Tisućama šibenskih djevojaka približila je svijet mode

Šibenka Ljiljana Stamenković posljednja je od deset kandidatkinja za izbor prve "Šibenske grandece", a koja će o njih tu laskavu tituli ponijeti doznat ćemo 8. ožujka na Međunarodni dan žena u 16 sati na svečanosti u Muzeju Grada Šibenika. Ljiljana je svoj radni vijek kao učiteljica, posvetila odgoju i obrazovanju djece i to uspješno radi 21 godinu, a dobar dio svojeg slobodnog vremena modnom svijetu. Studij razredne nastave završila je 1985. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru, a kao učiteljica radila je u Grebaštici i Žaboriću za vrijeme Domovinskog rata, potom u Betini, pa jedanaest godina u Kistanjama i zadnjih osam godina radi u šibenskoj Osnovnoj školi Tina Ujevića. Udana je, majka 29-godišnje kćeri Lore i ponosna baka šestomjesečnog unuka Adriana. U svijet mode ušla je sa svojih šesnaest godina.
– Kao srednjoškolka izabrana sam za jednu od manekenki tadašnje šibenske konfekcijske kuće "Revija" i manekenstvom sam se bavila do 24. godine te nosila revije uglavnom u dalmatinskim gradovima. Nakon toga sam imala dugu pauzu, udala se i postala majka. U svijet mode vratila sam se 1994. godine kada mi je Željko Koloper predložio da budem voditeljica i koreograf u Scenskoj udruzi "Leona" u kojoj sam djelovala punih 21 godinu – govori Ljiljana.

Voditeljica i koreografkinja u Leoni

Radila je sa svim dobnim skupinama djevojčica i djevojaka, od pet do 25 godina.
– Kad nešto radite s ljubavlju i vidite rezultate svog rada onda nije čudo što sam se do danas zadržala u tom poslu. Mogu slobodno reći da gotovo nema djevojčice ni djevojke u našem gradu koja nije bar kratko bila članica "Leone". Prošlo je kroz nju tisuće i tisuće djevojčica i djevojaka i žao mi je što je prije dvije godine "Leona" prestala s radom. Iskreno se nadam da će ju Željko ponovo pokrenuti – kaže Ljiljana i dodaje da je ponosna što je djevojkama u prijateljskim odnosima, druži se s njima i to ju veseli. Neke od njih su uspjele u svijetu mode, a Ljiljana kaže da je s njima radila prije svega kao pedagog.



- Odgajala sam ih i nisam im davala lažne nade, nikad ih nisam opterećivala s tim da će biti poznate i slavne. Naravno, kad sam prepoznala da neka djevojka ima predispozicije za manekenku ili model, posebno sam radila s njom kako bi spremna krenula u taj svijet. Svaka od tih djevojaka naučila je biti samostalna, naučila strani jezik, dobila samopouzdanje, odlazila na putovanja, snimanja i upoznavala nove ljude i običaje – govori Ljiljana.

Humaniterne revije

Osim profesionalnog dijela manekenskog posla, Ljiljana je sa svojom ekipom pripremala i odradila brojne revije koje su imale humanitarnu notu. Među njima su velika revija u Gradskoj vijećnici povodom upisa katedrale sv. Jakova u UNESCO-ov registar spomenika kulture, humanitarne višegodišnje prodajne akcije i revije za Udrugu "Kamenčić", a posebno je ponosna na reviju u Gradskoj knjižnici na kojoj je prikupljeno 180.000 kuna za Dječji odjel šibenske Opće bolnice.
– Radili smo i reviju za Zakladu Ane Rukavine, reviju za inkuziju u kojoj su sudjelovale manekenke i štićenici inkluzije. Pa tu je Modafest u Gradskoj vijećnici, pripreme učenika iz Škole za obrtnička zanimanja za državna natjecanja, revije na Figurinu koji se održavao u sklopu Sajma u srednjovjekovnom Šibeniku, revije u bivšim kinodvoranama Šibenik, Tesla i Odeon, revije u okviru Božićnih čarolija i dječjih Novih godina, revije za Ministarstvo gospodarstva i ima toga još. Tko bi se svega sjetio. Puno je toga u 21 godinu bilo. Ulaz na revije nikada nismo naplaćivali i uvijek su one bile za dobrobit zajednice, a ja sam bila samo jedinka u toj karici – rekla je Ljiljana.
Dodala je da je počašćena i ponosna što se našla među kandidatkinjama za prvu "Šibensku grandecu", te naglasila da ima u Šibeniku puno žena koje su zaslužile biti kandidirane jer svojim profesionalnim i volonterskim radom pridonose razvoju i boljitku zajednice.