Zašto nam je na istoj temperaturi hladnije u listopadu, nego u veljači: ova genijalna sposobnost našeg tijela mogla bi vam postati argument za zimogroznost

Prve prave zimske dane još uvijek nismo dočekali, ali dobro ih se sjećamo. Proces se događa uvijek na isti način; dok bablje ljeto konačno ne izdahne, jesen ni ne osjetimo pa iz kratkih rukava "uletimo" u debele zimske jakne i kapute, a da se nismo ni okrenuli. 

Najgore je što nam ti hladni dani djeluju uvijek posebno ljuto. Radi se, dakako, o "real feelu", a ne o pretjerano niskim temperaturama - često se isti stupnjevi ponavljaju u svibnju i listopadu, ali ovi potonji uvijek nam nekako teže padnu. Dok se na proljeće bez problema skidamo u kratke rukave, u iščekivanju zime imamo potrebu što prije se zaogrnuti. Zašto je to tako?

Ako ste se i sami tome začudili ili priupitali je li sve u redu s vama dok ste se ogrtali pustim slojevima odjeće, nemajte brige - ne pretjerujete, niste bolesni, postoji objašnjenje i za listopadsku zimogroznost.

Riječ je o sposobnosti ljudskoga tijela da se aklimatizira. 

"Na brojne načine reagiramo na zimu; dok nam u veljači 18-ak stupnjeva djeluje božanstveno, u nekim periodima godine na istoj ćemo se temperaturi smrzavati", prenosi New York Times riječi Johna Castellanija, psihologa koji je polje svog istraživanja posvetio proučavanju reakcija na hladne temperature.

Neki će mu znanstvenici i kontrirati; smatraju mnogi, naime, da je promjena u percepciji strogo psihološka te da nema prevelike fizičke povezanosti s ovom pojavom. Castellani tvrdi da je "problem" mnogo dublji.

"Svi smo pahuljice"

Svatko tko se ikada svađao s ukućanima ili kolegama oko paljenja klima uređaja, zna da ljudi na temperature reagiraju potpuno drugačije.

Cijeli niz faktora objašnjava to. Istraživanja su pokazala kako veći ljudi "isijavaju" više topline od onih manjih zbog šire površine preko koje ju gube. Ljudi s više sala ispod kože sporije gube toplinu jer im mast služi kao izolator. Starijima će biti hladnije nego mlađima, sve je istraženo i dokazano.

No i psihologija može igrati važu ulogu u količini "zimogroznosti" koju pokazuje neka osoba. Može i ponašanje: ljudi teže izbjegavanju izlaganja zimskim uvjetima, pa i ograničavaju svoje "vanjsko" djelovanje - to samo pojačava efekt budući da tijelo većinu dana miruje i odmara, a većina se protiv zime bori na isti način.

"Stara je izreka da čovjek na hladnoći nije nužno hladan čovjek", kaže profesor psihologije Mike Tipton koji se bavi proučavanjem temperaturnih regulacija u ljudskome tijelu.  "Umatamo se, grijemo kuće, nosimo toplu odjeću i tako koži kreramo tropske uvjete", dodaje.

Zašto drhtimo?

Kada temperatura padne, termoreceptori u koži registriraju promjenu i šalju signale hipotalamusu, maloj i svestranoj regiji u našemu mozgu koja se često naziva i tjelesnim tolopmjerom.

Kako bi zadržao sigurnu temperaturu, hipotalamus tijelu nalaže zatim da radi jednu od dvije stvari. Primarna reakcija je proces stiskanja krvnih žila na periferijama tijela kako bi toplu krv preusmjerilo iz ekstremiteta u njegov centar. Tijelo u tim slučajevima može početi i drhtati kako bi sačuvalo tu toplinu na hladnoći.

"Kada naše tijelo na koži osjeti hladnoću, prva reakcija mu je zaštititi unutrašnjost", objašnjava doktor Castellani.

Reakcije se mijenjaju

No s vremenom te se reakcije počinju mijenjati. Istraživanja pokazuju ono što znamo iz "života" - ljudi koji su redovito izloženi hladnoći, bolje su na nju i priviknuti, stoga i manje zimogrozni - reakcija "sužavanja" nakon nekog vremena izostaje. Drugim riječima, češće im se događa proces drhtanja i sužavanja krvnih žila, pa se nakon nekog vremena tijelo jednostavno na to privikne.

Autohtone populacije na području australskih i afričkih pustinja te Arktika imaju mnogo manje izražene reakcije na hladnoću od onih izloženih istim uvjetima u drugim dijelovima svijeta, budući da im se tijelo naviklo na temperaturne razlike, a ujedno i na te reakcije. Prva je uvijek najgora - zato je prva hladnoća teža u listopadu.

Isto je dokazano i kod ljudi čija ih zanimanja prisiljavaju na kontraste. Ribari i radnici na ribarnicama čije su ruke tijekom zimskih mjeseci vječno izložene hladnoj vodi, u suštini imaju veću temperaturu tijela od onih čije su ruke izložene istim uvjetima, ali im tijelo nije naviklo na razliku. Pravilo vrijedi za radnike u klaonicama i hladnjačama.

"Cijele zime osjećamo hladan zrak na obrazima, pa je naša koža navikla ne slati tijelu informacije i naredbe o sužavanju krvnih žila. Navikli smo na te temperature, koža je toplija - stoga je i nama toplije. Zato hladni dani u listopadu izgledaju mnogo hladniji od onih u veljači", objašnjava za kraj Castellani.