Bivšem upravitelju zatvora Damiru Boršiću i čuvaru Miroslavu Periši dvije godine zatvora: Mlatili su me, silovali, više nisam mogla ni plakati...

Damir Boršić (61), bivši upravitelj vojnog zatvora Kuline u Šibeniku i Miroslav Periša (53), nekadašnji čuvar u istom zatvoru, osuđeni su u ponedjeljak nepravomoćno na splitskom Županijskom sudu na po dvije godine zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

Predsjednica Sudskog vijeća Ivona Rupić pročitala je u ponedjeljak presudu iako objavi nisu bili nazočni okrivljeni, a iz presude je jasno da je Boršić osuđen i po zapovjednoj odgovornosti, ali i zato jer je sam sudjelovao u zlostavljanju četvero civila. Periša je, pak, osuđen kao čuvar, odnosno tadašnji pripadnik 2. satnije 72. bojne Vojne policije koji je aktivno sudjelovao u brutalnom i nečovječnom zlostavljanju.

 

Ova su se zlostavljanja događala od 21. svibnja do 17. srpnja 1993. godine, a dva muškarca i dvije žene istog imena i prezimena koji su bili zatočeni, zlostavljalo se na razne načine. Tako su ih tukli rukama, nogama, gumenim palicama i raznim drugim sredstvima, jednog od muškaraca tjerali su da se skida gol i saginje, upaljačem su mu palili bradu jer se nije imao čime brijati, polivali su ih hladnom vodom, prisiljavali na međusobni oralni seks, a jednu od zatočenih žena razne su osobe silovale desetak dana. Sudsko je vijeće prihvatilo iskaze dvaju preživjelih svjedoka kao vjerodostojne, a jedno od njih je bilo svjedočenje žene koja sad živi u SAD-u, a koja je, među ostalim, kazala:

– Čuvala sam blago na livadi kada je došla hrvatska vojska s crnim trakama oko glave. Rekli su nam da ne bježimo, inače će nas ubiti. Dušanu J. izbijeni su zubi. Odveli su nas u ćeliju u Kuline veličine dva sa tri metra. Bili su tu Dušan i druga Marija K. Prvu noć nas nisu dirali, drugu noć su nas tukli i prijetili da će nas zaklati. Dolazili su Periša i Duliša, prvi je bio manji, s crnom kosom, a drugi s plavom.

Ulazili su u ćeliju, gasili svjetlo. Periša me tukao palicom, stavljao pištolj u usta i nož pod vrat. Noću su dolazili po mene u ćeliju i vodili me u sobu preko puta. Izgasili bi svjetlo, skinuli me do gola. Šutjeli su i silovali me na podu ili na sjedalici. Morala sam lizati nečiji spolni organ. Ako ne bi to napravila, prebili bi me. Kada sam to radila, posprejali bi mi oči da ništa ne vidim. Sjećam se da je to jednom tražio jedan debeli muškarac. Silovali su me desetak puta. Kada bi me odvodili ja bih skričala. Nisam mogla plakati jer nisam imala suza, ali svi su me mogli čuti u zatvoru – potresno je videolinkom posvjedočila preživjela zatvorenica.

 

– Oštećeni su decidirano opisali sve strahote koje su im se dogodile, a njima u tom zatvoru kao civilima uopće nije bilo mjesto. Iako je za ovo kazneno djelo minimalna kazna pet godina, Sudsko je vijeće u obzir uzelo mnoge olakotne okolnosti i ublažilo sankciju. To su prije svega veliki protok vremena, činjenica da su oba okrivljena obiteljski ljudi koji nikad nisu kršili zakon te da se ovo mora gledati kroz prizmu sukoba dviju tada zaraćenih strana – obrazložila je sutkinja Rupić. Državno odvjetništvo najavilo je žalbu.