Voditeljica popularne emisije progovorila o novoj sezoni, članovima žirija, kandidatima... Otkrila nam je i što se kod nje doma kuha za blagdane

Nakon višetjednog odbrojavanja počela je kulinarsko-božićna bajka u obliku specijala "Tri, dva, jedan – ho, ho, ho!"...

Prekrasne dekoracije, primamljiva hrana, uigrani timovi i dobri stari žiri – Ivan Pažanin, Tomislav Špiček i Željka Klemenčić – jamstvo su dobre zabave za cijelu obitelj. Ne sumnjamo da će vas nadahnuti i za koje novo jelo, a pogotovo blagdansku trpezu, o kojoj već treba početi polako razmišljati...

A koji savjet više, kao i dojmove sa snimanja, ali i nove planove, otkrila nam je Željka, koja je istinski uživala u projektu.

Krenula je posebna sezona omiljenoga gastro-showa. Žiri je u punom sastavu, kandidati su uglavnom žiriju dobro poznati... Na prvu se čini vrlo jednostavno i predvidivo, ali sigurno nije bilo baš tako. Sigurno je na snimanju opet bilo raznih anegdota, a za početak Špiček se pojavio s novim "lookom"?

– Kao prvo, mi nismo znali tko su kandidati kad smo ušli u studio. Bili smo vrlo zbunjeni. Tek smo postupno saznali da se vraćaju neka poznata lica... Ali s pojačanjima – sa susjedama, punicama, nećacima i djecom! Obitelji u studiju kuhaju danima, pod reflektorima i pred kamerama te su vremenski uvijek ograničeni, što nije uvijek jednostavno ni predvidivo. No kandidati su jaki i kuhaju dobro. A što se žirija tiče, tu smo konstanta, dobro uigran tim. Špičekova bradica baš je dobrodošlo osvježenje.

Čime su vas ovaj put kuhari amateri najviše oduševili i biste li mogli izdvojiti neko jelo koje biste ocijenili kao – nezaboravno?

– Bilo je puno dobrog kuhanja i dobrih jela – uglavnom su odabrani ljudi koji znaju kuhati i to je nama jako olakšalo posao. Baš uživamo. Neću isticati jedno posebno jelo da ne otkrivam previše unaprijed, ali reći ću samo – podijelili smo lijepu kolekciju desetki, a to znači da se dobro jelo.

Pažanin, Špiček i vi ste vrlo uigrani trio... Tko je, po vašemu mišljenju, u ovom serijalu bio najblaži član žirija?

– Zaista ne znam, ne pratim to na taj način. Bilo bi logično da sam to ja jer ja jedina nisam kuharica, nego laik.

Ali vas se nekako etiketira kao strogu i pravednu, ali s protokom vremena i članicu žirija koja postupno "omekšava". Biste li se složili s tom ocjenom?

– Čula sam te izraze – ako misle da sam stroga i pravedna, to mi je okej. Ako misle da sam omekšala, još bolje. Ne mislim da sam ikada bila osobito stroga, barem što se ocjena tiče, ali znam da katkad djelujem strogo. Kad sam ozbiljna, izgledam strogo. Ljudi kažu da sam omekšala, ali vjerojatno sam se samo opustila. Godine snimanja naprave svoje. Ja sam introvert koji se pred kamerama osjeća jako izloženo i nije mi sasvim prirodno odmah "udariti brigu na veselje".

Je li vas netko od kandidata, ne samo u ovoj sezoni, nego općenito, uspio izbaciti iz takta, onako da ste se baš pošteno iživcirali?

– Ne pamtim nikog takvog. Načelno, ja se ne ljutim kad netko loše skuha. Tu ne vidim nikakav problem. Kažem što mislim, na pristojan način, i idem dalje.

Teže mi je s ljudima koji su došli cirkusirati, a ne kuhati. Naprosto osjećam da s njima nemam o čemu razgovarati. Ali, na svu sreću, u ovom se specijalu baš okupila ekipa koja je ozbiljno zagrijana za kuhanje. Ljudi baš uživaju u tome. Onda je nama lako.

