U Šibeniku je bio 'Konzum' i 1960... i nije imao financijskih poteškoća

Sjećamo se kada smo snimili ovu prvu fotografiju što je sada prvi put objavljujemo u mementu. Bilo je to 1960. godine jednoga sunčanoga zimskog popodneva. Prikazuje skupinu umirovljenika koji su se redovito, svakoga dana, sastajali na istome mjestu u dokonoj ćakuli.

Sjeli bi na prag samoposluge nasuprot Poljani koja se prije Drugog svjetskog rata nazivala Činovničkom zadrugom, zadržavši među Šibenčanima još godinama taj naziv.
Poznavali smo ljude sa slike, a sjećamo se imena samo jednoga od njih. Onoga desnog na kraju sa šibenskom kapom, što gleda preda se. Zvao se Pere, bivši mesar, pa redar u parku, koji je sa šibom u ruci pazio na dječurliju kad bi činila kakve psine. Svi su ga se bojali jer je bio mrka izgleda, a ipak dobričina.

Ono što je na slici posebno neobično jest otkriće, što onda nismo zamjećivali, da se u izlogu dućana, pored nekih artikala (Kneippova sladna kava i drugo) jasno vidi natpis "Konzum" i ispod njega broj jedan! Čak je i tip slova sličan onom današnjem.
Znači li to da je već prije 57 godina u Šibeniku postojao "Konzum" kao dio neke firme? Nemamo za to nikakve potvrde, ali na slici je "crno na bijelom".

Inače, prva samoposluga s tim nazivom u Zagrebu je otvorena 1957. godine, da bi 1970. promijenila ime u Unikonzum koji se 1994. pridružuje grupi Agrokor. I tako dalje.
Onih ljudi već odavno nema, a nestala je i ta samoposluga. Na njenu mjestu je sada poslovnica jedne mobilne mreže i jedne bankske kuće. O tempora!



A priča drukčije vrste iz 1970. govori o moru, otocima i ribarima. Napravljena je jednog predvečerja na otoku Žutu Ravnome, u malom ribarskome restoranu gdje četiri ribara s Dugog otoka, markantnih izraza lica pjevaju pjesme o moru, ljubavi, otocima... Kad smo ih snimili za šankom, prisjećamo se, pjevali su pjesmu: "Lipo li je misto ča se zovu Sali…"
Uza otok Žut je tada pristalo nekoliko koćarica, koje su donijele najbolju ribu na Jadranu, pa se peklo na sve strane. Dok su malobrojni turisti pred restoranom, bivšom otkupnom stanicom za ribu, željno čekali na te plodove.

Ovaj novinar se ondje našao s ekipom iz Turističkog saveza, koja je s brodicom tajnice Saveza Danice Tomičić tada bila u ophodnji otoka Smokvice, Piškere i Lavse, gdje je već bilo i nešto smještajnih kapaciteta. Saljski ribari su nam, pak, ostali u dugu sjećanju. U kući autora ovog priloga i sada visi njihova velika fotografija.