ne može opstati, a osim čovjeka, prorjeđuju je i grabežljivci, strijelke, gofovi i tune, čija se brojnost dosta povećala, smatra prof. Dulčić.

Poklopio se čitav niz parametara zbog kojih možemo zaključiti da prošla sezona nije bila zadovoljavajuća, ali moramo uzeti u obzir da je to ocjena s aspekta čovjeka. Očito, lignja je sklona oscilacijama i s time ćemo se morati pomiriti. Bude je kako kada, a budući da nije toplokrvni organizam, još više je osjetljiva na temperaturne promjene, što je ipak najvažniji parametar. U svijetu im se negdje brojnost povećava, a drugdje smanjuje i sve je u rukama majke prirode - znanosti je nemoguće donijeti ikakvu prognozu - naglašava Dulčić.