Mala škola za korupciju djeluje odnedavno u Šibeniku, a tečajevi se održavaju dvaput mjesečno subotom, besplatni su i svima otvoreni.
Dobro, dobro, ne uči se kako u plavu kuvertu nekome staviti „za kavu” – a obično to nije kesica cukra – ili na koji način dostaviti pršutić čovjeku na „osjetljivom položaju” koji vas je zadužio uslugom preko reda, no stvar je slična.
Šibenčanin Marko Čogelja, umirovljeni vojni pirotehničar i certificirani trener sportskih pasa nacionalnog Kinološkog saveza u okviru svoje škole Bon Ton Dog Šibenik uči vlasnike štenaca kako s njima raditi vježbe poslušnosti i socijalizacije od malih nogu. – i to uz pomoć zrnaca pseće hrane.
Eto podmićivanja na djelu: ma što korupcija, ima tu i hipnoze, jer štenci kao začarani slijede vodiča koji palcem i kažiprstom pritisne ono zrnce pseće spize, pa ga disciplinirano prate izluđeni mirisom. I sjest će, kao ozbiljni pas, makar su razigrani štenci. I kada im se pri tome kaže sjedi, ili čekaj, eto početka psećeg školovanja. Na kraju za radnju koju želimo budu nagrađeni tom mrvom hrane i vježbaju; ništa opterećujuće za njihovu razigranost i uzrast, a opet korisno.
-Štenci su ka mala dica. Razigrani, nespretni, zapet će za nešto možda i razbiti, no to je sve normalno i očekivano. - objašnjava Čogelja polaznicima okupljenima u krug, na prostoru napuštene vojarne Bribirskih knezova na šibenskoj periferiji.
-Pitanje je što s njima raditi dok ne navrše godinu dana, kada je svaki pas dovoljno ozbiljan da se podvrgne ozbiljnim vježbama poslušnosti. Dakako, uče pas i njegov čovjek zajedno, zapravo obrnuto: ako vodič ne zna kako nešto postići, tada će pas voziti po svome, zagospodarit će i ubrzo će čovjek i on zamijeniti uloge. Iz toga proizlaze sve nevolje s posljedicama ne samo za vlasnika i njegovu obitelj, nego i za okolinu. Socijalizirani pas, naviknut na druge ljude i pse koji se ponaša poslušno i pristojno, po bon tonu zajednice gdje živi zajedno sa svojim čovjekom naš je krajnji cilj. - napominje Marko dok zrncima podmićuje lijepog osmomjesečnog Bonija, portugalskog vodenog psa pokazujući vlasniku Ivanu Krniću kako to jednostavno ide.
-Naravno, nasmijao se Čogelja, ovo podmićivanje bit će vam još lakše ako se pas prethodno nije najeo. U početku im dajete čim više te hrane, budući da njih u ovome štenećem uzrastu više zanima sve drugo osim onoga što mi želimo. To je svakako, dobra priprema za čvršću obuku kada hrana više nije svemoguća. Ako vam se pas hoće zaletjeti za mačkom, pri čemu je moguće i da bezglavo izleti na prometnu cestu, tada se drugim metodama postiže da od toga odustane na oštro ‘Stani!‘ - kaže Čogelja.
On već osam godina u Šibeniku za pristupačnu naknadu održava tečajeve poslušnosti za odrasle pse u proljetnim i jesenskim turnusima, vodeći svoj obrt kao službu od nemale društvene koristi. Na kraju se polaže ispit s diplomom i obveznom napomenom vlasniku da s psom nikad ne prestaje raditi vježbe naučene na tečaju.
-Ljudi trebaju znati da pas traži da mu se posveti vrijeme i upornost u obučavanju. Bilo bi dobro i da se posavjetuju kakvog psa da nabave s obzirom na vlastite sklonosti i potrebe. Nije svaki pas za svakoga. - napominje Čogelja dodajući kako je u Šibeniku sve više pasa.
-Vidi se to nažalost, i po količini psećeg izmeta na ulicama, no budite sigurni da ljudi koji se odluče upisati tečaj za obuku u poslušnosti nikad sebi neće dopustiti da ne počiste iza svoga ljubimca. To su redom odgovorni građani i vlasnici pasa. - kaže Marko Čogelja, dok su vodiči oduševljeno i sami vodili svoje pse kao po špagu držeći u ruci mrvu hrane.
Čogelja je odlučio da vlasnicima štenaca omogući besplatni tečaj da im olakša početni odgoj pasa i da se širi svijest kako je naročito u urbanoj sredini, poslušan i socijaliziran pas ono što treba postići u najvećoj mjeri.
Eto – započinje se s korupcijom: pa ako ono podmićivanje u plavoj kuverti rastače društvene vrijednosti, ovo sa zrncima pseće hrane dobrodošlo je kao dobar dan.