Pred nama su blagdani, a s njima i bogatiji meniji, malo teža spiza... Kako izgleda Božić u vašem domu? Dajete li prednost tradiciji ili se volite zaigrati s nekim novim receptima?

– Badnjak je moj dan – najuža obitelj, kićenje bora i paljenje lampica. Muž kuha bakalar, ja završavam kolače. Volim jednostavnost hrane Badnjaka, tu ništa ne kompliciramo. A Božić – tu već bude svega.

Ali pazim da se ne pretjeruje – svatko donese još hrane pa uvijek na kraju bude previše. Više-manje se držimo tradicije, ali ništa strogo. Pečem dosta kolača koji nisu oni tipični slavonski s kojima sam odrasla. Ne osjećam se dužna robovati ikakvim pravilima. Kuham i pečem što nam se jede i volim ispunjavati želje ukućana.

Nova knjiga, novi projekti...

Kažete da vam je cikla omiljena namirnica. Mnogi ciklu koriste samo pripremajući salate, eventualno u smoothiejima, a mnogi je uopće i ne vole... Možete li nam dati barem dvije-tri ideje kako još iskoristiti tu namirnicu, koja je možda nezasluženo zapostavljena?

– Ma to kažem samo ako baš moram birati, ali radije nikad ne bih birala. Ja sve volim jesti kad je dobro skuhano i uživam u jednostavnoj hrani. Ciklu najviše volim pečenu – u glinenoj posudi. To mi je baš drag prilog pečenju. Od takve pečene cikle u blenderu se može napraviti sjajan umak koji odlično paše uz crveno meso, recimo. Dojadilo mi je jesti krumpir uz pečenje. Uvijek ću dati prednost drugom povrću.

{embed_photo}1760840{/embed_photo}

Izdali ste nekoliko knjiga o gastronomiji, imate svoj portal "Mrvica", svoj vrt s organskom hranom... Nekoć ste u Playboyu radili kao urednica i novinarka, ostavili taj posao i krenuli svojim istinskim životnim pozivom. Što je na tom putu bilo najizazovnije?

– Samo vrt trenutačno, nažalost, nemam. To je na čekanju otkad sam rodila sina, ali jako mi nedostaje pa se nadam da ću se tome vratiti. Moj se poslovni put razvijao nekako organski, bez velikog plana. Išla sam za onim što sam željela raditi; neki poslovi bi me iznenadili na tom putu, poput ovog na televiziji, ali sve se to nekako prirodno uklapalo u cjelinu. Najizazovnije dosad mi je pomiriti "freelancing" i majčinstvo, biti "full time" mama i pisati, recimo, to nije uvijek lako.

Osobito u ovim čudnim vremenima u kojima djeca ne idu baš stalno u vrtić, a bake su izolirane u nekim udaljenim gradovima.

Sigurno se u vašoj radionici "kuha" još koji gastroprojekt... Što je sljedeće?

– Uvijek. Motivacije mi ne nedostaje, uvijek imam više ideja nego što ih stignem odraditi. Upravo sam podigla novi website s webshopom, tu pomalo dižem najbolje iz arhive, ali paralelno planiram i nove stvari... Novu knjigu. I još neke stvari o kojima je još prerano govoriti.

Iza svih nas su vrlo čudni mjeseci, pandemija je okrznula sve... Kako se vi nosite s ovom situacijom, kako provodite vrijeme, je li korona bitnije poremetila vaš bioritam?

– Vremena su teška, puno je psihoze i nije lako ostati optimističan i normalan. Za nas je ogromna olakotna okolnost što živimo na brdu na rubu šume pa nam socijalna distanca ne pada preteško – stalno sam sa sinom sama u prirodi.

Ništa nam se nije dramatično promijenilo osim što dijete sad opet ne ide u vrtić, pa sam ja opet 24 sata njemu na raspolaganju. Ne mogu se žaliti. Postoje ljudi koji sve ovo proživljavaju u puno gorim okolnostima od nas.