Roditelji su joj iz Poljske, rođena je u Zagrebu, a prije dva mjeseca stigla je u Šibenik. Vesela, razigrana i dobroćudna, Tunja je čeveromjesečna crna ravnodlaka retriverica i nova je članica šibenske stanice HGSS-a. Živi sa svojim vodičem Antom Ercegovićem na Meterizama i uživa njegovu 24-satnu pažnju i brigu.
- Svi su oduševljeni kada je vide. Draga im je i lipa – kratko će Ante, kojeg u parkiću na Meterizma zatječemo u šetnji s Tunjom. Jedna je to od šest-sedam, a ponekad i osam, njihovih dnevnih šetnji. Tunja je još mala, reći će Ante, i mora često izlaziti da se nauči vani obavljati nuždu. Ide joj više nego dobro, a prilika je to i za igru, druženje s drugim psima i ljudima, što je važno za njezinu socijalizaciju. Pred Tunjom je, naime, ozbiljna zadaća i velik posao. Nasljednica je Bete, uspješnog potražnog psa šibenskih HGSS-ovaca koji je, na njihovu žalost, iznenada uginuo prošlog ljeta, a čiji je Ante, također, bio vodič.
- Beta je bila moj prvi pas. S njom sam položio ispit za vodiča i bila je vrlo uspješna na trenizima i natjecanjima po Hrvatskoj, Sloveniji te Bosni i Hercegovini, a sudjelovala je i u akcijama spašavanja i pronalaska ljudi. Pronašla je jednu baku koju smo tražili kod Ražnja, a bila je i u skupini pasa koji su pronašli tijelo ubijene Meksikanke na Marjanu te planinara koji je poginuo u snježnoj lavini na Kamešnici. Beta je bila stvarno dobra, a sada ćemo vidjeti kakva će biti Tunja. Potencijala ima – govori Ante dok Tunja lovi i grize lišće koje bura raznosi po parku. Ni trenutka nema mira i sve joj privlači pozornost.
Neka bude - Tunja
- Kada je Beta uginula, brzo smo počeli tražiti novog psa. Glavna služba HGSS-a iz Zagreba našla je jednog njemačkog ovčara, ali je to na kraju propalo, jer je vlasnik morao u izolaciju zbog korone, pa više nismo bili u kontaktu. Onda su u Zagrebu našli uzgajivačnicu ravnodlakih retrivera koja nam je donirala ovo štene. Mislili smo se kako bismo je nazvali. Kolegica mi je rekla neka bude nešto dalmatinsko, predlagala neka imena, ali nekako mi to nije bilo to. Sutradan ujutro, kada sam je doveo, sjedim uz kavu, gledam je i odmah mi je sinulo - Tunja - smješka se Ante, i nije, dodaje, nikakav ljubitelj ribolova kako bi se možda moglo pomisliti s obzirom na odabir tog imena, ali je ono, ističe, kratko i zvučno.
Rođen u zaleđu Rogoznice, Ante Ercegović, premda čovjek s mora, odavno je zaljubljen u šume, brda i planine. Aktivni je planinar još od 1985. godine, a sa šibenskim alpinistima penjao se na i Mont Blanc te na Aconcaguu, najviši vrh Južne Amerike u ekspediciji u kojoj je život izgubio prvi predsjednik šibenskog PD "Sveti Mihovil" Zlatibor Prgin. Članom stanice HGSS-a u Šibeniku postao je od prvog dana njezina osnutka, a premda je Beta bila prvi pas u njegovu životu, nakon njezine smrti poželio je raditi i s novim psom.
- Uvijek mislim kako je Beta sve znala, ali zaboravio sam kako smo i nju učili. Tunja je još štene, zaigrana je, voli ljude, pse i stalno nešto gricka. Najviše moje postole. Na sreću, ne grize noge od stola i stolica. I raznosi mi cipele. Ja ih složim, a ona sve razbaca. Ali, nema štete...
Sve je lakše uz nagradu
I koliko god da je mlada, još joj ni mliječni zubi nisu otpali, Tunja već odlazi na treninge. Početne i lagane, primjerene njezinoj dobi. Već je dva takva odradila, a ovoga vikenda će sa svojim Antom i na treći.
- Idemo u Karlovac, ali zbog korone, nećemo, kako se to prije radilo, prespavati i biti cijeli vikend, nego ćemo doći u subotu ujutro i vratiti se popodne nakon treninga. To su početni treninzi. Do sada je bila dosta dobra u svemu što smo radili. Zadnji put imali smo tri markiranta koja su se skrila i Tunja ih je s ostalim štencima morala pronaći. Bez komande, samo se pusti s povodca, nakon što je dobila njegov miris, morala je doći do njega.
Ona je jedina od četiri štenca našla gdje je. Glavni princip je nagrađivanje. Markirant ima Tunjinu lopticu ili krpu. Evo sam baš kupio krpe za brisanje poda. To sam vidio da i drugi upotrebljavaju, mekane su i ona se s tim voli igrati, ali, loptica joj je, čini mi se, draža. Kad dođe do markiranta, on joj dade tu igračku koju ona mora donijeti meni i onda dobije slasticu. Za sada je dobra, vidjet ćemo... - kazuje Ante, napominjući kako će cijelu obuku Tunja završiti kada bude imala godinu i pol.
Do tada, pred njom je puno rada i vježbi. Nadasve igre. Uz Antinu ljubav, pažnju i strpljenje ničeg joj toga neće nedostajati.